Sveti Šimun i Juda: Jer je snaga izlazila iz njega

Meditacija uz Evanđelje: Lk 6,12-19

Silno mnoštvo iz svih krajeva Palestine hrlilo je za Isusom donoseći mu svoje bolesnike. Veli Luka: „Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.“ Upravo tako. Snaga je izlazila iz Isusa i sve ozdravljala. To nam je posve razumljivo. Isus je pravi Božji Sin, on je svemoguć. On može mrtvoga podići iz groba, one je gospodar oluje, on pretvara vodu u vino, konačno, on je pobijedio smrt.

Pogledajmo, međutim, dalje. Apostoli su činili čudesa kao i Isus. Tako čitamo „da su ljudi na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih“ (Dj 5,15). Mnoštvo je drugih primjera gdje su sveci činili čudesa. Međutim, pogledajmo, što je tu bitno. Iz Isusa je izlazila snaga, njegova božanska snaga: on je Bogočovjek! Iz svih ostalih velikana izlazila je Isusova snaga. Svi su oni činili čudesa u Isusovo ime, Isusovim darom i Isusovom milošću.

Upravo u tome svjetlu možemo i trebamo promatrati sami sebe. Na krštenju smo primili posvetnu milost. Bog nas neprestano po Kristu obasiplje zemaljskim, ali i nebeskim, to jest duhovnim darovima. Bog nam svednevice daje svoju milost da možemo dobro činiti, da možemo biti živa slika Kristova. Bog nam svednevice daje milost da iz nas proizlazi Kristova dobrota, Kristova ljubav, Kristovo bogoljublje i čovjekoljublje. Bog jamči svakome od nas da može biti Krist na zemlji, jer kršćanin zapravo i znači „Krist-janin“, živi Krist na zemlji, baš kako Pavao veli: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2,20). Na to smo pozvani. Dao Bog da svatko od nas surađuje s tim velebnim Božjim darovima, i s Božjom milošću. Snaga će izlaziti iz nas.