Utorak, 26 listopada

25. nedjelja kroz godinu (B): Postavimo zasjedu


Čitanja: Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37


Kako se djeca izgovaraju za svoje nepodopštine? Pokažu na nekoga tko je učinio još veću glupost. Isto to radimo i mi odrasli. Za neke svoje nekorektnosti velimo da nisu spomena vrijedne, usporedimo li ih s onim što nekažnjeno rade „mafijaši“ i moćnici. Kojiput čovjek u svojoj zloći ide i dalje. Evo kako, prema Knjizi mudrosti, razmišljaju oni kojih put nije čist: „Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona… Iskušajmo ga porugom i mukom da istražimo blagost njegovu… Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.“

U ovome tekstu Crkva vidi proroštvo o Kristu. Njegovi protivnici nisu mu uspjeli pronaći nikakvu manu. A mrzili su ga zato što je ukazivao na njihovo licemjerje. Zato su pokušavali navesti ga da kaže nešto što bi ga kompromitiralo. Kada nisu u tome uspjeli, dali su ga osuditi na smrt. Nisu mogli gledati da im ukazuje na njihove grijehe i nisu mogli podnijeti da netko stvarno živi čestito.

Netko će primijetiti da se upravo tako radi u politici. Kad neki političar učini neki kiks, rješenje je jednostavno. Treba svome protivniku pronaći ili montirati još veći kiks. Zato postoje PR agencije, odnosno uredi za odnose s javnošću, koji „upravljaju“ raspoloženjem javnosti. Međutim, svi smo skloni tako postupati. Istina, kazat će netko, znam malo više popiti i malo više potrošiti u kladionici, ali što je to prema onima… I onda se izvlače najstrašniji primjeri o obiteljskim nasilnicima i serijskim ubojicama. I tako za svaku glupost koju činim: uporno kršenje osnovnih prometnih pravila, neodgovornost na poslu, zanemarivanje obitelji, nepoštovanje vlastitog i tuđeg braka… U svim tim slučajevima lako je pronaći ljude koji čine stoput gore stvari… I onda idemo dalje. Kojiput mi smeta netko tko se ne ponaša kao ja, koji glumi nekoga sveca i pravednika. I onda se okomim na njega. Ogovaram ga i klevećem, likujem nad njegovim propustima – da bih sebe prikazao u boljem svjetlu.

A zapravo ja sam onakav kakav jesam – bez obzira gdje živio, bez obzira na to kakvim ljudima bio okružen, bez obzira na to kakvo sam djetinjstvo prošao ili koje ratne traume imao. A ispravan put je jednostavan. Isus govori da čovjek treba biti iskren prema sebi i prema Bogu. Priznati svoje slabosti i grijehe. A onda dodaje: „Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“ Upravo je takav bio Isus, onaj koji je stvarno Najveći.