Srijemski mučenici – vlastite mise nekih mjesta

U našem važećem Vlastitom misalu[1] misna slavlja svetaca podijeljena su u dvije skupine: za sve crkve i vlastite mise nekih mjesta. Da se podsjetimo (navest ćemo samo slavlja srijemskih mučenika):

Za sve crkve:

Anastazija – 15. siječnja;
Sinerot – 24. veljače;
Montan i Maksima – 26. travnja;
Irenej – 6. svibnja;
Euzebije i Polion – 29. svibnja;
Kvirin – 4. lipnja;
Urzicin – 17. kolovoza;
Dimitrije – 26. listopada;
Svi sveti srijemski mučenici – 5. studenoga.[2]

Vlastite mise nekih mjesta:

Hermilo i Stratonik – 13. siječnja (Zemun i Novi Beograd);
Sveti mučenici Osijeka i Panonije – 20. veljače (Osijek 8);
Agripin i Sekundo – 19. srpnja (Srijemska Mitrovica);
Bazila – 30. kolovoza (Srijemska Mitrovica);
Simforijan, Klaudije, Nikostrat, Kastor i Simplicije – 8. studenoga (Srijemska Mitrovica)

U ovom članku o srijemskih mučenicima pozabavit ću se ukratko ovim posljednjima (osim sv. Bazile, i Fruškogorskih mučenika). To su: Hermilo i Stratonik, sv. Agripin i Sekundo te Sveti mučenici Osijeka i Panonije. Za sva ova tri spomendana karakteristično je:

Nema ih u prethodnom Vlastitom misalu iz 1967.[3] U tom izdanju sve su mise u čast srijemskih mučenika imale vlastite (nove) molitve (osim mise sv. Dimitrija, koja ih je otprije sadržavala) te vlastita čitanja.
Sadašnji Vlastiti misal nije pripravio ni jednu novu molitvu, nego je preuzeo sve iz prethodnoga. Prema tome, za mise svetaca koji nisu bili uvršteni u prethodni misal sadašnji misal uzima molitve iz zajedničkog slavlja mučenika.
Jednako tako te mise nemaju vlastitih čitanja, nego se upućuje na čitanja iz zajedničkog slavlja mučenika.
Vlastiti časoslov donosi samo himan i dvije molitve.

1. Hermilo i Stratonik – 13. siječnja
(Zemun i Novi Beograd)

O ovoj dvojici Vlasti časoslov piše:

Hermilo, đakon singidunski i Stratonik stražar bačeni u Dunav kod Singiduma upleteni u ribarsku mrežu. Tijela im pronađena kod mjesta Oktabon (Višnjica) Mučeni pod Licinijem oko 315. godine.

U prvom Vlastitom misalu iz 1885. slavio se njihov spomen 15. veljače, a od 1919. 13. siječnja. U oba misala nema ništa vlastitoga, nego se upućuje na misu Intret in conspectu tuo u zajedničkom slavlju više mučenika. Za dan 13. siječnja Rimski martirologij o ovim mučenicima piše: “U Singidumu u gornjoj Meziji spomen svetih mučenika Hermila i Stratonika, koji su poslije okrutnog mučenja utopljeni u rijeci Dunavu za vladanja Licinijeva”.[4] Njihovo je mučeništvo sigurno, jer ga spominju u latinski i grčki martirologiji. Nadalje, poznato je da je Licinije progonio kršćane nakon što se zavadio s Konstantinom. O smrti ove dvojice mučenika postoje legendarni opisi. Prema mađarskom propriju, kako navodi Dragutinac, Hermilo je bio podvrgnut strašnim mukama (koje se potanko opisuju), a noću bi ga tješio anđeo. Stratonik, stražar, sažalijevao je Hermila te je, kad je otkriveno da je i on kršćanin, i sam osuđen na smrt. Na koncu su oba mučenika zamotana u ribarsku mrežu i bačena u Dunav.

U današnjem Vlastitom misalu molitve su preuzete iz zajedničkog slavlja važećeg Misala (str. 613): 5. Za više mučenika izvan vazmenog vremena: zborna, darovna (dvije molitve) i popričesna: 5. Za više mučenika izvan vazmenog vremena. Vlastiti misal za čitanja upućuje na zajedničko slavlje mučenika.

2. Sveti mučenici Osijeka i Panonije – 20. veljače
(Osijek 8)

Ovaj spomen, prvi puta spomenu u rukopisu J. Benkovića, u poglavlju koje sadržava vlastite svetkovine pojedinih župnih crkava,[5] očito nakon što je osnovana istoimena župa u Osijeku (obuhvaća Tvrđavicu i Podravlje). Po prvi puta ulazi u naš Vlastiti misal tek 1990. i Časoslov 1995. O ovim mučenicima naš Časoslov veli:

Upravitelj Sirmija je obilazio gradove u Panoniji Srijemskoj da provede carske ukaze o progonu kršćana. Tako je stigao i u Mursu i pogubio neke vjernike o kojima inače ništa drugo ne znamo. Crkvu posvećenu izvan zidina Murse spominje Sulpicije Sever i Katančić.

U drevnoj Mursi postojala je, dakle, bazilika, najvjerojatnije posvećena svetim mučenicima, a pronađeni su i brojni kršćanski predmeti.[6] Nažalost, imena mučenika nisu ostala zapisana, a sama je Mursa puno poznatija po arijanskom biskupu Valentu, sredinom 4. st.

