Subota 22. tjedna kroz godinu: Gospodar subote
Meditacija uz Evanđelje: Lk 6,1-5
Ponekad, uz najbolju volju, nije uvijek lako razumjeti Sveto pismo, pogotovo Stari zavjet. Nije uvijek lako zaključiti, koja se Božja riječ u većoj mjeri odnosi na ono vrijeme i onaj narod (na primjer propisi o tome kako se ima žrtvovati žrtvena životinja), a koje riječi imaju itekako značenje i za nas. I onda nam Isus ukazuje jasan put. Evo. Jednom su prigodom farizeji prigovorili Isusu kako njegovi učenici ne obdržavaju subotu, jer su toga dana trgali klase, trli ga rukama i jeli zrnje. Uzimajući primjer iz Starog zavjeta Isus im ukazuje na to da se zapovijed o subotnjem počinku u nekim slučajevima smije ublažiti. I onda Isus zaključuje: „Sin Čovječji gospodar je subote!“
Upravo tako. Isus je sama Božja Mudrost, on nam kazuje kako valja razumjeti Sveto pismo. Zato njega slijedimo. Njegova je riječ za nas Božja riječ i izraz Božje volje za nas. Koji puta možda nećemo posve razumjeti, zašto Isus nešto naglašava, ali znamo i vjerujemo: Isus je nepogrešivi Učitelj. Naše je da ga slijedimo. Baš kao što su apostoli pošli za Isusom ne znajući što će sve morati pretrpjeti kao apostoli. Zbog toga nećemo sebi dopustiti da nam netko drugi donosi drugo evanđelje, da „ispravlja“ Isusov riječi, da kaže da je nevažno ono što je Isusu važno ili da je važno ono što je Isusu nevažno. Na njega i samo na njega se pozivamo. Njega i samo njega želimo slijediti. On je gospodar subote. On je Gospodar vjekova. On je Alfa i Omega, Početak i Svršetak, on je ljubljeni Sin Očev, on je onaj koji nam daje udjela u svojoj božanskoj naravi. Zato mirno, predano i radosno s Petrom kažemo Isusu: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ (Iv 6,67).
