Petak 24. tjedna kroz godinu: Posluživale od svojih dobara

Meditacija uz Evanđelje: Lk 8,1-3

Veli Isus: „Ne živi čovjek samo o kruhu“. Isus hoće reći da nam zemaljske brige ne smiju zasjeniti ono što je bitno: živjeti po Božjoj volji. Međutim, ako kažemo da čovjek ne živi samo o kruhu, onda to također znači da čovjek živi i o kruhu. Konačno, i u Gospodnjoj molitvi kažemo „Kruh naš svagdanji daj nam danas.“

Tako je bilo i u Isusom. Sa svojim učenicima prošao je Palestinom uzduž i poprijeko, naviještao evanđelje, činio čudesa, raspravljao s pismoznancima i farizejima. Međutim, od čega su Isus i njegovi učenici živjeli? Kaže Luka: „Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene… Marija Magdalena… Ivana… Suzana i mnoge druge.“ Govoreći upravo o tim ženama Luka zaključuje: „One su im posluživale od svojih dobara.“ Rekli bi u vojsci, te su žene bile logistika. Teško da bi Isus mogao toliko putovati i toliko činiti da nije bilo tih dobrih žena koje su im pomagale od svojih dobara, tako da Isus i apostoli nisu oskudijevali. Na primjer, Ivan svjedoči da su jednom prilikom u zajedničkoj kesi imali dvjesto denara, a denar je bila jedna nadnica (Iv 6,7).

U tome svjetlu je silno važna karitativno djelovanje Crkve. Kada pomažemo siromasima, pogođenima nekom nesrećom, kada dajemo prilog za misije, kada dragovoljno sudjelujemo svojim radom tamo gdje je potrebno, mi činimo Božje djelo. Kao što su te žene bile silno važne da bi Isus činio ono što je činio, tako je i u djelovanju Crkve važno i naviještanje, ali i služenje potrebitima. Uz naše molitve i pobožne vježbe i mi možemo i trebamo pomagati potrebitima, svakodnevno biti i uslužni i ljubazni i dobrostivi, mi svakodnevno možemo jedni drugima činiti sitne usluge. Sjetimo se. Isus veli: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,40).