Svakodnevica

Svakodnevica


Ponekad nam se čini da nam se godina sastoji od nekoliko važnih datuma kojima se radujemo i od kojih nešto posebno očekujemo. Nakon školskih praznika možda se radujemo jesenskim etno-zabavama, pa onda slijedi advent, pa božićno iščekivanje. A tek Nova godina! Pred nekima onda stoji skijanje, pa onda poklade, pa Uskrs… A tek iščekivanje ljeta, školskih praznika, godišnjih odmora! A što je između toga? Svakodnevica koja nam izgleda kao zupčanik koji melje i melje, uvijek u istome ritmu, uvijek jednako, zamarajuće, umrtvljujuće…

Je li stvarno tako? Evo primjera. Kada netko vozi automobil autocestom, što vidi i čuje? Zvuk motora, glazbu s radija, a okoliš jedva da i zapaža. Međutim kada čovjek vozi bicikl ili kada ide pješice prirodom, pogotovo kada planinari, pred njim se otvaraju svjetovi. Osjeti dašak povjetarca, čuje žubor potoka, zujanje kukaca, osjeća miris cvijeća, zapaža prirodu oko sebe, razgovara sa suputnikom… Ništa od toga nema čovjek koji juri autocestom.

Naša svakodnevica bi trebala biti kao pješačenje prirodom. Što je svakodnevica? Ona je dar. Ona je kao sitni mirisni cvijet koji ne zamjećujemo, kao leptir koji nam prolijeće ispred lica. Svakodnevica je dar Božji. Bog je za nas stvorio sve dane, a ne samo poklade. Svaki dan ima smisao. Ako s ljubavlju i zahvalnošću činim ono što činim, onda sam ispunjen. Bog mi je dao razum, dao mi je sposobnost da radim, dao mi je obitelj, dao mi je prijatelje, dao mi je vjeru u budućnost, u vječnost. Privid je da je ljepota u posebnim trenucima, u onome što se u reklamama naziva „turbo“, „maxi“, „ultimate“, extra“. Prisjetimo se. Što rado pamtimo iz djetinjstva? Obične nježne stvari koje smo doživjeli od roditelja, djeda ili bake, od neke osobito drage tete… Jesu li ti dragi ljudi bili „turbo“ ili „maxi“?

Uzmimo na primjer nama dragog sveca Leopolda Mandića. Njegov je svaki dan bio isti. Jutarnja misa, molitva, doručak, ispovijedanje do ručka, molitva, poslijepodnevno ispovijedanje, molitva, počinak. U ispovjedaonici je sjedio svakodnevno do 10 sati. Pa ipak, tom je svakodnevnicom taj čovjek oplemenio čitavu Padovu, a i danas vjernici osjećaju mnogovrsne plodove takvog njegovog života.

Bog nam daje svaki dan kao dar. Možemo i trebamo ga proživjeti u jednostavnosti, predanju, ljubavi, u dubokoj svijesti da je baš ovaj dan jedinstven, da se više nikada neće ponoviti i da je najveći dio moga života satkan upravo od ovakvih dana. I Isusova mati Marija živjela je takvu svakodnevicu, kao i sve žene u Nazaretu. Svakodnevica je blagoslovljena. Jer je Božji dar.