Ponedjeljak, 17 svibnja

Pripremiti se za poslanje – razmišljanje uz Krštenje Gospodinovo (B)


Čitanja: Iz 55, 1-11; Otp. pj.: Iz 12, 2-3.4b-6; 1Iv 5, 1-9; Mk 1, 7-11


Svi znamo koliko je važno, kad se bavimo nekim poslom, pripremiti se za posao koji će se izvoditi. A ta priprema mora biti višestruka. Kao prvo, sebe valja osposobiti za izvođenje takvog posla, ali treba izvršiti i sve pripremne radnje, to jest treba pripremiti teren za to što se planira napraviti. Te dvije stavke su jednako važne kao i sama izvedba radova koji će uslijediti nakon toga. Jer ne može se napraviti dobar posao ako nema dobre priprave ili ako nema stručnih osoba koje posjeduju potrebnu vještinu za izvođenje radova. Tko ne bi držao do svih ovih detalja, svom poslu bi pristupio neodgovorno, s rizikom da u kasnijem trenutku sve propadne. Tako vidimo da priprema za neki posao pretpostavlja više čimbenika. S jedne strane postoje oni materijalni, a s druge strane oni osobni koji su psiho-fizičke, to jest intelektualno-duhovne naravi. Što vrijedi za posao, vrijedi i za bilo koje drugo poslanje koje treba obaviti. Ono se može izvršiti ako je osoba potpuno spremna za izvršenje spomenutoga posla, te ako ima na raspolaganju potrebni materijal za posao. Jer i najvještiji inženjer ne može sagraditi kuću ako nema potrebni građevinski materijal, jednako kao i nevješt čovjek, ako ima hrpu materijala, a ako ne zna graditi, jednako mu je uzalud.

A što se tiče poslanja, to možemo primijeniti na događaj Isusova krštenja na Jordanu koji slavimo u liturgiji ove nedjelje. Nakon krštenja u Jordanu Isus će započeti svoje poslanje propovijedanja i spasenja ljudskoga roda, te razaznajemo da je dao do znanja da je potpuno spreman za taj pothvat. Pogotovo što je vrlo temeljito pripremao teren, najprije preko proroka koji su pozivali narod na obraćenje i nadu, a naposljetku i služenjem Ivana Krstitelja koji je upozoravao da nakon njega dolazi netko jači i pun dostojanstva. Ivan je pripremao srca puka svoga naroda da se raspolože za dolazak Mesije. Osim toga, i sam Isus je došao na krštenje na Jordanu savršeno spreman za djelo koje je trebao izvršiti. Došao je pokazati da kraljevstvo Božje gradi svojim tijelom i bićem, te je time pokazao da je pripremio pravi materijal za gradnju. Nije gomilao zemaljska dobra, jer bi ona bila loš materijal za božanske naume, nego se svega lišio, te kao običan čovjek u skromnosti, jednostavnosti i poniznosti dolazi primiti krštenje, pokazujući da je njegov život najbolji materijal za izgradnju kraljevstva Božjega. A osim što je pripremio ‘materijal’, sebe je i duhovno pripravio, jer se je zaogrnuo snagom Duha Svetoga. Zato Krstitelj i govori: On će vas krstiti Duhom Svetim.

Tako je bio spreman na svim razinama, u snazi Duha i predanju tijela, kako bi nas pozvao na isti put odgovornosti za poslanje koje u svijetu imamo kao krštenici. Naime, svojom poniznošću, po kojoj se odriče svih zemaljskih dobara i svake ljudske jakosti, on dolazi kao ‘jači od Ivana’, a opet ponizan da silazi u vodu pred Ivanom koji ‘nije dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući’. On dolazi ponizan dati se krstiti, ne samo da ispuni obred na koji nije bio vezen nikakvom obvezom, jer njemu nije trebala ni pokora ni obraćenje, već da nama pokaže put poniznosti. Štoviše, da pokaže kako se mi sami trebamo pripremiti za vršenje svoga kršćanskog poslanja. Tako nas poučava da krštenje nije samo jedan obred koji treba formalno ‘odraditi’, već je put kojim treba hoditi. Točnije, ono je početak puta prema Božjem kraljevstvu, ili pak početak gradnje Božjega zdanja u svome životu.

Zato bi za nas krštenike krštenje trebalo predstavljati prijelaz s pripreme na ostvarenje životnog djela ili pothvata. Zato razumijemo zašto u kršćanskoj starini, kada se krštavalo samo odrasle, nije bilo moguće dati krštenje nekome tko se nije obratio, to jest tko se nije pripravio za novi život u Kristu. Jer krštenje nije bilo samo polijevanje vodom po glavi, već primanje Duha i njegove snage za gradnju boljega svijeta na zemlji – Kristova kraljevstva, kao i za put do neba i vječnosti. Tko se nije odrekao svega sjaja sotonskoga i blještavila zemaljskoga, nije mogao primiti Kristov krst, jer se nije dobro pripremio za poslanje koje mu Bog povjerava u svijetu. Samo tko se odrekao grijeha i zla, Sotone i njegova zavođenja, mogao je reći da je dobro pripravio teren za djelo koje će mu Bog povjeriti. A kad je potom ispovjedio vjeru u Presveto Trojstvo, onda je pokazao da je tijelom i dušom spreman dati se na posao i živjeti u novosti života svjedočeći drugima milost i darove koje je primio.

Molimo danas za ovu milost da shvatimo kako nam kršćanski život može biti besplodan ako nismo napravili dobru pripremu, na koju nas potiče i lik Ivana Krstitelja, ali i Gospodinova posvemašnja poniznost i odricanje, koji nadasve ističu bogatstvo unutarnjeg milosnog života. Nakon toga, jer smo kršteni Isusovim Duhom i jer smo primili njegovu snagu, trudimo se i svjedočiti svima da smo vjernici, te tako vršimo poslanje u svijetu dok ne prispijemo do vječnoga odredišta u nebesima zajedno s onima kojima naviještamo novi život u imenu njegovu.