Ponedjeljak 3. vazmenog tjedna: Kad si ovamo došao?

Meditacija uz Evanđelje: Iv 6,22-29

Isus je bio čudesno umnožio pet kruhova i dvije ribice: od toga je blagovalo preko pet tisuća ljudi. I onda, kada se Isus udaljio, mnoštvo ga počelo tražiti. Gdje je? Kako može samo tako nestati? A kad su ga našli na drugoj strani mora, u Kafarnaumu, s čuđenjem ga pitaju: „Učitelju, kad si ovamo došao?“

Isus je dobro znao što znači njihovo pitanje. U tome je pitanju bilo velikih očekivanja. Neki su od njih zacijelo ovako razmišljali: „Evo konačno proroka i narodnog vođe koji umnaža kruh, liječi bolesne, mrtve uskrisuje. Ne treba ga ispuštati iz vida.“ Znao je to Isus i zato im sa žalošću ovako odgovara: „Tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.“ Njima je do kruha i zemaljskih probitaka… I nastavlja Isus: „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji.“

U ovome židovskom mnoštvu vidimo i nas same. U svojim smo molitvama toliko često vezani samo za ovu zemlju. Molimo za zdravlje, za uspjeh u poslu, za sretno putovanje. I ništa u tome nema loše. Međutim, puno je važnije moliti za ono duhovno. Prvo, da se oslobodimo sebičnosti, mržnje, zavisti, ogovaranja, zlih misli, osvetoljubivosti. Zatim bi valjalo moliti da nas Bog Duhom Svetim prosvijetli što nam je činiti. Pa da njegovom snagom to i činimo u dobroti i strpljivosti, da napredujemo u vjeri, nadi i ljubavi, da s Isusom budemo dionici njegov križa, da bismo s njime mogli biti i proslavljeni. Jer, znamo to dobro, ovo zemaljsko je propadljivo, a ono duhovno je trajno, ono nas vodi do vječnosti. Tako nas uči i sveti Pavao: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!“ (Kol 3,1-2) Dao Bog da se to u našem životu svednevice sve više i više ostvaruje.