Spomen svih vjernih mrtvih: Mnogo stanova

Meditacija uz Evanđelje: Iv 14,1-6

Svaka je smrt nenadana, svaka je smrt bolna, svaka je smrt na svoj način tragična. Ruši se jedan svijet, zatvara se jedna knjiga. Ostaje bol i nenadoknadiva praznina. I onda svećenik na sprovodu naviješta ove Isusove riječi: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“ Kako da se ne uznemirujemo kad stojimo kraj lijesa mladog čovjeka koji je poginuo u strašnoj nesreći ili podlegao iznenadnoj bolesti, kako da se ne uznemirujemo zbog smrti nama tako drage i bliske osobe?

Pa ipak je ta Isusova riječ primjerena. Isus to obrazlaže: „Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“ I onda nastavlja: „U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’?“ Isus ne daje isprazna obećanja. Ne samo da nam obećava vječni život – možda u nekom zakutku raja – nego nam pripravlja vječni stan u domu njegova i našega Oca.

Isus na koncu veli da će nam pripraviti mjesto, on koji je Put, Istina i Život. U te riječi kršćani polažu svoju nadu. Nama je ići Kristovim putem koji je koji puta i muka i nevolja, sve do križa. Nadalje, za nas je Krist Istina koje uzdiže pogled iznad ove zemlje i zemaljskih probitaka. Konačno, Krist je Život, onaj vječni, trajni, život s Bogom kada će Bog, kako veli Knjiga otkrivenja: „otrti svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu“ (Otk 21,4). U toj se vjeri sjećamo ovih dana svojih pokojnika, u toj vjeri i mi nastojimo živjeti, jer duboko u sebi znamo: nismo stvoreni samo za ovaj svijet, za ove zemaljske nevolje. Duboko u nama je čežnja za onim trajnim i vječnim stanovima. Pred nama i s nama je Krist koji je i Put i Istina i Život. Vječni život. I zbog toga se ne uznemiruje naše srce.