Oznaka: 20. nedjelja kroz godinu (A)

Čitanja: Iz 56, 1.6-7; Ps 67, 2-3.5-6.8; Rim 11, 13-15.29-32; Mt 15, 21-28 Samo oni ljudi koji malo znaju i koji imaju malo životnog iskustva misle da imaju odgovore na sva pitanja. A, zapravo, dosta je toga što ne razumijemo i još je više toga što nikad nećemo do kraja razumjeti. Čak i vjernicima, pa i najvećim biblijskim znalcima, kojiput nije lako razumjeti neke Isusove riječi i postupke. Tako jednom prilikom dolazi k njemu jedna žena tuđinka, Kanaanka i žarko ga moli da izliječi njezinu kćer. Isus se na to uopće nije obazirao. No kako je ona uporno išla za njim i zapomagala, rekoše mu učenici da joj udovolji, pa da je se riješe. Isus odgovara da je poslan samo izraelskom narodu. Kada mu se žena bacila pred noge moleći ga za svoju kćer, on tvrdo odgovara da ne priliči uzimati kru...

Čitanja: Iz 56, 1.6-7; Ps 67, 2-3.5-6.8; Rim 11, 13-15.29-32; Mt 15, 21-28 U današnjem evanđeoskom odlomku opisan je jedan Isusov susret s nepoznatom ženom Kanaankom koja ga je molila da joj izliječi kćer od teškog opsjednuća. Odbijajući to učiniti na prvo traženje, Isus zapodijeva s njom razgovor, jer želi jasno čuti njezine razloge i uvjerenja glede njega. Ako je bila voljna zamoliti za uslugu njega – čovjeka iz prezrenog židovskog naroda, onda je za to očito imala dobre razloge. Nevolja u kojoj se našla, a koju je on dobro znao, nije bila dovoljan razlog da njega zamoli za pomoć. Zato je on htio čuti zašto baš njega moli za pomoć, to jest zašto se baš njemu obratila. Za takvo što morala je imati dovoljno razloga i to uvjerljivih. Upravo prema tome Isus navodi razgovor kad joj u p...

Čitanja: Iz 56, 1.6-7; Ps 67, 2-3.5-6.8; Rim 11, 13-15.29-32; Mt 15, 21-28 Apostol Pavao je bio oduševljeni kršćanin ali u isto vrijeme i židovski domoljub. Volio je svoj narod. On Židove naziva „svojim tijelom“. Silno je želio da upravo njegovi sunarodnjaci prihvate Isusa kao Krista i Spasitelja. Budući da mnogi od njih to nisu htjeli, Pavao se okreće poganima, to jest nežidovima i njima s velikim uspjehom propovijeda evanđelje, tako da je apostol Pavao poznat kao apostol narodâ, dakle mnoštvu etničkih skupina u ondašnjem Rimskom carstvu. Međutim, Pavao je silno patio što njegovi sunarodnjaci nisu prihvatili Isusa. I onda dolazi do utješnog rješenja. On u svemu vidi tajanstveni plan Božji. U Poslanici Rimljanima on tumači kako je Bog očito namjerno dopustio da u početku Židovi odba...

Čitanja: Iz 56, 1.6-7; Ps 67, 2-3.5-6.8; Rim 11, 13-15.29-32; Mt 15, 21-28 Poznata hrvatska priča. Nekoć velika i uspješna tvrtka privatizirana je i za kratko vrijeme počela loše poslovati. Radnici više mjeseci ne primaju plaću, tvrtka zbog silnih dugova banci ide u stečaj, a radnici ostaju i bez posla i bez plaća. Nakon toga vlasnik mirno otvara drugu tvrtku pod novim imenom… Ili, za dug od 99 kuna stižu nam kamate od 299 kuna, ukupno 398 kuna. I, što je običnom čovjeku nerazumljivo, u svemu ovome nije prekršen zakon. Pravo nije povrijeđeno. Vladajući se revno zaklinju u „vladavinu prava“ i odbacuju probleme od sebe govoreći „neka institucije odrade svoje“, neka se „struka izjasni“. I onda se u mnogo slučajeva događa da bude zadovoljeno pravo, to jest slovo zakona, a da u isto vrij...

U današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 15, 21-28) Isus daje naslutiti ljubav Božju prema svome narodu. Naime, služi se slikom brižnoga oca koji skrbi o svojoj djeci, svjestan da mu je to primarna zadaća u obitelji. Tako slikom iz svakodnevnoga života objašnjava svojim učenicima koji je prvenstveni naglasak njegova djelovanja – djelovati u izabranom Božjem narodu: Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima. Time je htio reći kako njemu ne priliči zanemariti potrebe svoga naroda, te svoju pozornosti i skrb usmjeriti prema drugima. Služeći se slikom svoga vremena Isus pokazuje ne povlašteni položaj, već povlaštenu potrebu svoga naroda da prihvati spasenje. Jer slike kojima se služi iz svakodnevnoga života mu pomažu da opiše duhovnu stvarnost, to jest stanje svoga naroda. Slikom obi...

Uvod i pokajnički čin Sve što vrijedi, traži napor i zalaganje. Ne može čovjek biti i uspješan ni čestit, bez truda i napora. U tome smislu i mi vjernici uvijek iznova, svakodnevno nastojimo vršiti Božje zapovijedi, ne dopuštajući našim strastima i našoj lijenosti da se prometnemo u ljude koji izjednačavaju krepost i prepuštanje strastima. Gospodin nam nudi obilje svoga milosrđa, ali u isto vrijeme traži i naše zauzimanje i naše zalaganje. Zato, da bismo danas mogli dostojno poslušati Božju riječ i proslaviti ova sveta otajstva, pokajmo se za sve svoje grijehe i propuste. Gospodine, ti si svome izabranom narodu dao Zakon i zapovijedi. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si rekao da nisi došao ukinuti Zakon i proroke, nego ispuniti. Kriste smiluj se! Gospodine, ti n...

Uvod i pokajnički čin  Ne možemo znati zašto Bog nekad čini prema našim molitvama, a nekada se događa da nam se dogodi suprotno od onoga za što vjerujemo. Evo. Nekada molimo za zdravlje, i Bog ga dadne, a nekada, međutim, zdravlja nema. Mi vjernici velimo da nas nekad Bog uslišava, a nekada nas ne uslišava. Tada velimo da nas kuša. Pitanje je, hoćemo li mu ostati vjerni u svakom slučaju. Kako god bilo, znademo da uvijek možemo računati na Božju dobrotu i milost, jer nas koji puta Bog upravo kroz naše nevolje vodi do spasenja. O tome nam govori današnja Božja riječ. Otvorimo se mudrosti njegove riječi, otvorimo se otajstvu Božjega spasenja i zazovimo na nas Božje milosrđe. Gospodine, ti ljubiš sva bića koja si stvorio. Gospodine, smiluj se! Kriste, navješćujući evanđe...

  Iz 56, 1.6-7 Ovaj dio knjige proroka Izaije (tzv. Trito-Izaija) nastao je najvjerojatnije u razdoblju nakon povratka iz babilonskog sužanjstva. Tada se, nakon početnog optimizma, židovska zajednica suočava s tegobnom stvarnošću: teškoće na socijalnom planu i u vođenju zajednice, religijski sinkretizam, bolni odnosi povratnika s onima koji su ostali u domovini, ali i s onima iz dijaspore itd. Temeljem iskustva u Babilonu, neki su počeli gajiti simpatije prema čestitim strancima dok se drugi, mahom pripadnici Izraelove religiozne i društvene elite, tome izričito protive. Prorok u Bogu vidi temelj unutarnje i vanjske obnove te poručuje kako nema mjesta razočaranju i malodušnosti nego se treba radovati započetoj izgradnji zajednice koja će živjeti autentičan odnos s Bogom. U tom smi...

U današnjem evanđeoskom odlomku sv. Matej je opisao jedan neobičan događaj, koji se zbio izvan teritorija izraelskog naroda. Naime, Isus se povukao sa svojim učenicima u krajeva tirske i sidonske koje su nastanjivali većinom Kanaanci i Feničani. No ni tamo nije mogao proći neopažen, te im je tako izišla ususret jedna žena Kanaanka vičući: Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta! Bilo je doista iznenađujući da ga je ta žena prepoznala i javno priznala Mesijom, Gospodinom i Sinom Davidovim, kad se vjerojatno nitko nije obazirao na prisutnost jednog židovskog rabina, za njih beznačajnoga, sa skupinom svojih sljedbenika. Još veće iznenađenje je bilo Isusovo ponašanje. Isus joj nije uzvrtio ni riječi, praveći se da se njega ne tiče njezin vapaj i zazivanje. Ponašao...