Subota 14. tjedna kroz godinu: Vredniji ste nego mnogo vrabaca

Meditacija uz Evanđelje: Mt 10,24-33

Današnja znanost će lako odgovoriti na pitanje koliko vlasi na glavi ima prosječan čovjek, koliko ima stanica u ljudskome tijelu, koliko ima gena u našim stanicama. Čak kažu i to, kada bi se genom, dakle, svekoliki genetski zapis jednoga čovjeka izrazio slovima i brojkama – što je danas po sebi moguće – da bi za njihovo zapisivanje trebalo otprilike tisuću knjiga od kojih bi svaka imala oko tisuću stranica… To su nevjerojatni podaci, od kojih se čovjeku može zavrtjeti u glavi. I onda kaže Isus, kako se ne trebamo brinuti, jer je Bog naš milosrdni i strpljivi otac, pa nadodaje: „Vama su i vlasi na glavi sve izbrojene.“ Ako je tako, onda Bog poznaje svaku našu stanicu, i svekolik naš genom… Isus time hoće dvije stvari. Prvo, Bog nas poznaje do zadnje žilice i do zadnjeg genskog zapisa. Drugo, još važnije, Bog nas ljubi. Toliko nas voli da je za nas poslao svoga Sina koji je za nas umro i uskrsnuo.

Zbog toga je svaka tjeskoba ne-evanđeoska. Naprotiv, Božji čovjek, istinski vjernik, pun je pouzdanja. Zato se ne plaši nikakvih silnika ili moćnika ovoga svijeta, onih, kako kaže Isus, „koji ubijaju tijelo“. Naše je da se uvijek iznova trudimo da budemo Bogu mili, da vršimo njegovu volju. A sve ostalo – Božja je briga. U tome smislu Isus upravo duhovito zaključuje svoju pouku: „Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega… Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.“ Mi smo miljenici Božji, mi smo posinjena djeca Božja. Isus je naš brat, a Bog naš pravi Otac. To je izvor naše duboke radosti. Kaže nam Isus: „Srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće“ (Iv 16,22). Neka tako i bude.