Petak 12. tjedna kroz godinu: Hoću

Meditacija uz Evanđelje: Mt 8,1-4

U nekim prigodama i istinski vjernik znade malaksati duhom, znade doživjeti ono što sveti Ivan od Križa naziva „tamna noć“ u kojoj ne vidi i ne osjeti Božju blizinu i Božju brigu. To su oni dani kada se čovjeku čini da je posvema ostavljen i zaboravljen, kao da je i Bog skrenuo pogled s njega, baš kako se osjećao i veliki prorok Ilija kad je rekao: „Već mi je svega dosta, Gospodine!“ (1 Kr 19,4). Koji puta stvarno nije lako biti vjernik, baš kao što reče Job: „Noći su mučne meni dosuđene“ (Job 7,3).

Zacijelo se tako osjećao i onaj gubavac koji se Isusu poklonio do zemlje. Znamo da je guba bila strašna i prestrašna neizlječiva bolest koja je donosila velike patnje, ali koja je uz to značila posvemašnji izgon iz ljudske zajednice. U svojoj strašnoj nevolji kaže on Isusu: „Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.“ Kaže ako hoćeš. Kao da je htio: možda i nećeš, možda nećeš imati vremena, možda te i neće ganuti moja muka…

Isus pruži ruku, dotakne ga s i reče kratko: „Hoću, očisti se!“ I čovjek je ozdravio toga časa. Važno je to. Isusov odgovor nama jest uvijek: Hoću. Radi nas i radi našega spasenja, on Božji Sin odvijeka, postao je čovjekom. Radi nas i radi našega spasenja on je umro i uskrsnuo. Radi nas i radi našega spasenja daje nam Isus svoga i Očevog Duha, Duha Svetoga. Ni jedna naša molitva zapravo ne može biti neuslišana. Međutim, to vrlo dobro znamo, Bog nam daje ono dobro koje je u tome trenutku stvarno dobro za nas i za naše bližnje, ono dobro koje nas vodi Isusovim putem, ono dobro koje nas vodi u nebo. Nedokučivi su putovi Božji. Tako je Ivan apostol, prema kršćanskoj tradiciji, doživio duboku starost, dok je njegov brat Jakov još prvih godina prvi među apostolima pretrpio mučeničku smrt. Kako to da Bog jednome bratu daje mučeničku smrt, a drugome dug život? Tko to može razumjeti? Pa ipak, mi vjerujemo da je Isus i jednome i drugome rekao: Hoću. Što reći? Možda ono što Isus uporno ponavlja: „Tko ima uši, neka čuje!“