20. nedjelja kroz godinu (A): Pravo i pravda

20. nedjelja kroz godinu (A): Pravo i pravda


Čitanja: Iz 56, 1.6-7; Ps 67, 2-3.5-6.8; Rim 11, 13-15.29-32; Mt 15, 21-28


Poznata hrvatska priča. Nekoć velika i uspješna tvrtka privatizirana je i za kratko vrijeme počela loše poslovati. Radnici više mjeseci ne primaju plaću, tvrtka zbog silnih dugova banci ide u stečaj, a radnici ostaju i bez posla i bez plaća. Nakon toga vlasnik mirno otvara drugu tvrtku pod novim imenom… Ili, za dug od 99 kuna stižu nam kamate od 299 kuna, ukupno 398 kuna. I, što je običnom čovjeku nerazumljivo, u svemu ovome nije prekršen zakon. Pravo nije povrijeđeno. Vladajući se revno zaklinju u „vladavinu prava“ i odbacuju probleme od sebe govoreći „neka institucije odrade svoje“, neka se „struka izjasni“. I onda se u mnogo slučajeva događa da bude zadovoljeno pravo, to jest slovo zakona, a da u isto vrijeme pravednost bude strašno pogažena. Očito je: pravo i pravda nisu istoznačnice.

Božja riječ prema proroku Izaiji u tome smislu jasno progovara: „Držite se prava i činite pravdu.“ Što to znači? „Pravo“ je onaj pisani ljudski pa i Božji zakon, a „pravda“ je onaj zakon savjesti, ono što bi trebao biti smisao prava. Bog jasno govori da nije dovoljno tek izvanjsko obdržavanje nekih pravila, pa i Božjega zakona, nego pravednost koja nadvisuje pisano pravo. U tome smislu govoreći o doslovnom ispunjavanju subotnjeg počinka Isus veli: „Nije čovjek radi subote, nego subota radi čovjeka.“ Tako i u našem osobnom djelovanju neće biti najvažnije da se ispuni gola pravda ili slovo zakona. Koliko bračnih razmirica potječe od toga što se onoga drugoga želi uvjeriti da nije u pravu! A tek kada je u pitanju nasljedstvo! Istjerivanje prava do krajnosti znade zavaditi braću i sestre za ostatak njihova života… I svi se pozivaju na isto pravo! Međutim, istinska pravednost nadvisuje golo pravo. To je onaj način na koji postupamo s onima koji su nam dragi, kao što su naša djeca. Ta što bi s njima bilo da im dajemo samo ono što je propisano i da im nikada ne praštamo? A što bi s nama bilo kada bi nas Bog sudio samo po pravu? Pravednost znači da druge sudimo onako kako bismo htjeli da drugi sude nas: da imamo široko srce puno razumijevanja za druge. Hvala Bogu da to u svom malenom, običnom životu toliko puta i činimo. Jasna je Božja riječ: „Mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.“ I zato, što god činili oni „veliki“ i oni „gore“, mi bismo htjeli njegovati takvu pravednost punu ljudskog razumijevanja, u jednostavnosti srca i čiste savjesti. I upravo zbog toga osjećamo u duši mir i duboku radost, nesklonim vremenima usprkos.