»Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« (1 Kr 19,11)

Ponedjeljak Velikoga tjedna: Za dan moga ukopa


Čitanja: Iz 42, 1-7; Ps 27, 1-3.13-14; Iv 12, 1-11


Zamislimo ovaj prizor. Isus je bio uskrisio od mrtvih Lazara koji je bio mrtav četiri dana. Lazar i njegove sestre Marta i Marija prirede mu svečanu večeru. Možemo li zamisliti kako je svečana, i ganutljivo radosna bila ta večera. Isus i Lazar zajedno za večerom. Marta je nadmašila sebe u pripremi večere i u posluživanju. I onda dolazi Marija i što čini? Poslušajmo:

Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: “Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?” To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: “Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.”

Dragocjena je pomast koštala tri stotine denara. To je bila godišnja plaća jednog nadničara! Silna vrijednost! Kad Juda – iz sebičnih razloga – prigovara, Isus veli da je ona to dobro učinila za dan njegova ukopa. Konačno, siromaha će oni imati uvijek, a Isusa ne.

Kad bismo raspravljali je li Marija trebala sasuti baš svu tu pomast, ne bismo se mogli baš lako dogovoriti. Pa o čemu se onda radi?

Marija je znala da nema načina da Isusu uzvrati ono što je on učinio. Ljudski život nema cijene, a Lazar je sada živ među njima. U svojoj zahvalnoj ljubavi, Marija je uzela ono najvrednije što je imala – pomast. Ipak sredstva za uljepšavanje, uvjetno rečeno, kozmetika, za jednu su ženu posebno važna. Dakle, Marija uzima najvrednije što ima i to u potpunosti poklanja Isusu.

Ljubav je mjerilo svih stvari. To se ne može uvijek razumski objasniti. Iz ljubavi ću učiniti ono što po sebi nikad ne bih, pomoći ću nekome koji to možda uopće ne zaslužuje, žrtvovat ću nešto što mi je nekoć bilo veoma važno…

Ne možemo u svom ljudskom i kršćanskom životu baš sve logički objasniti. Niti sve izmjeriti, niti sve izvagati, niti sve naplatiti. Jedanput je Augustin rekao: Ljubi i čini što hoćeš. Matej opis ove zgode završava ovim Isusovim riječima na račun Lazarove sestre Marije:

“Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.”

I mi smo to danas učinili. Zaslužila je. Neka nam bude na poticaj, radost i pouku.