Subota 19. tjedna kroz godinu: Ne priječite im k meni

Meditacija uz Evanđelje: Mt 19,13-15

Kada su učenici htjeli udaljiti mnoštvo djece koje se guralo oko Isusa i svojom cikom ometalo Isusovu pouku, Isus odgovara: „Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!“ Djeci na poseban način pripada kraljevstvo nebesko, kaže Isus. Što to ima posebno u djetetu da je podobno za Božje kraljevstvo, odnosno, što bismo mi trebali imati od djeteta, da bismo jednako tako bili vrijedni toga istoga kraljevstva? Čini mi se, barem tri stvari.

Prvo, dijete je maleno i slabo i toga je svjesno. Jednako tako, Božji čovjek je itekako svjestan da je malen i slab, upravo kako to veli Božja riječ: „Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju“ (Ps 144,4). Mudro je toga biti svjestan. Sve da sam i najmoćniji i najbogatiji čovjek na svijetu, ja sam kao dašak. Kad sam toga svjestan, već sam na korak bliže nebeskom kraljevstvu.

Drugi je korak onda posve razumljiv. Kao što su malena djeca posve upućena na skrb svojih roditelja, tako i mi, maleni i slabi ljudi, upućeni smo na Božju pomoć. Psalmi redovito pjevaju o tome kako je Bog zaštitnik slabih i nemoćnih, kako Bog štiti sirote i udovice, kako je brižan prema pridošlicama, kako je milosrdan prema grešnicima. Zbog toga nas ne brine naša malenost. Mi smo Božja djeca, mi smo Kristovi otkupljenici, mi smo, štoviše, dionici njegove božanske naravi, njegovi sustolnici na gozbi vječnoga kraljevstva. Mi, maleni, posve smo ovisni o Božjoj milosti i ljubavi.

Treće, zbog svega toga, mi kao djeca, prštimo od radosti. Mi smo Božji, nama se otvara cijelo nebo! Kako se ne bismo tome radovali, zajedno s Marijom koja kliče: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom“ (Lk 1,46-48). Na koncu, što je naše životno poslanje? Naviještati evanđelje koje je – radosna vijest.

Dopustite da zaključimo s nečim, što je osobito bolno u današnjem naraštaju. Isus veli: „Pustite dječicu i ne priječite im k meni“, a u zapadnom svijetu milijunima djece ne dopuštamo ni da se rode. I to smatramo civilizacijskim napretkom! Neka nam se Bog smiluje…