Srijemski mučenici – vlastite mise nekih mjesta
U našem važećem Vlastitom misalu[1] misna slavlja svetaca podijeljena su u dvije skupine: za sve crkve i vlastite mise nekih mjesta. Da se podsjetimo (navest ćemo samo slavlja srijemskih mučenika):
Za sve crkve:
- Anastazija – 15. siječnja;
- Sinerot – 24. veljače;
- Montan i Maksima – 26. travnja;
- Irenej – 6. svibnja;
- Euzebije i Polion – 29. svibnja;
- Kvirin – 4. lipnja;
- Urzicin – 17. kolovoza;
- Dimitrije – 26. listopada;
- Svi sveti srijemski mučenici – 5. studenoga.[2]
Vlastite mise nekih mjesta:
- Hermilo i Stratonik – 13. siječnja (Zemun i Novi Beograd);
- Sveti mučenici Osijeka i Panonije – 20. veljače (Osijek 8);
- Agripin i Sekundo – 19. srpnja (Srijemska Mitrovica);
- Bazila – 30. kolovoza (Srijemska Mitrovica);
- Simforijan, Klaudije, Nikostrat, Kastor i Simplicije – 8. studenoga (Srijemska Mitrovica)
U ovom članku o srijemskih mučenicima pozabavit ću se ukratko ovim posljednjima (osim sv. Bazile, i Fruškogorskih mučenika). To su: Hermilo i Stratonik, sv. Agripin i Sekundo te Sveti mučenici Osijeka i Panonije. Za sva ova tri spomendana karakteristično je:
- Nema ih u prethodnom Vlastitom misalu iz 1967.[3] U tom izdanju sve su mise u čast srijemskih mučenika imale vlastite (nove) molitve (osim mise sv. Dimitrija, koja ih je otprije sadržavala) te vlastita čitanja.
- Sadašnji Vlastiti misal nije pripravio ni jednu novu molitvu, nego je preuzeo sve iz prethodnoga. Prema tome, za mise svetaca koji nisu bili uvršteni u prethodni misal sadašnji misal uzima molitve iz zajedničkog slavlja mučenika.
- Jednako tako te mise nemaju vlastitih čitanja, nego se upućuje na čitanja iz zajedničkog slavlja mučenika.
- Vlastiti časoslov donosi samo himan i dvije molitve.
1. Hermilo i Stratonik – 13. siječnja
(Zemun i Novi Beograd)
O ovoj dvojici Vlasti časoslov piše:
Hermilo, đakon singidunski i Stratonik stražar bačeni u Dunav kod Singiduma upleteni u ribarsku mrežu. Tijela im pronađena kod mjesta Oktabon (Višnjica) Mučeni pod Licinijem oko 315. godine.
U prvom Vlastitom misalu iz 1885. slavio se njihov spomen 15. veljače, a od 1919. 13. siječnja. U oba misala nema ništa vlastitoga, nego se upućuje na misu Intret in conspectu tuo u zajedničkom slavlju više mučenika. Za dan 13. siječnja Rimski martirologij o ovim mučenicima piše: “U Singidumu u gornjoj Meziji spomen svetih mučenika Hermila i Stratonika, koji su poslije okrutnog mučenja utopljeni u rijeci Dunavu za vladanja Licinijeva”.[4] Njihovo je mučeništvo sigurno, jer ga spominju u latinski i grčki martirologiji. Nadalje, poznato je da je Licinije progonio kršćane nakon što se zavadio s Konstantinom. O smrti ove dvojice mučenika postoje legendarni opisi. Prema mađarskom propriju, kako navodi Dragutinac, Hermilo je bio podvrgnut strašnim mukama (koje se potanko opisuju), a noću bi ga tješio anđeo. Stratonik, stražar, sažalijevao je Hermila te je, kad je otkriveno da je i on kršćanin, i sam osuđen na smrt. Na koncu su oba mučenika zamotana u ribarsku mrežu i bačena u Dunav.
U današnjem Vlastitom misalu molitve su preuzete iz zajedničkog slavlja važećeg Misala (str. 613): 5. Za više mučenika izvan vazmenog vremena: zborna, darovna (dvije molitve) i popričesna: 5. Za više mučenika izvan vazmenog vremena. Vlastiti misal za čitanja upućuje na zajedničko slavlje mučenika.
2. Sveti mučenici Osijeka i Panonije – 20. veljače
(Osijek 8)
Ovaj spomen, prvi puta spomenu u rukopisu J. Benkovića, u poglavlju koje sadržava vlastite svetkovine pojedinih župnih crkava,[5] očito nakon što je osnovana istoimena župa u Osijeku (obuhvaća Tvrđavicu i Podravlje). Po prvi puta ulazi u naš Vlastiti misal tek 1990. i Časoslov 1995. O ovim mučenicima naš Časoslov veli:
Upravitelj Sirmija je obilazio gradove u Panoniji Srijemskoj da provede carske ukaze o progonu kršćana. Tako je stigao i u Mursu i pogubio neke vjernike o kojima inače ništa drugo ne znamo. Crkvu posvećenu izvan zidina Murse spominje Sulpicije Sever i Katančić.
