Petak, 3 prosinca

Svjetlost


Na samom početku Biblije čitamo kako je Bog stvarao nebo i zemlju. Veli: Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom. I što Bog prvo čini, kako započinje uređenje zemlje? Opis se ovako nastavlja: I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost. Evo. Svjetlost je početak stvaranja, svjetlost je temeljni simbol Boga, Božje blizine i Božjeg djelovanja, kako veli Ivan apostol: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Sve ono što je u čovjeku zlo, što je mržnja, što je zavist, što je grijeh, Biblija slikovito naziva tamom, odnosno zla su djela – djela tame. U tome smislu Biblija naziva Krista Spasitelja svjetlošću: Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet. Evo, slavimo Kristovo uskrsnuće. Ono se zbilo u nedjelju, poslije Velikog petka, rano ujutro o izlasku sunčevu. Tako se istok i izlazeće sunce od davnine među kršćanima uzima kao simbol uskrsloga Krista.

Ovih se dana radujemo dolasku sunca i sve obilnije dnevne svjetlosti. Sunce vraća život na naša polja i povrtnjake kao i u naše voćke. Život se vraća ne samo u prirodu, nego nekako i u naše udove. Hvala Bogu na suncu, svjetlosti i toplini! Ali, evo, dok slavimo Uskrs, dobro je prisjetiti se da je – prema kršćanskom nauku – Krist, Svjetlost došao zato da nas prosvijetli, da nas ispuni svojim mirom i svojom radošću. Zato u Matejevu evanđelju Isus govori: Vi ste svjetlost svijeta.

Dragi prijatelji, ne možemo usporediti nikakvu umjetnu svjetlost sa sunčevom, nikakve naše umjetne izvore topline s toplinom sunca, nikakvo naše kućno okruženje s prirodom okupanom suncem. Jednako tako kao kršćani znamo da nas ništa na svijetu ne može zagrijati, prosvijetliti i učiniti istinskim ljudima kao što to čini Kristova evanđeoska poruka, kao njegova ljubav i njegova milost. Dok se radujemo lijepim i toplim danima, dok radosno slavimo uskrsne blagdane, dobro je da imamo na umu da nas Božja milost prosvjetljuje i osposobljuje da svatko od nas bude svjetlost svojim bližnjima, da svatko od nas može i treba odbaciti djela tame, to jest svaku zloću i grijeh, svaku zavist i mržnju, te da svatko može i treba biti svjetlost ovoga svijeta, to jest nositelj mira, dobrostivosti i ljubavi. Na nama je da ispunimo svjetlošću, toplinom i mirom sredinu u kojoj živimo, da budemo nositelji radosti svojim bližnjima. Danas kada Bog kaže: Neka bude svjetlost! računa na našu suradnju, kada evanđelje veli da je svjetlost došla na svijet misli se na naš doprinos. Mi to možemo. Samo ako to stvarno i želimo.