Sveti Priscila i Akvila

8. srpnja Crkva liturgijski časti sv. Priscilu i Akvilu, bračni par iz Korinta, Židove koji su prešli na kršćanstvo, a bili su bliski prijatelji svetoga Pavla i njegovi suradnici.


Sveti Akvila i Priscila


Prema svjedočanstvu svetoga Luke u Djelima apostolskim, Priscila i Akvila su živjeli u Rimu, a nakon što je car Klaudije naredio protjerivanje kršćana odande, otišli su u Korint i ondje su radili kao šatorari. Kada je pak sv. Pavao krenuo na svoje drugo misijsko putovanje i kada je stigao u Korint, počeo je raditi i živjeti kod njih, jer se i sam bavio istim zanatom (Dj 18,2-3).

Novi zavjet pokazuje kako je sv. Pavao posebno cijenio Priscilu i Akvilu, odnosno na više mjesta u svojim poslanicama naročite pozdrave i zahvalnosti šalje upravo tim supružnicima. Koliko su pak bili bliski, svjedoči i činjenica kako Priscilu ponekad naziva Priskom. Štoviše, Pavao im u Poslanici Rimljanima zahvaljuje jer su “podmjestili svoj vrat za moj život” (16,4), što potvrđuje da su se zasigurno u nekoj teškoj situaciji izložili opasnosti za spas svetog Pavla.

Priscila i Akvila se nisu samo bavili zanatom i trgovinom, nego su svoju kuću u Korintu ponudili za crkvu, odnosno upravo je njihova kuća bila stjecište i duhovno sabiralište korintskih kršćana, a u njoj je, za vrijeme svoga trećeg misijskog putovanja, dugo boravio i sv. Pavao.

Kasnije su se Priscila i Akvila preselili u Efez, gdje su nastavili raditi na apostolatu, a posebno su u tom smislu svoje snage posvetili Apolonu, gorljivom i rječitom Židovu iz Aleksandrije koji je poznavao Pisma i počeo smjelo govoriti o Isusu u sinagogi, ali nije dobro poznavao kršćanski nauk, pa su ga Priscila i Akvila pozvali k sebi kako bi ga poučili o svemu. Kasnije je Apolon bio jedan od stupova kršćanske zajednice, koji je zbog svoje učenosti i smjelosti s lakoćom i neoborivim argumentima dokazivao da Isus jest Krist.

Još kasnije su Akvila i Priscila ponovno otišli za Rim, gdje su također svoju kuću učinili bogomoljom i prihvatilištem kršćana. Iako se pouzdano ne zna ništa o njihovoj smrti, prema predaji, podnijeli su mučeničku smrt i to najvjerojatnije u Rimu. Svojim su životom, i kao supružnika i kao zauzetih i neustrašivih vjernika poticaj svima nama i danas.