Ponedjeljak, 24 siječnja

25. nedjelja kroz godinu (C): Slušajte ovo


Neke ružne stvari, neke grijehe čovjek učini iz slabosti, u naletu strasti, ne razmišljajući. Čak i sud to uzima u obzir. Međutim, nepošteno poslovanje, prijevara, izrabljivanje, lihvarenje, stvari su koje čovjek čini svjesno i planirano. Sada zamislimo židovsko društvo u šestom stoljeću prije Krista. Ne postoji društveno uređenje u našem smislu. Nema ustava, nema kaznenog zakona, nema socijalnih prava, nema sindikata, nema državnog pravobranitelja… Vlastodršci su povezani s moćnicima i obratno. Bogataši gaze prava siromaha, oduzimaju im dobra lihvarskim kamatama, bez imalo sućuti. Tko štiti siromaha i slaba čovjeka? Samo Bog i Božji zakoni. Tako dolazi prorok Amos i govori oštro glavarima zemlje (Am 8, 4-7): „Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Kažete: ‘Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuć’ efu, povećavajući šekel, da varamo krivim mjerama: da kupimo siromaha za novac…’“ Bog ustaje u njihovu zaštitu. Evo strašne prijetnje po ustima proroka Amosa: „Zakle se Gospodin ponosom Jakovljevim: ‘Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela.’“ Tako je i bilo. Njihovo je kraljevstvo propalo, a svi velikaši odvedeni u progonstvo…

Kako bismo danas mogli razumjeti ovaj tekst? Iako u našem društvu postoje i zakoni i ustanove koji trebaju štititi maloga čovjeka, zakon, vjerojatno, ne može pokriti sve moguće oblike društvenoga života. Često se najveće nepravde događaju u slučajevima u kojima je formalno poštivana sva zakonom predviđena procedura. Ne radi se redovito o lošim zakonima. Radi se o srcu i duši, radi se o tome da osim zakona, uredaba i propisa imamo savjest, imamo Božji glas u srcu, imamo onu zapovijed: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.“ Svakoga bližnjega kao da ti je najveći prijatelj, kao da je tvoje dijete, tvoj brat, tvoj otac, tvoj kum. Valja nam uzeti u obzir da su najoštrije riječi u Svetom pismu upućene upravo onima koji izrabljuju svoga bližnjega. Evo samo jednog primjera: „Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad.“ A što radi onaj koji uskraćuje plaću, koji otpušta trudnice i one koji su na bolovanju, koji se bave lihvarenjem, koji mladima prodaju drogu? Prorok Izaija prenosi Božju poruku: „Riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio.“ Dobro je zastati i nad ovom riječju. Jer, kako bi stari rekli, „valja mrijeti…“