Četvrtak, 20 siječnja

Presveto Trojstvo (B) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Danas slavimo najveću tajnu naše vjere: tajnu Boga jednoga i trojstvenoga. Bog nam se objavio kao Otac, Sin i Duh Sveti, jer nas hoće primiti u svoju božansku obitelj. To je za nas ljude najveće moguće odlikovanje, dar Božje ljubavi, za koju Bogu želimo neprestano zahvaljivati. Da bismo i na ovoj euharistiji mogli dostojno zahvaljivati trojstvenomu Bogu, zamolit ćemo za oproštenje naših grijeha.

  • Gospodine, u svojoj nadspoznatljivoj ljubavi ti si nas stvorio na svoju sliku, sebi slične. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, jedinorođeni Sine Božji, ti si nas svojoj smrću i uskrsnućem učinio djecom Božjom. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, izljevom Duha Svetoga učinio si nas dionicima božanske naravi Isusa Krista. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Sve više naših tiskovina, kao i druga sredstva javnog priopćavanja, vrlo rado donose stvarne ili izmišljene pojedinosti iz privatnog života poznatih osoba. Jednostavno, sve što se tiče neke uvažene osobe, zanimljivo je. Kao da čitatelji imaju potrebe zavirivati kroz ključanice tuđih vrata.

Na sličan su način ljudi od davnina htjela nekako “ući” u unutarbožanski život svojih božanstava. Pa su se onda rađale najmaštovitije priče o rađanju i smrti bogova, čega je puna ne samo grčko-rimska, nego i mitologija svih poznatih naroda.

Židovi, nasuprot tomu, uporno su ispovijedali vjeru u jednoga Boga i nisu htjeli niti pomišljati da bi Bog imao neke ljudske osobine ili obličje nalik čovjeku. Bog je zapravo Onaj Koji Jest i ljudi po sebi nisu mogli o tome ništa nazrijeti.


Bog se objavljuje


Osnovna oznaka židovske vjere jest duboka svijest da je njima Bog govorio preko proroka, tj. da im se objavio. Bog se svome narodu javlja kao sugovornik. Upravo smo u prvom čitanju (Pnz 4, 32-34.39-40) čuli kako je u njima bila jaka baš ta svijest:

Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao?

Doista, to zvuči nevjerojatno. Vjekovima su ljudi pokušavali nekako doći do Boga, otkriti u sebi i u prirodi Božje zakone. Vjekovima su stvarali mitove o bogovima, o njihovu životu, o postanku svijeta, o utjecaju bogova na zemaljski život… Vjekovima su ljudi s velikim strahopoštovanjem, sa strahom i trepetom pristupali svetim mjestima, plašeći se da ne bi ozlovoljili hirovitu narav bogova… A sada, evo, Bog, onaj pravi i jedini, prigiba se svome narodu i progovara. Objavljuje mu svoje tajne, svoje naume, svoje zakone, ali iznad svega Bog objavljuje svoju dobrotu, svoju ljubav, svoje čovjekoljublje. Tako više ne mora čovjek uzaludno tražiti pristup Bogu i tražiti njegovu naklonost. Bog se prvi obraća i prigiblje čovjeku, Bog uzima inicijativu, Bog je onaj koji nas je prvi ljubio, kazat će kasnije Pismo. Taj je Božji narod stvarno bio izabran i posebno počašćen.


Bog je s nama


Bog se Izraelu objavljuje ne samo zato da bi oni, eto, spoznali pravoga Boga i znali kakav je i što od njih očekuje. Bog se javlja kao Jahve, tj. kao onaj koji jest, odnosno, još bolje, kao onaj koji je nazočan, koji je s njima, koji će se kasnije nazvati i Emanuel – S Nama Bog. Štoviše, Bog se za njih zauzima, što se najviše pokazalo u veličanstvenim djelima kad ih je ono izveo iz Egipta. Zato današnje čitanje nastavlja:

Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod ispred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Jahve, Bog vaš, u Egiptu?


Bog očekuje uzdarje


Bog onda od svoga naroda očekuje i uzdarje. Bog je prvi pružio ruku, zato očekuje da mu narod uzvrati poštovanjem i ljubavlju – na svoje vlastito spasenje:

Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek.


Trojstveni Bog u našem životu


Mi smo baštinici Objave i obećanja koje je Bog nekoć dao Izabranom narodu. Štoviše, mi smo dionici i baštinici spasiteljskog djela utjelovljenoga Sina Božjega, Isusa Krista. U njegovu nam je Duhu objavljena sva istina, njegovim smo Duhom posvećeni, a po prosvjetljenju istoga Duha ušli smo u tajnu unutarbožanskoga života. Zato možemo ispovijedati Boga jednoga i trojstvenoga.

Međutim, sama Tajna po sebi ne bi bila važna kada bi tek zadovoljavala našu znatiželju… Nije nam Gospodin Isus objavio tajnu Presvetog Trojstva da bismo se mogli hvastati svojim znanjem. Bog nam se u Kristu objavljuje kao Otac, Sin i Duh Sveti da bismo bolje razumjeli tajnu vlastitog spasenja, ali prvenstveno zato da bismo svojim životom zahvaljivali Bogu Ocu koji nas je stvorio, Bogu Sinu koji nas je otkupio i Bogu Duhu Svetome koji nas je posvetio i uveo u unutarbožansku obitelj. Bog nas po Kristu uvodi u svoju obitelj, zato nam i povjerava svoje tajne. Kad jedan bračni par posvoji dijete onda ga uvode u svoju obitelj, obasiplju ga ljubavlju i polagano uvode i u tajne svoje obitelji: ta on je sada ravnopravni član te obitelji. Slično i Bog: on nas je uzeo za svoje, za članove svoje obitelji i zato nam u ljubavi povjerava i svoje tajne. Što više ulazimo u tajnu Božjeg života, to više Bogu zahvaljujemo, to mu više želimo uzvratiti ljubavlju.

Današnja nam svetkovina poručuje da smo Božji, da Bogu pripadamo, da od Boga dolazimo i u njegovu božansku obitelj ulazimo. Zato mu danas želimo zahvaliti. I molimo ga da čitav naš život bude njemu na hvalu i slavu.