Srijeda 33. tjedna kroz godinu: Svakomu koji ima još će se dati
Meditacija uz Evanđelje: Lk 19,11-28
Isus ponekad uzima oštar način govora, tako da nam izgleda kao da pretjeruje, kao da nije pravedan. Znamo onu Isusovu prispodobu o talentima (što je bila mjera za plemenitu kovinu, odnosno za veći iznos novca). U Lukinom evanđelju ta novčana jedinica je „mna“. Gospodar je desetorici svojih slugu povjerio deset mna, dakle svakome po jednu. Oni su taj novac više-manje dobro ulagali i zaradili, netko više netko manje. Deseti je sluga novac sakrio u rubac. Kad se gospodar vratio, pohvalio je one koji su novac „oplodili“ to jest zaradili više nego što su dobili. Onoga desetoga je oštro prekorio. I što na koncu kaže? Evo. „Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.“ Kako? Zašto? Gospodar, na čuđenje nazočnih ovako presuđuje: „Svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.“
Jednostavna je poruka i pouka za svakoga od nas. Bog nam daje darove, obične, ljudske, zemaljske, on nam daje određene sposobnosti, određene talente, daje nam i svoje duhovne darove, daje nam svoju milost. Nije to za nas, nego zato, da to upotrijebimo u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Netko je spretan u jednome poslu, netko u nekom drugom. Netko ima dar upravljanja, dar poučavanja, dar strpljivog služenja drugima. Netko ima poseban dar molitve, poseban dar ustrajnosti u nevoljama i životnim poteškoćama. I što smo u tome više vjerni, Bog nam daje više i više svojih darova, da se upravo iznenađujemo. Sveci nam u tome smislu daju i primjer i poticaj. Što su više surađivali s Božjom milošću, Bog im je tim više davao svojih posebnih, pa i čudesnih darova. Tu ipak valja biti i oprezan. Božji dar je dar. Nije naša zasluga niti naše pravo. Dokle god gledamo na dar kao na dar bit ćemo blagoslovljeni i po nama će biti blagoslovljeni oni kojima po tome daru služimo. Onoga trenutka kad te darove počnemo gledati kao na naše vlasništvo, kao na ono što zaslužujemo, onoga trenutka kada se zbog silnih darova koje nam Bog daje počnemo oholiti i uzdizati, oni će nam biti na propast. Zato uvijek valja imati na pameti riječi psalma: „Ne nama, Gospodine, ne nama, već svom imenu slavu daj“ (Ps 115,1).
