Oznaka: 5. vazmena nedjelja (A)

Čitanja: Dj 6, 1-7; Ps 33, 1-2.4-5.18-19; 1Pt 2, 4-9; Iv 14, 1-12 Kojiput nas zahvati prava tjeskoba. I ne bez razloga. Loša ocjena iz lektire. Iznevjerio nas najbolji prijatelj. Moji roditelji su bili nepravedni prema meni. Veliko razočaranje u ljubavi… Gubitak posla. Koronavirus. Rat. A što reći o iznenadnoj teškoj bolesti, strašnoj prometnoj nesreći, što reći o smrti drage osobe? I sve to urezuje duboke bore u naše čelo i u naše srce. Pa će netko reći da je pesimist samo realan čovjek, a optimist bi bio čovjek koji jednostavno ne sagledava sav život, nego živi u oblacima… A onda – taj tekst često čitam na sprovodima! – veli Isus mirno: „Neka se ne uznemiruje srce vaše.“ Šali se? Kako da se ne uznemirujem, kada strašna tragedija pogodi moju obitelj, kako da ne budem duboko pogođe...

Čitanja: Dj 6, 1-7; Ps 33, 1-2.4-5.18-19; 1Pt 2, 4-9; Iv 14, 1-12 Riječi koje čitamo u današnjem Evanđelju Isus je izgovorio za vrijeme Posljednje večere. Kao njihov učitelj i pastir, osjetio je da su učenici uznemireni zbog onoga što im je govorio nagoviještajući svoj odlazak s ovoga svijeta. Njemu koji je čitao njihova srca nisu bili nepoznati njihovi osjećaji, pa i činjenica da su još uvijek razmišljali samo kako ljudi, to jest više razmišljali nego vjerovali, dok ih je on učio da vjeruju. Više su ‘vjerovali’ sebi i svome shvaćanju, nego svemu onome čemu ih je on učio. Dakle, još uvijek su bili više uvjereni u zbilje, nego što su vjerovali njemu. Još uvijek su se više držali zemaljskog prebivališta, nego što su vjerovali u ono nebesko za koje ih je on pripremao. Počesto se sličn...

Čitanja: Dj 6, 1-7; Ps 33, 1-2.4-5.18-19; 1Pt 2, 4-9; Iv 14, 1-12 Starozavjetni redak: „Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni“ u evanđeljima Isus primjenjuje na sebe. To isto čitamo i u Prvoj Petrovoj poslanici: „Pristupite Gospodinu, Kamenu živomu, što ga, istina ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen“. Odbačeni kamen? Ne zvuči baš primamljivo danas kada sve više susrećemo dvije riječi prevedene iz engleskog: dobitnik i gubitnik. Dobitnik je, naravno, onaj koji je mlad, privlačan, sposoban, bogat, uspješan. To su redovito vrhunski športaši, visoko pozicionirani poslovni ljudi, bogati poduzetnici, najmoćniji političari, oni koji se po nekim sposobnostima izdižu iznad ostalih. S druge strane, gubitnici su oni koji gube utrke, koji su stari, bolesni...

Čitanja: Dj 6, 1-7; Ps 33, 1-2.4-5.18-19; 1Pt 2, 4-9; Iv 14, 1-12 U Staljinovo vrijeme u moskovskoj su „Pravdi“ članci često započinjali riječima: „Svi sovjetski građani su kao jedan čovjek pozdravili…“ (ili „osudili“, ovisno o predmetu). Slično u jednoj drugoj jednoumnoj tvorevini i danas čitamo kako je predsjednik dobio 100% glasova na izborima. Očito je da ove vijesti ne mogu biti istinite. Gdje su ljudi sabrani, uvijek ima različitih mišljenja, razilaženja, prijepora, prepirki, svađa… Jednako je bilo i u prvoj Crkvi. Tako čitamo: „U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.“ Eto, uvijek je bilo prijepora oko Caritasa ili oko socijalne pomoći. Tom su prigodom apostoli...

U današnjem evanđeoskom odlomku (Iv 14, 1-12) Isus poučava svoje učenike da trebaju imati povjerenja u njega, to jest u sve što im je govorio i u sve što čini za njih, pa i onda kad im govori o stvarima koje im se u prvi mah ne sviđaju ili ih ne razumiju. Doista, bilo je mnogo toga što nisu razumjeli, a bile su izuzetno važne stvari. Naime, zato su se i uznemirili kad im je rekao da odlazi, jer nisu znali gdje odlazi. Osim toga rekli su da ne znaju niti put prema tom odredištu. A ono što je bilo još najveće od svega, nakon toliko Isusova poučavanja nisu još uvijek upoznali Oca nebeskoga, što potvrđuje da nisu bili kadri u Isusu prepoznati Očevu prisutnost, riječi i djela. Kako je očito iz evanđeoskog odlomka, njihovo neznanje i nesnalaženje bilo je vrlo veliko upravo oko temeljnih ...

