Ponedjeljak 5. vazmenog tjedna: Dozivati vam u pamet
Meditacija uz Evanđelje: Iv 14,21-26
Isus svojim učenicima – koji su i nakon njegova uskrsnuća bili zbunjeni i prestrašeni – daje lijepo obećanje. Veli: „Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“ Znamo da je upravo tako i bilo. Nakon što je na Duhove na sve apostole sišao Duh Sveti, oni su zadobili posebnu mudrost i posebnu hrabrost. Prisjetili su se svega što je Isus govorio, a mudrošću Duha Svetoga razumjeli su značenje svega što je Isus govorio i činio. Osim toga, apostoli su zadobili posebnu snagu da su bez straha krenuli po cijelom onda poznatom svijetu i naviještali evanđelje i krstili one koji bi povjerovali.
Ta se Isusova riječ i na nama danas ostvaruje. Svi smo mi kršteni silom i snagom Duha Svetoga. I nas Isus prosvjetljuje svjetlom toga istoga Duha da spoznamo i razumijemo njegovu blagu vijest. Po tome istome Duhu Isus nam daje snage da živimo po istini evanđelja, da svojim životom svjedočimo da je Isus uskrsnuo za spasenje svih ljudi. Ali evo, naši nam grijesi tako često zamućuju pogled, naše nas mane tako često obeshrabruju, tako da ne činimo ono što bismo trebali činiti, a propuštamo ono što bismo trebali činiti kao Isusovi učenici. Zato uvijek iznova molimo Isusa da svojoj Crkvi, a to znači svakome pojedinom od nas, podari svjetlost Duha Svetoga i njegovu snagu, tako da budemo vjerna slika Kristova, baš kako s udivljenjem govori Pavao: „Kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave!“ (Kol 1,27). Dao Bog da se upravo to očituje u životu svakoga od nas.
I mi smo smrtnici, baš kao i vi: Dj 14,5-18
Apostoli su doista činili velika čuda. Tako je Pavao u gradu Listri izliječio čovjeka koji je bio hrom od rođenja. Silan znak! Mnoštvo ljudi toga poganskoga grad bili su uvjereni da su Pavao i Barnaba bogovi u ljudskom obličju, tako da su im htjeli prinijeti žrtve. Nato Pavao i Barnaba ulete u mnoštvo vičući: „Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi!“ Naravno, Pavao i Barnaba su smrtni ljudi koje Bog šalje da naviještaju evanđelje i kojima Bog daje snagu da čine čuda.
To je jednostavna i tako važna pouka i za nas. Mi smo kadri činiti velika, Božja djela. Evo. Iskreno ljubiti, iskreno praštati, iskreno činiti dobro i onima koji nas progone, to je ono božansko u nama. Božja je snaga u nama, mi smo upravo uronjeni u silu Duha Svetoga, kojega smo primili kao i apostoli na Duhove. Mi se tome možemo radovati, možemo biti i sretni i ponosni da smo Božji suradnici, baš kako veli sveti Pavao: „Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina“ (1 Kor 3,9). Sve što je lijepo i veliko u nama, od Boga je. Konačno, mi i postojimo jer nas je Bog u Kristu sebi izabrao „prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim“ (Ef 1,4).
Naša radost, naš ponos što smo Božji nije taština, nije samohvala, nije uzdizanje, nije u tome da sebi pripisujemo Božje darove koje imamo. Za sve dobro što činimo, za sve ono dobro i plemenito što je u nama, za sve ono nebesko i božansko u nama, Bogu zahvaljujemo. Upravo zato bi svaka naša molitva prvenstveno trebala biti molitva hvale. Samohvala nije od Boga, jer, veli Pavao: Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?“ (1 Kor 4,7). Neka nas Gospodin očuva od svake samodostatnosti i uznositosti, da bismo se vedra srca mogli radovati svim darovima Duha Svetoga.