U drevnoj Mursi postojala je, dakle, bazilika, najvjerojatnije posvećena svetim mučenicima, a pronađeni su i brojni kršćanski predmeti.[6] Nažalost, imena mučenika nisu ostala zapisana, a sama je Mursa puno poznatija po arijanskom biskupu Valentu, sredinom 4. st.
U današnjem Vlastitom misalu za ovaj spomen misne molitve: zborna (dvije), darovna i popričesna preuzete su iz zajedničkog slavlja važećeg Misala (str. 611): 3. Za više mučenika izvan vazmenog vremena. Jednako se tako upućuje na čitanja iz zajedničkog slavlja mučenika.
3. Agripin i Sekundo 19. srpnja
(Srijemska Mitrovica)
Agripin i Sekundo po prvu su puta uvršteni u Vlastiti misal i časoslov tek 1990., odnosno 1995. Uz njih Vlastiti časoslov spominje i druge i kratko izvješćuje:
Agripin, Sekundo, Maksim, Marcijal i Fortunat, mučeni u Sirmiju vjerojatno 304. god. Za njih svjedoče sirski i Jeronimov martirologij.
Zbog provale barbara moći mnogih srijemskih mučenika prenesene su u druga kršćanska središta,[7] pa su se onda ti mučenici počeli slaviti kao mučenici onih mjesta kamo su im moći bile prenesene. Kasnija su povijesna istraživanja dokazala pravo podrijetlo tih mučenika.[8]
Od ovih navedenih mučenika sv. Fortunat se (uz sv. Hermogena) u Vlastitom misalu iz 1878. slavio 26. kolovoza, a u Vlastitom misalu i 1919. na dan 23. kolovoza. U oba se slučaja za Hermogena i Fortunata ne donosi ništa vlastitoga, nego se upućuje na misu Sapientiam iz zajedničkog slavlja više mučenika.
U današnjem Vlastitom misalu za spomen sv. Agripina i Sekunda (i ostalih) misne su molitve: zborna (dvije molitve), darovna i popričesna preuzete iz zajedničkog slavlja važećeg Misala (str. 612): 4. Za više mučenika izvan vazmenog vremena. Jednako se tako upućuje na čitanja iz zajedničkog slavlja mučenika.
4. Zaključak
Kod pripreme važećeg Vlastitog misala i Časoslova očito je nedostajalo entuzijazma da se stvore nove molitve za ove spomendane. Razlog je možda bio i posve praktičan: lakše je bilo dobiti odobrenje iz Rima za molitve koje su preuzete iz Rimskog misala. Tako se, zacijelo, ubrzalo objavljivanje Misala i Časoslova koji su dobrano kasnili. Tko zna, možda će se u nekim skorim, liturgiji sklonijim vremenima, pristupiti obnovljenim izdanjima Vlastitog misala i Časoslova i to nakon što se (konačno), priredi Vlastiti obrednik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije.
[1] Vlastiti misal Đakovačke i Srijemske biskupije, Biskupski ordinarijat Đakovo, 1990.
[2] Budući da ovaj, kao i prethodni kalendari, nema toliko svetaca kao onaj Strossmayerov, valja navesti tumačenje sadržano u današnjem Vlastitom časoslovu za ovaj dan: “Osim svetih mučenika koji se dok nas pojedinačno slave, vrijedno je spomenuti među srijemskim mučenicima sv. Bazilu, djevicu, sv. Sedam Djevica, sv. Inocenta sa Sabacijom i drugih 30 mučenika, svete Donata i Fortunata, sv. 16 mučenika, Sv. Agripina, Sekunda s drugovima, svete mučenike iz Murse, te svete Fruškogorske mučenike poznate u Crkvi kao Četvorica okrunjenih. Danas svetkujemo jednim blagdanom sve svete mučenike srijemske Panonije.” (VČ1995, 83).
[3] Podsjetimo se da u prethodni Vlastiti misal iz 1967. nisu bili uvršteni ni sv. Bazila ni Fruškogorski mučenici, ali se njihove mise s molitvama nalaze u pripravnim materijalima.
[4] Martyrologium Romanum…, Romae, Txpis Polyglottis Vaticanis, 1922., str. 11. Usp. također: M. DRAGUTINAC (nepotpisano), Naši sirmijski mučenici. Sv. Hermil i Stratonik, mučenici, u: VĐB 1(1949)4-5, ovdje 4.
[5] J. BENKOVIĆ (prir.), Calendarium proprium Dioesesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis et Calendarium proprium ecclesiarum parochialium in Dioecesi diacovensi iuxta recentes Normas et Instructiones recognitum , Đakovo 1973., str 12.
[6] Usp. A. ŠULJAK, Sirmijsko-panonski mučenici. O 1700. obljetnici, u: VĐSB 132(2004)180-182; D. DAMJANOVIĆ, Počeci kršćanstva na području Đakovačke i Srijemske biskupije, VĐSB 132(2004)177-179.
[7] Npr. sv. Dimitrija u Solun, sv. Anastazije u Rim, sv. Hermogena i Fortunata u Akvileju.
[8] Usp. M. DRAGUTINAC (nepotpisano), Naši sirmijski mučenici. Sv. Hermogen i Fortunat, mučenici (23. kolovoz)a, u: VĐB 11(1949)104-105, ovdje 104.; S RITIG, Martyrologij srijemsko-panonske metropolije, u: BS 2(1911)359-360.