»Jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11,30)

Snaga riječi po Duhu Svetomu – razmišljanje uz Duhove (A)


Čitanja: Dj 2, 1-11; Ps 104, 1ab.24ac.29b-31.34; 1Kor 12, 3b-7.12-13; Iv 20, 19-23


Danas na svetkovinu Pedesetnice, kada se spominjemo silaska Duha Svetoga na apostole i prvu kršćansku zajednicu, čitali smo Božju riječ koja nam je ispripovjedila da se dolazak Duha Svetoga očitovao kao dar jezika. Tako sveti Luka u Djelima apostolskim zapisa: I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. Kako vidimo, Duh Sveti se i u svome silasku na Apostolsku zajednicu, a kasnijem očitovanju preko učenika, pokazuje kao dar jezika, to jest govora. A u drugom čitanju sveti Pavao govori Korinćanima da nitko ne može reći ‘Gospodin Isus’ osim u Duhu Svetom, čime i on ističe da je naš govor bitno upućen na Duha Svetoga. Ništa drukčiji naglasak nije niti u Evanđelju u kojemu sveti Ivan opisuje Duha Svetoga kao dar uskrsloga Gospodina koji dahnu u svoje učenike govoreći: Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.

Sveti Luka i Pavao, dakle, govore o daru i učincima djelovanja Duha Svetoga na cijelu kršćansku zajednicu, a sveti Ivan opisuje samo dar Duha Svetoga apostolima. Svaki član zajednice prima snagu Duha za vjerodostojan i uvjerljiv navještaj koji je tako prodoran da dolazi do svakoga uha i srca. Svi razumiju govoriti svojim jezikom, jer ih je riječ apostola i onih koji su naviještali dotaknula. A opet, Apostoli su primili posebnu moć i poseban dar da mogu opraštati grijehe i slaviti božanska slavlja. Po Duhu Svetomu njihova riječ je dobila sakramentalnu moć za dobrobit cijele Crkve. Duh Sveti, treća božanska osoba, Božja Sila i Božji Dar, u njima je bio snaga Božja kojom su mogli opraštati grijehe, te slaviti Boga kao službenici presvete Euharistije. To je poseban dar koji se ne događa bez dara riječi po Duhu Svetomu, jer je ljudska riječ mogla činiti do tada neviđena čuda: opraštati grijehe i izvršiti euharistijsku pretvorbu.

Oba ova dara su vezana za snagu riječi koja ovisi o daru Božjemu. Kolikogod od roditelja i svoga naroda učimo konkretni jezik, naša riječ nije snažna ako kroz taj jezik ne primimo i snagu Božju i dar govora Duha Svetoga. Zato je zadaća kršćana svojim jezikom i govorom prenositi snagu Duha koju su primili na svetom Krštenju i Potvrdi, u protivnom u nama ostaje osjećaj praznine i pustoši. Jer, na žalost, oko nas dok se susrećemo s drugima ili samo prolazimo ulicama i trgovima naših mjesta, po govoru prepoznamo koliko je praznih duša bez sadržaja. Po njihovim riječima razaznajemo da u njihovim grudima i njihovoj pameti ne prebiva Duh Sveti. I nije problem u tome ako mnogi nemaju govorničkoga stila ili ljepote književnog izražavanja, već je problem ako u njihovim ustima nedostaje sadržaja koji nadahnjuje Duh Sveti. Doista, snaga Duha se ne očituje kao velika erudicija, niti je njegov dar poznavanje stranih jezika, već je njegov dar istinsko razumijevanje jezika Božjega koji mogu poznavati i učeni i neuki, ovisno koliko su sadržaja vjere htjeli upiti. Neizmjerna je šteta i zao ćemo pred Gospodinom i odgovarati za to što ne poštujemo dar riječi i jezika koji nam je Bog dao i u nama njeguje i uzdiže. A mi ga tako obezvrjeđujemo i pustošimo prostačenjem koje je postalo poštapalicom našega svakodnevnog govora, a medijski standard čak sebi uzima opravdanje umjetničkog izražavanja. A da ne govorimo o psovci koja je mnogima kruh svagdanji, jer ne mogu da ne pogrđuju ime Božje i ostale svetinje.

Sve to je samo znak odsutnosti Duha Svetoga iz našega života, jer da imamo njega u srcu, onda bi standard naše komunikacije bio mnogo ljepši i sadržajniji. Onda bismo jedni drugima bili dar ljubavi, duhovnog bogatstva i poticanja na svetost, a ne bi se onda naše ulice i trgovi, a nadasve naše obitelji i javni društveni život, pretvorili u mjesta na kojima su najglasniji prostaci i psovači, već bi to bila mjesta na kojima se crpi ljepota življenja iz dobrih primjera. Današnja svetkovina je stoga ispit savjesti i nama vjernicima koliko učimo od Duha Svetoga njegov čudesni jezik ljubavi i koliko njegovim jezikom obuzdavamo i oblikujemo vlastiti jezik i vlastitu pamet.

Molimo stoga neka na nas siđe sila Duha Svetoga da oplemeni naše biće, te nas osnaži za pravo svjedočanstvo pred ljudima koje se sastoji i u svjedočanstvu snažne navjestiteljske riječi koja je kadra prodrmati savjesti sugovornika. Nadasve neka njegova sila siđe na naše obitelji koje su prve i prvotne odgojne sredine, koje su pozvane na svoje članove zazivati dar Božje riječi, jezika i govora, to jest odgajati u svoj sili Božjoj. Neka to što smo kršćani ne bude samo prazna riječ, zavodljiva demagogija i površna retorika, već neka naše ime odražava i našu bit u snazi Duha Svetoga, te neka naše kršćansko svjedočanstvo bude jasno i dosljedno. Primajmo Duha Svetoga i dajimo primljene darove sebi i drugima na spasenje i život vječni.