Utorak, 11 svibnja

5. vazmena nedjelja (A): Odbačeni kamen


Čitanja: Dj 6, 1-7; Ps 33, 1-2.4-5.18-19; 1Pt 2, 4-9; Iv 14, 1-12


Starozavjetni redak: „Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni“ u evanđeljima Isus primjenjuje na sebe. To isto čitamo i u Prvoj Petrovoj poslanici: „Pristupite Gospodinu, Kamenu živomu, što ga, istina ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen“. Odbačeni kamen? Ne zvuči baš primamljivo danas kada sve više susrećemo dvije riječi prevedene iz engleskog: dobitnik i gubitnik. Dobitnik je, naravno, onaj koji je mlad, privlačan, sposoban, bogat, uspješan. To su redovito vrhunski športaši, visoko pozicionirani poslovni ljudi, bogati poduzetnici, najmoćniji političari, oni koji se po nekim sposobnostima izdižu iznad ostalih. S druge strane, gubitnici su oni koji gube utrke, koji su stari, bolesni, koji su izgubili prvenstvo, posao, koji više nisu u modi, koje je vrijeme pregazilo. I svi se onda, prema tome američkom modelu, trebaju iz petnih žila truditi da budu dobitnici, a ne gubitnici. To je onaj takozvani američki san: da budeš uspješan, bogat slavan… I onda, ako to izostane, evo potištenosti, tuge, osjećaja besmisla i beskorisnosti. Jer, svijet voli pobjednike, a jao pobijeđenima, rekli bi stari Rimljani. I što je najgore, većina današnjih dobitnika vrlo lako mogu postati gubitnici, jer dolazi starost, bolest, a osim toga, mijenja se ukus mnoštva, tako da uvijek dolaze novi, mlađi, uspješniji…

A evo, evanđelje pokazuje Krista koji je bio onaj odbačeni kamen. Prošao je svijetom čineći dobro. Naviještao onu vječnu mudrost da, na primjer, čovjek ne živi samo o kruhu. Usmjeravao je ljude da otkriju Božju ljubav, jer su i sami od Boga, bogoliki. I što se dogodilo? Rimljani su ga prezreli, glavari narodni odbacili, puk mu okrenuo leđa, a i njegovi vlastiti učenici su se razbježali. Pravi gubitnik, rekao bi današnji amerikanizirani svijet. Pa ipak, njegov nauk, a za kršćane i njegovo uskrsnuće, ostaju zalog vjere i nade da treba slijediti istinski put dobrote i ljubavi, makar bili gubitnici u očima ovoga svijeta.

Nebitno je smatraju li nas dobitnicima ili gubitnicima. Jer, ne zaboravimo, u ovome se svijetu dobitnik lako promeće u gubitnika. Naprotiv, biti u miru s vlastitom savješću i – koliko je do nas – sa svojim bližnjima te, konačno, biti u miru s Bogom, neizmjerno je nutarnje bogatstvo koje nam nitko izvana ne može dati. Mogu u očima ovoga ili onoga biti nevažan i odbačen, mogu biti „gubitnik“, ali – ako sam u miru sa svojom savješću – znam da sam i vrijedan i važan i velik u vlastitim očima, ali još više u očima Onoga od kojega je sve i po kojemu je sve. Čovjek je velik onoliko koliko je Bog velik u njemu. Bio on toga svjestan ili ne.