Ponedjeljak 18. tjedna kroz godinu: Nemamo ovdje ništa

Meditacija uz Evanđelje: Mt 14,13-21

Jednom je zgodom Isusa slijedilo silno mnoštvo svijeta. On ih je poučavao i liječio njihove bolesnike. Kada je došla večer, učenici kažu Isusu: „Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti svijet: neka odu po selima kupiti hrane“. Kada im je Isus rekao, neka im oni dadu jesti, apostoli zdvojno odgovore: „Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.“ Kako ništa? A pet kruhova? A dvije ribe? Zar to nije već nešto? I stvarno. To malo za Isusa je bilo posve dovoljno. Imao je od čega započeti: uzeo je te kruhove i ribe, blagoslovio ih i umnožio, tako da se nahranilo silno mnoštvo ljudi. A od preteklih ulomaka nakupili su čak dvanaest košara!

Eto to. Ono što imamo ne vidimo i ne cijenimo, kao da je to ništa. Zar je ništa to da smo jutros sami ustali iz kreveta? Ili je možda ništa to da danas nećemo gladovati, da nismo prognanici? Zar je ništa to što imamo razum, to što smo kadri voljeti i biti voljeni? Samo kad bismo se malo osvrnuli oko sebe, vidjeli bismo koliko toga i lijepoga i dobroga ima oko nas. Nevolja je naša, što ne zamjećujemo ono što imamo, a silno čeznemo za nečim većim i višim. I tako smo u napasti da budemo vječito nezadovoljni, pa da poput apostola kažemo: „Nemamo ovdje ništa, osim…“

Pri tome je nešto drugo još puno važnije. Evo. Bog nas je stvorio. Bog nas je u Kristu otkupio. Krist nam otvara vrata neba. Njegovom milošću mi postajemo dionici njegove božanske naravi. Već sada smo u pravom i potpunom smislu posinjena djeca Božja, što će u vječnosti zasjati neviđenim sjajem. Zar je to malo? Ne. Naprotiv, silno smo Bogati, silno smo do Boga počašćeni. Na nama je samo da živimo u skladu velebnim Božjim darovima.