Ponedjeljak 5. korizmenog tjedna: Tko je od vas bez grijeha
Čitanja: Dn 13, 1-9.15-17.19-30.33-62; Ps 23, 1-6; Iv 8, 1-11
Doveli zlobni ljudi pred Isusa ženu preljubnicu. Traže od Isusa da je osudi. A presuda je prema Mojsijevu zakonu trebala biti smrt kamenovanjem. Htjeli su Isusa tako dovesti u nepriliku. Ako je stvarno osudi, past će u nemilost rimske okupacijske vlasti, jer je smrtna presuda bila pridržana samo Rimljanima. A ako je oslobodi, onda će ga Židovi moći optužiti da ne poštuje Mojsijev zakon. Isus, međutim, piše prstom po zemlji i ne želi odmah odgovoriti što bi trebalo učiniti s tom ženom. Kao da im je htio dati vremena da razmisle što zapravo čine.
Pogledajmo malo dublje, zašto oni žele optužiti Isusa i zašto optužuju onu nesretnu ženu? Očito se ovdje radi o onome zakonu svjetine, o onomu što neki nazivaju zakonom linča. Čovjek u svojoj okrutnosti rado osuđuje i teško kažnjava. Zašto?
Rekao bih da je to ponajviše zbog toga što ljudi tako pokušavaju olakšati vlastitu savjest. Naime, u svom naopakom razmišljanju čovjek sam sebe tješi govoreći kako, eto, ima onih koji su puno gori od njega. Okomljujući se na takve stvarne ili prividne grešnike, čovjek na naopak način misli da iskupljuje sebe i svoje grijehe. Misli da se njegov grijeh umanjuje ili poništava, ako se pozornost ljudi usmjeri na druge grešnike. To je poput onog slučaja kada lopov iz svega glasa viče: “Drž’te lopova!”, nadajući se da će pozornost drugih ljudi time biti skrenuta na nekog drugog, a ne na njega koji je stvarno lopov.
Tako i mi, kao da želimo zavarati vlastitu savjest, kao da želimo obmanuti samoga Boga uporno i rado upiremo prste u tuđe grijehe, čudimo se i iščuđavamo, sve kao s nevjericom vrtimo glavom zbog stvarnih ili izmišljenih grijeha drugih.
I vlastitoj smo djeci smiješni zbog toga. Na njih se okomljujemo, a sebe ne vidimo. Počevši od riječi koje upotrebljavamo, pa do načina ophođenja s drugim ljudima.
Isus daje spasonosnu pouku i okupljenom mnoštvu ali i svakome pojedinom od nas. Veli kratko: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen.” Želi skrenuti našu pozornost na nas same. Baš kao što drugom prilikom Isus veli: Kako možeš reći bratu svome: De da ti izvadim trun iz oka, a eno brvna u tvome oku!
Ženi, pak, otpušta njezin grijeh. Ne želi se Isus baviti njezinom prošlošću. Ona je nepromjenjiva. Ali zato joj Isus veli: “Idi i od sada nemoj više griješiti.” Ženu prihvaća, ali je ne želi prepustiti njezinim grijesima.
I nama će Gospodin sve oprostiti. Od nas samo traži da i mi budemo puni ljubavi, dobrote, razumijevanja jedni prema drugima. Naravno, ne tako da grijeh hvalimo i podržavamo, nego upravo onako kako nas uči Isusov primjer: grijeh osuđujemo, a grešnika želimo prihvatiti onako kako ga ljubi i prihvaća Bog.
