Subota 23. tjedna kroz godinu: Iz obilja srca usta mu govore
Meditacija uz Evanđelje: Lk 6,43-49
Svatko se od nas sjeća i prisjeća dragih ljudi – redovito djeda ili bake – koji su bili tako blagi u riječima i u nastupu. Kada, na primjer, baka kaže: „Sinko, Bog te blagoslovio!“, upravo se osjeća sva nježnost, briga i ljubav koja izlaze iz srca za unuka ili unuku. Upravo tako, Naš govor, naš način govora na najbolji način izražava našu dušu, ma koliko god mi to možda koji puta htjeli sakriti. O tome nam Isus govori: „Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.“
U svjetlu ovih Isusovih riječi, upitajmo se, kako mi govorimo o svojim najbližima, o svojim susjedima, o vozačima koje susrećemo u prometu, kako govorimo o svim javnim službenicima, kao što su liječnici službenici, svećenici? Reći ćete: nekad ovako, nekad onako. Dobro. Ali, zastanimo. Kako najčešće govorimo? Dobro ili loše? Ovdje valja zastati i promisliti. Ako u drugim ljudima ponajčešće vidim i naglašavam samo loše stvari, ako teško nalazim dobre riječi za mnoge koji me okružuju, ako imam isključivo riječi kritike (pa i teže od toga) za političare, novinare i moćnike, mogu se stvarno zapitati: „Što se to sa mnom događa? Kakva je to žuč u mojoj duši i srcu? Koja to magla zastire moje oči, da ne vidim tolike blagoslovljene ljude. Što se to u meni događa, da u nekim ljudima vidim zlo i samo zlo? Što je to sa mnom da baš ne mogu imati ljubavi i sućuti prema onima koji stvarno zlo čine? Čime je to ispunjeno moje srce?“ Mudro veli Pavao: „Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo“ (Rim 12,21). Upravo tako je činio Gospodin Isus dok je hodio Palestinom: imao je ljubavi za svakoga, a u grešnicima bi uvijek pronalazimo onu malu iskru kajanja i dobrote. Mi trebamo Isusa nasljedovati. Na to smo pozvani. Konačno, mi naviještamo radosnu, blagu vijest. Neka nam srce bude puno te radosti i neka ta radost odjekuje u onome što činimo i što govorimo.