Ponedjeljak 33. tjedna kroz godinu: Gospodine, da progledam
Meditacija uz Evanđelje: Lk 18,35-43
Slijepi prosjak, čuvši da putem prolazi Isus povikao je: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“ Iako su ga ušutkivali, on je još jače vikao. Nije se dao ušutkati. Bio je pun vjere da ga Isus može izliječiti. Isus ga pozove i upita ga: „Što želiš da ti učinim?“ Zašto ga to pita? Očito je, što slijepac želi! Slijepac se, međutim, uopće nije ni iznenadio ni uvrijedio. Ponizno, s puno vjere, kaže: „Gospodine, da progledam!“ I što Isus na to? Veli: „Progledaj! Vjera te tvoja spasila!“ Evo zašto je Isus upitao slijepca, što želi da mu učini. Htio je u njemu još produbiti vjeru. Upravo zato što je slijepac istinski povjerovao, Isus ga je izliječio.
To nam Isus želi poručiti. Isus, naravno, ima sućuti za one koji su u potrebi i zato je mnogim bolesnicima podario zdravlje. Međutim zdravlje koje su ti bolesnici zadobili, bilo je privremeno, bio je to ovozemni Isusov dar, dar koji je prolazan: svi su oni izliječeni bolesnici doživjeli određenu starost i na koncu ipak umrli od neke bolesti. Međutim, Isus čudesima želi pobuditi vjeru, a vjera je ovdje na zemlji najveći dar, jer po vjeri zadobivamo Božju milost koja nam otvara vrata neba. Tako je svako Isusovo vidljivo čudo tek znak onoga najvažnijega što za nas čini: po svojoj smrti i po svome uskrsnuću on nas oslobađa grijeha koji nas vodi u smrt i podaruje nam vječni život u nebeskom kraljevstvu. Ali za sve to Isus traži vjeru.
Zato, dok žarko molimo za neku svoju potrebu, molimo s vjerom. Pa ako nam i ne bude baš onako kako smo molili, ostaje nam najveći dar: vjera i pouzdanje u Isusa. A on nam otvara vrata neba. A tamo neće biti ni boli ni jauka ni smrti. Tamo je život, život vječni u ljubavi zajedno s Isusom i sa svima svetima. Gospodine, umnoži nam vjeru!
