Školsko bogoslužje
Na početku školske godine rado bismo upriličili misu. Radujemo se što nam se pružaju nove mogućnosti i htjeli bismo ovu prigodu prikladno iskoristiti. Evo nekoliko poticaja u tome smislu.
1. Mjesto
Sva se bogoslužja, osobito mise, redovito trebaju slaviti u crkvi. To vrijedi i za ovu misu. Razlog je jasan: euharistiju redovito slavimo u crkvi i nema nikakvih razloga da se školski djelatnici s djecom ne pridruže redovnoj nedjeljnoj misi. Time će se ujedno osigurati i potrebna sloboda: na misu će doći oni djelatnici koji to budu htjeli. Škola je prostor za nastavu, a crkva za euharistijsko slavlje. Konačno, kad se ovo slavlje uvrsti u nedjeljnu euharistiju, onda se time izgrađuje i župska zajednica.
2. Vrijeme
Drugi vatikanski sabor veli:
Nedjelja je prvotni blagdan… Neka joj se druga slavlja, osim doista najznačajnijih, ne pretpostavljaju, jer je ona temelj i jezgra čitave liturgijske godine (SC 106).
Koji puta i sâmo crkveno vrhovništvo i suviše revno naglašava neke „prigodne“ nedjelje (nedjelja sredstava priopćavanja, nedjelja zahvalnica, misijska nedjelja, nedjelja duhovnih zvanja, itd…). Liturgičari, međutim, uporno podsjećaju upravo na gornju saborsku preporuku: nedjelja je Dan Gospodnji kad Crkva u euharistijskom slavlju radosno naviješta vazmeno otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća. To je osnovna poruka nedjelje, i svake je nedjelje „Uskrs“! Naravno, može se određenoj nedjelji dati određeni naglasak, ali nikada se ne smije zatomiti osnovni značaj nedjelje. Zato je nezamislivo da se nedjeljom mijenjaju misna čitanja, uzimaju drugi misni obrasci ili da se u propovijedi i ne spomenu nedjeljna čitanja. Saborska načela i teološko-liturgijske zakonitosti imaju prednost pred prigodnim proglasima i proslavama. Ne zaboravimo kako su u prošlosti upravo te različite nespretne “prigode” tako opteretile liturgiju, da su bili potrebni i bolni rezovi da bi se stvari vratile na svoje mjesto! Kad je u pitanju zahvalna misa na koncu školske godine, onda se uz nedjeljnu poruku jednostavno naglasi i ova prigoda.
3. Manifestacija vjere
Iako je ovo specifična prigoda, valja držati na umu uzvišeni značaj euharistije. Ovo bi trebala biti upravo manifestacija vjere. U tome smislu sigurno bi bilo loše “dovesti” ravno iz škole sve djelatnike i učenike. Dovoljno je jednostavno potaknuti sve njih da dođu, a ljudi će doći koliko se budu osjećali vjernicima. Bude li se osjetio i najmanji osjećaj prisile, to će na dulje staze sigurno proizvesti posve suprotan učinak (sjetimo se pionirskih sletova!). Da je misa manifestacija vjere vidjet će se nadalje i po tome da se u misi neće davati prednost ljudima glede njihove službe. Tako se onda neće dogoditi da npr. neki “ugledniji” školski djelatnik, koji inače ne sudjeluje u nedjeljnoj euharistiji, čita čitanje ili molitvu vjernika. Čuvajmo se spektakularnosti. Liturgiji je potrebno određeno dostojanstvo i odmjerenost.
4. Nekoliko praktičnih opaski
a) Priprema mise
Vjeroučenicima uvijek naglašavamo važnost praktičnog vjerskog življenja, što se osobito očituje u redovitom pohađanju nedjeljne mise. Na ovu su misu vjeroučenici pozvani tim prije što će to biti posebna prigoda za molitvu za blagoslov na početku nastavne godine. Pri tome se naglašava da je za puno sudjelovanje u misi potrebno pristupiti pričesti. To onda znači da treba ukazati na prigodu za ispovijed. Jednako je tako potrebno na prikladan način pozvati i ostale školske djelatnike, a neke od njih zamoliti i za sudjelovanje.
b) Misno slavlje
Bit će zgodno da Božju riječ navijesti netko od djelatnika škole ili prikladan vjeroučenik. Dobro bi bilo da djeca unaprijed priprave molitvu vjernika koju bi onda i kazivali. Prinos darova je osobito prosben i zahvalan dio mise: uz redovite misne darove vjeroučenici znakovito donose školsku torbu, udžbenike, loptu, neki njihov rad… Sve to izražava njihovu težnju za blagoslovom i zahvalnost za sve što do sada imaju. Naravno, posebno sudjelovanje učenika očitovat će se i u pjevanju, posluživanju kod oltara… Može se ubaciti i posebna molitva poslije pričesti. Važno je da misa bude lijepo i skladno proslavljena bez “akademijskih” i prigodničarskih obilježja.
