Ponedjeljak 22. tjedna kroz godinu: Prođe između njih i ode

Meditacija uz Evanđelje: Lk 4,16-30

U sinagogi u svome Nazaretu Isus otvoreno spočitava svojim sugrađanima da ga ne prihvaćaju kao proroka ili pak kao mesiju, samo zato što ga poznaju od djetinjstva i zato jer su na neki način njemu zavidni na tome, što on čini čudesna djela. Zato im Isus veli drevnu mudrost: „Nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju“. Njegove je sugrađane to toliko razgnjevilo, da su ga odveli na rub brijega gdje je bio njihov grad, da ga strmoglave.

I što čini Isus? Veli Matej: „No on prođe između njih i ode.“ Samo to. Prošao je između njih i mirno otišao. Kako to razumjeti? Prvo, Isus se nije uvrijedio, nije se ogorčio, nije se zgražao zbog njihove nevjere i zloće. Nije htio glumiti žrtvu po svaku cijenu. U sebi je imao i ljubavi i strpljivosti prema njima. U ovome je trenutku jednostavno otišao, jer je vidio da je daljnje njegovo propovijedanje nema smisla. Dugo, Isus ih nije proklinjao. Nije im se prijetio mukama paklenim. Nije na njihovu žestinu odgovarao jednakom ili još većom žestinom. On ih je ljubio. Zato je jednostavno otišao između njih. Nije dolijevao ulje na vatru. Nije htio zaoštravati sukob. Jednostavno, odmaknuo se od još većeg sukoba, od teških riječi.

Upravo tako. Koji puta treba se jednostavno odmaknuti. Izaći iz kolopleta mržnje, odgovora, lošega govora, rječoborstva, traženja krivca, glumljenja žrtve. Jednostavno otići, kad čovjek vidi da bi njegovo daljnje sudjelovanje u raspravi samo podizalo napetost i vodilo u još veći sukob, koji bi bio sam sebi svrhom. Drugo, kakvim god ljudima bili okruženi, što god da nam se dogodilo, koliko god da nas potvarali i koliko god nam možda neki ljudi podmetali i izvrtali naše riječi, mi smo pozvani da ne mrzimo, da ne proklinjemo. Pozvani smo iskreno ljubiti i takve ljude, baš kao što je i Isus imao najviše razumijevanja upravo za grešnike. Veli Pavao: „Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.“ (Rim 12,21) Tako ćemo nasljedovati Isusa. A koga drugoga?