Petak 3. vazmenog tjedna: Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke

Meditacija uz Evanđelje: Iv 6,52-59

Za neke kršćane kao da misa i nije toliko važna, jer, vele, mogu se oni i kod kuće pomoliti, pa, ako baš i treba, mogu misu pogledati i na televiziji. A, evo, Isus jasno kaže:

„Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“

To je naša vjera. Naime, sve što je Isus učinio, cjelokupno njegovo spasenje ostvaruje se u euharistiji. Bez nje nema Crkve, bez nje nema spasenja. Misa je puno, puno više od molitve. Ona je događanje, u njoj i po njoj se spašavamo jer se u njoj, među nama, ostvaruje vazmeno otajstvo Kristove smrti i uskrsnuća, vazmeno otajstvo po kojem smo spašeni i po kojem se spašavamo. Televizijski prijenos samo prenosi ono što zajednica vjernika u crkvi slavi. Naravno, za one koji zbog starosti ili slabosti ne mogu doći na misu to može biti velika duhovna utjeha. Međutim, misa je u slavlju u kojem osobno sudjelujemo. Zato još oni prvi vjernici iz apostolskih vremena, vele Djela apostolska, „bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“ (Dj 2,42).

Apostoli su redovito „lomili kruh“ to jest slavili „Gospodnju večeru“. Nama je kršćanima to najvažnije slavlje, ono nas u punom smislu čini dionicima spasenja. U svetoj misi na poseban način mi postajemo dionici nebeskog kraljevstva, na poseban način s anđelima i sa svima svetima pjevamo hvale Bogu, na poseban način se pridružujemo zagovornim molitvama Blažene Djevice Marije i svih svetih. Euharistija znači „molitva hvale“. Neka svaka euharistija u kojoj sudjelujemo i neka sav naš život bude zahvala Bogu za te velebne darove.