Rasušena bačva

Ljudski život je poput bačve, 
u koju Bog nalijeva vino
svoje milosti i ljubavi. 
Poradi toga ona mora biti 
natopljena u krsnoj vodi 
i obručeva dobro stegnutih 
kako bi mogla sigurno držati 
povjereni božanski sadržaj.

U trenutku kad ljudi 
odbace krsnu milost, 
ona se suši i počne gubiti 
božanski sadržaj. 
A ako potom nastave, 
kako bi je sanirali, 
natapati je zemaljskim obiljem, 
ona se tek tada brže suši 
i neminovno raspada.

Jer život se ne može održati 
snagom zemaljskog obilja, 
već jedino Božja milost 
može biti pravi sadržaj 
koji natapa njegove stijenke 
da se ne rasuše potpuno, 
nakon čega može primiti 
otajstvo Božjega života.