Oznaka: 13. nedjelja kroz godinu (A)

Čitanja: 2Kr 4, 8-11.14-16a; Ps 89, 2-3.16-19; Rim 6, 3-4.8-11; Mt 10, 37-42 Poznate su nam on priče i pošalice kad čovjek upeca zlatnu ribicu, a ona mu – samo ako joj da slobodu – obećava ispuniti jednu ili tri želje, što god to bilo. Stvarno, kad bi vama danas netko rekao da vam može ispuniti bilo koju želju, što biste poželjeli? Stvarno, što? Evo jedne slične zgode iz Staroga zavjeta. Jedna je imućna žena redovito ugošćavala proroka Elizeja, kada bi god prolazio, a s mužem se dogovorila da mu stave na raspolaganje jednu sobicu, da može otpočinuti kada dođe. I onda, jednoga dana Elizej upita svoga slugu. „Što da učinimo za nju?“ Elizej je prorok, Božji čovjek. Može za nju izmoliti što god hoće. A sluga Gehazi kratko reče: „Eto, nema sina…“ Elizej reče neka je pozove i onda joj kaž...

Čitanja: 2Kr 4, 8-11.14-16a; Ps 89, 2-3.16-19; Rim 6, 3-4.8-11; Mt 10, 37-42 U današnjem evanđeoskom odlomku Isus daje dvojake preporuke. S jedne strane su to preporuke apostolima i svima koje šalje da naviještaju njegovo ime, a s druge strane riječ je o preporukama za one koji primaju njegove poslanike. S učenicima je više nego jasan kad im tumači kakva treba biti njihova ljubav i vjernost ako žele biti njega dostojni. Nije im dopušteno ljubiti ni oca ni majku, ni sina ni kćer više nego njega, jednako kao što im nije dopušteno grčevito čuvati svoj život, već biti spreman izgubiti ga poradi vjere u njega. No njihov takav stav pred njim nije važan samo za njege, već je na dvostruk način važan za one kojima su poslani. S jedne strane vjernost i ljubav prema Gospodinu pretpostavka su i...

Čitanja: 2Kr 4, 8-11.14-16a; Ps 89, 2-3.16-19; Rim 6, 3-4.8-11; Mt 10, 37-42 Život je zapravo jednostavan. Možda smo u svojoj prvoj mladosti maštali kako ćemo ostvariti neki posebno veliki cilj: biti svjetski prvaci u nogometu ili šahu, osvojiti neke nepristupačne vrhove, biti prvi putnici na Mars… Za mladost je to razumljivo. Međutim, život redovito pred nas stavlja naizgled prozaične stvari: treba oprati posuđe, pomoći djetetu da zaveže vezice na cipelama, čekati u redu na blagajni… A što je s velikim humanim gestama – zbog kojih neki s pravom dobivaju posebna priznanja? Jesmo li uopće bili u prilici takvo što učiniti? Evo, i Isus maksimalno pojednostavljuje stvar. Evo što on traži od svojih učenika: „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj uče...

Mi ljudi se teško i sporo oslobađamo bolesti vjerskog individualizma, to jest potrebe da u stvarima vjere ne dopuštamo da nas netko drugi poučava i vodi. Sebe smatramo dostatnima donositi prosudbe i odluke, te odbacujemo svako posredovanje o tome. No ne može se niti reći da ne zvuči privlačno pomisao da samo izravno stupamo u zajedništvo s Bogom. Mnogo privlačnija je ta pomisao, nego da dopuštamo da nam netko drugi posreduje spoznaju i prisutnost Božju. Mnogi pak ovu pomisao hrane i vlastitim promišljanjima o Bogu, što potom smatraju dostatnim da bi sebi i priskrbili Božju prisutnost. No nisu se nikada istinski upitali je li dostatan naš ljudski napor da dođemo do Boga. Štoviše, nisu se pitali je li se doista stupanje u zajedništvo s Bogom događa time što mi o Bogu nešto znamo i mi...

Uvod i pokajnički čin Uvijek je mučno govoriti o patnji i o smrti. Bezbrojni naraštaju ljudi su od početaka ljudske povijesti razbijali glavu tražeći odgovor na pitanje, zašto nevin čovjek trpi. I evo, kako to Bog uređuje po Kristu, našem Spasitelju. Krist nije dokinuo ovozemnu patnju i smrt, nego nas je spasio upravo svojom smrću i uskrsnućem. I u našem životu Bog ne otklanja muku i smrt nego one, združene s Kristom, postaju sredstvom našega spasenja. O tom velikom otajstvu naše vjere govori nam današnja Božja riječ. Htjeli bismo tu riječ prihvatiti i ovu svetu misu. Zazovimo stoga na nas milosrđe Gospodnje. Gospodine, ti si prvim ljudima obećao Spasitelja koji će pobijediti Napasnika. Gospodine, smiluj se! Kriste, Svojom smrću i svojim uskrsnućem oslobodio ...

Uvod i pokajnički čin Gospodin nam uporno, "više puta i na više načina" govori kako su bitno povezane ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Čineći dobro svome bližnjemu, Boga častimo. A, s druge strane, pomažući bližnjemu možemo se nadati i Božjoj pomoći. Praštajući bližnjemu, imamo se pravo nadati da će Bog i nama oprostiti. Oprostimo svojim bližnjima, očistimo svoje srce od mržnje i zle pomisli i zamolimo Boga da i nama oprosti te nas tako učini dostojnima ovih svetih otajstava. Gospodine ti si u tajanstvenim posjetiocima rado primio gostoprimstvo Abrahamovo. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si rado primao gostoprimstvo svojih prijatelja i blagovao s njima. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti i nas potičeš da imamo srce otvoreno za svoje bližnje. Go...

TKO VAS PRIMA, MENE PRIMA U bajkama i poučnim pričama često se gostoprimstvo i ljubaznost prema nepoznatima i malenima ističe kao bitna vrlina glavnih likova. Gostoprimstvo je od starina bilo na visokoj cijeni. Moglo bi se reći da je to u starim vremenima bila nužnost, jer se inače ne bi moglo putovati. Danas nam, međutim, Božja riječ pokazuje gostoprimstvo kao jedan od načina na koji čovjek iskazuje poštovanje i ljubav prema bližnjemu. Eno, ona žena Šunamka ugošćavala je proroka Elizeja i bila bogato nagrađena – potomstvom kojeg su ona i njezin muž željno iščekivali. Isus slično govori: “Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća”. Zašto bi gostoprimstvo bilo toliko važno? Isus odgovara: “Tko vas pr...