Oznaka: 25. nedjelja kroz godinu

Čitanja: Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37 Kako se djeca izgovaraju za svoje nepodopštine? Pokažu na nekoga tko je učinio još veću glupost. Isto to radimo i mi odrasli. Za neke svoje nekorektnosti velimo da nisu spomena vrijedne, usporedimo li ih s onim što nekažnjeno rade „mafijaši“ i moćnici. Kojiput čovjek u svojoj zloći ide i dalje. Evo kako, prema Knjizi mudrosti, razmišljaju oni kojih put nije čist: „Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona… Iskušajmo ga porugom i mukom da istražimo blagost njegovu… Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.“ U ovome tekstu Crkva vidi proroštvo o Kristu. Njegovi protivnici nisu mu uspjeli pronaći nikakvu manu. A mrzili su ga za...

Čitanja: Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37 U središtu današnjeg evanđeoskog odlomka je spor koji je tinjao među Isusovim učenicima oko toga tko je od njih najveći. Svi su pred svojim učiteljem zauzimali pobožan stav dok su slušali njegove pouke, ali onda bi njemu iza leđa pokazivali svoje pravo lice. Nakon što bi ih on poučavao otajstvima svoga života, pred kojima su ostajali zbunjeni jer ih nisu razumjeli, kasnije dok bi hodili, prepuštali bi se svojim raspravama u koje su bili mnogo upućeniji, nego u njegova otajstva. Mnogo bolje im je odgovaralo govoriti o vlastitim ambicijama i željama, nego pozorno slušati što on govori, te nastojati razumjeti smisao njegovih riječi. Svjestan njihovih ambicija i nezdravih želja, Isus je znao da ih treba poučiti i od njih ods...

Događaj o kojem nas izviješta evanđelist sveti Marko u današnjem Evanđelju (Mk 9, 30-37) jedan je od onih neobičnih događaja, ali vrlo korisnih i poučnih, koji su se usjekli u svijest apostola do mjere da su ga imali potrebu zapisati i ostaviti na trajno razmatranje svima koji u Krista vjeruju. Naime, idući za Učiteljem oni su i dalje imali svoje vlastite ciljeve, snove i planove, umjesto da se podlože njegovim planovima. A Isus u svom božanskom strpljenju s ljudima, znao je kako se ljudi vrlo sporo odriču svojih predodžbi o životu, te je tražio prigode i načine da ih o svemu, bolje i iznova, poučava, svjestan koliko je za njih to važno usvojiti. Jer ih nije poučavao o nebitnim stvarima, već je svaka riječ koju je izgovorio imala težinu života vječnoga. Tako je bilo i s poukom o mu...