U današnjem Vlastitom misalu za ovaj spomen misne molitve: zborna (dvije), darovna i popričesna preuzete su iz zajedničkog slavlja važećeg Misala (str. 611): 3. Za više mučenika izvan vazmenog vremena. Jednako se tako upućuje na čitanja iz zajedničkog slavlja mučenika.

3. Agripin i Sekundo 19. srpnja
(Srijemska Mitrovica)

Agripin i Sekundo po prvu su puta uvršteni u Vlastiti misal i časoslov tek 1990., odnosno 1995. Uz njih Vlastiti časoslov spominje i druge i kratko izvješćuje:

Agripin, Sekundo, Maksim, Marcijal i Fortunat, mučeni u Sirmiju vjerojatno 304. god. Za njih svjedoče sirski i Jeronimov martirologij.

Zbog provale barbara moći mnogih srijemskih mučenika prenesene su u druga kršćanska središta,[7] pa su se onda ti mučenici počeli slaviti kao mučenici onih mjesta kamo su im moći bile prenesene. Kasnija su povijesna istraživanja dokazala pravo podrijetlo tih mučenika.[8]

Od ovih navedenih mučenika sv. Fortunat se (uz sv. Hermogena) u Vlastitom misalu iz 1878. slavio 26. kolovoza, a u Vlastitom misalu i 1919. na dan 23. kolovoza. U oba se slučaja za Hermogena i Fortunata ne donosi ništa vlastitoga, nego se upućuje na misu Sapientiam iz zajedničkog slavlja više mučenika.

U današnjem Vlastitom misalu za spomen sv. Agripina i Sekunda (i ostalih) misne su molitve: zborna (dvije molitve), darovna i popričesna preuzete iz zajedničkog slavlja važećeg Misala (str. 612): 4. Za više mučenika izvan vazmenog vremena. Jednako se tako upućuje na čitanja iz zajedničkog slavlja mučenika.

4. Zaključak

Kod pripreme važećeg Vlastitog misala i Časoslova očito je nedostajalo entuzijazma da se stvore nove molitve za ove spomendane. Razlog je možda bio i posve praktičan: lakše je bilo dobiti odobrenje iz Rima za molitve koje su preuzete iz Rimskog misala. Tako se, zacijelo, ubrzalo objavljivanje Misala i Časoslova koji su dobrano kasnili. Tko zna, možda će se u nekim skorim, liturgiji sklonijim vremenima, pristupiti obnovljenim izdanjima Vlastitog misala i Časoslova i to nakon što se (konačno), priredi Vlastiti obrednik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije.

[1] Vlastiti misal Đakovačke i Srijemske biskupije, Biskupski ordinarijat Đakovo, 1990.

[2] Budući da ovaj, kao i prethodni kalendari, nema toliko svetaca kao onaj Strossmayerov, valja navesti tumačenje sadržano u današnjem Vlastitom časoslovu za ovaj dan: “Osim svetih mučenika koji se dok nas pojedinačno slave, vrijedno je spomenuti među srijemskim mučenicima sv. Bazilu, djevicu, sv. Sedam Djevica, sv. Inocenta sa Sabacijom i drugih 30 mučenika, svete Donata i Fortunata, sv. 16 mučenika, Sv. Agripina, Sekunda s drugovima, svete mučenike iz Murse, te svete Fruškogorske mučenike poznate u Crkvi kao Četvorica okrunjenih. Danas svetkujemo jednim blagdanom sve svete mučenike srijemske Panonije.” (VČ1995, 83).

[3] Podsjetimo se da u prethodni Vlastiti misal iz 1967. nisu bili uvršteni ni sv. Bazila ni Fruškogorski mučenici, ali se njihove mise s molitvama nalaze u pripravnim materijalima.

[4] Martyrologium Romanum…, Romae, Txpis Polyglottis Vaticanis, 1922., str. 11. Usp. također: M. DRAGUTINAC (nepotpisano), Naši sirmijski mučenici. Sv. Hermil i Stratonik, mučenici, u: VĐB 1(1949)4-5, ovdje 4.

[5] J. BENKOVIĆ (prir.), Calendarium proprium Dioesesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis et Calendarium proprium ecclesiarum parochialium in Dioecesi diacovensi iuxta recentes Normas et Instructiones recognitum , Đakovo 1973., str 12.

[6] Usp. A. ŠULJAK, Sirmijsko-panonski mučenici. O 1700. obljetnici, u: VĐSB 132(2004)180-182; D. DAMJANOVIĆ, Počeci kršćanstva na području Đakovačke i Srijemske biskupije, VĐSB 132(2004)177-179.

[7] Npr. sv. Dimitrija u Solun, sv. Anastazije u Rim, sv. Hermogena i Fortunata u Akvileju.

[8] Usp. M. DRAGUTINAC (nepotpisano), Naši sirmijski mučenici. Sv. Hermogen i Fortunat, mučenici (23. kolovoz)a, u: VĐB 11(1949)104-105, ovdje 104.; S RITIG, Martyrologij srijemsko-panonske metropolije, u: BS 2(1911)359-360.

srijemski mučenici