Uvod i pokajnički čin Kad je ono Isus počeo propovijedati, ljudi nisu htjeli prepoznati njegovu veličinu. Nazarećani su se čudili da tako lijepo može govori netko koga poznaju od malih nogu kao običnog čovjeka. Čudili su se i pismoznanci da netko može činiti velike znakove, a da nije iz njihovih krugova. Čak je i jedan njegov budući učenik za nj rekao: Iz Nazareta da može biti što dobro? (Iv 1,46). Na koncu su Isusa odbacili i glavari svećenički i Pilat i svjetina, dok su ga učenici napustili. Pa ipak, osuđeni i prezreni Isus je na svojim ramenima ponio grijeh svega svijeta i uništio ga svojim uskrsnućem. Isus je onaj kamen koji su graditelji odbacili a koji je postao kamenom zaglavnim. Neka nam on obrati srca da mu budemo uvijek vjerni. Gospodine, ti uvijek progovara...

Uvod i pokajnički čin Gospodin Isus danas u evanđelju (Iv 14, 1-12) veli: "Ja sam Put, Istina i Život." Njegov je put, znamo, put vjernosti i poslušnosti. Biti Bogu vjeran i podložan njegovoj volji, nadalje je jedino istinito i jedino to vodi do potpunog, pravog i vječnog života. Mi smo, nažalost, svjesni da toliko puta nismo išli tim putom. Zamolit ćemo Gospodina da od nas ukloni svaki grijeh, da u nas ulije svoju snagu da bismo mogli ići njegovim putom koji je jedini istinit i koji već ovdje, na zemlji, ispunja naš život dubokim smislom i čini nas dostojnima vječnoga života. Gospodine Isuse, ti si Put kojim i mi želimo ići. Gospodine, smiluj se! Kriste Gospodine, ti si jedini istinit, jedini svet. Kriste, smiluj se! Gospodine Isuse, ti si život za kojim žudimo...

Čitanja: Dj 6, 1-7; Ps 33, 1-2.4-5.18-19; 1Pt 2, 4-9; Iv 14, 1-12 Nije pravo da mi napustimo riječ Božju Kažu da američko pravilo dobrog poslovanja ovako savjetuje poslodavce i općenito voditelje poslova: “Kad daješ nekome zadatak, onda mu jednostavno reci što treba učiniti, a ne kako to treba izvesti, pa ćeš biti iznenađen njegovom domišljatošću.” Doista, u čemu je uspješnost i umješnost poglavara, političara, poslovnog čovjeka? Ponajpače u tome da znaju organizirati i raspodijeliti posao. Takvi su ljudi u poslovnom svijetu veoma cijenjeni (i dobro plaćeni). Naprotiv, koliko se neprilika javlja kad poglavar misli da mora sve sam činiti ili barem sve imati pod kontrolom. Time uzima svojim podređenima svaku poduzetnost, obeshrabruje njihovu želju za napredovanjem, guši polet i rad...

Tekst današnjeg Evanđelja odiše ozračjem napetosti koje je vladalo među učenicima za vrijeme posljednje večere kad je Gospodin najavio svoj odlazak od njih, to jest povratak Ocu. Osjetivši njihovu uznemirenost, smiruje ih uvjeravanjem da odlazi, ne da bi ih napustio, nego kako bi njima pripravo mjesto u kući Očevoj. Želi im dati sigurnost budućeg zajedništva koje će kasnije dijeliti s njima na trajan i neponovljiv način. Nije mu bilo lako govoriti o svom odlasku te o zajedništvu vječnoga života u kojem će se kasnije pronaći, jer oni su još uvijek reagirali po ljudsku. Još su uvijek sve shvaćali iz svoje zemaljske perspektive, pa im on tumači stvari jednostavnim riječima, koje su ujedno i tako otajstvene, jer su ih uvodile u otajstva života vječnoga. Njemu je bilo teško govoriti onima čija ...

Dj 6,1-7 Nakon što je u prethodnim poglavljima naznačio glavne linije restauracije Izraela, naroda Božjega okupljenog Duhom u zajednici Uskrslog Isusa, pisac Djela apostolskih pred sobom ima drugi važan cilj. Nakon što su se Dvanaestorica pokazali Isusovim autentičnim svjedocima, pitanje je kako će blagoslov (usp. 3,25-26) kojega oni komuniciraju dospjeti do kraja zemlje (1,8)? Na koji će način pogani postati baštinici Abrahamovog blagoslova? U novoj, velikoj cjelini koja počinje ovim odlomkom Djela apostolska opisatn će proces kojim je Crkva započela projekt misija među poganima. Ponajprije će istaknuti kontinuitet između Dvanaestorice i onih koji će ići k poganima (succesio  apostolica). U tu svrhu donosi izvještaj o posluživanju udovica u Dj 6,1-6: sedmorica koji su postavljeni za posl...