Petak, 17 rujna

Oznaka: Crkva

Moguća grješnost cijepljenja protiv Covida-19
Kolumne, osvrti, komentari

Moguća grješnost cijepljenja protiv Covida-19

Uvod Zasićeni smo više govorom o virusu, mjerama i cjepivu, no na žalost potrebno je nastaviti govoriti jer je izvanredno stanje i dalje na djelu i ne vidi se još kraj. Neki kažu da će kao i svaki veliki rat i ovaj, koji bi mogli nazvati biološkim, potrajati pet godina. Sad je prošla tek godina i pol i po mišljenju nekih ušli smo u „istinsku društvenu agoniju“.[1] Na nama je da se ne umorimo i borimo do kraja, prvenstveno istinom, a ishod je u Božjim rukama. Ljudski gledano mi ne znamo čeka li nas pobjeda ili poraz, no gledano vjernički znamo da Bog ima zadnju riječ i da sve, pa i najveće protivštine, okreće na dobro onima koji ga ljube. 1. Glavni razlozi moralne nedopuštenosti cijepljenja Toliko se znalački pravi promidžba cijepljenja protiv Covida-19 da ispada nepojmljivo uopće ga ...
Crkva je prekrasna i sveta!
Kolumne, osvrti, komentari

Crkva je prekrasna i sveta!

Često od sugovornika čujem frazu da je Crkva puna licemjera, a da oni znaju puno dobrih ljudi koji ne idu u crkvu. Ta se fraza u svakodnevnom govoru pretvorila u parolu: Bolje biti dobar ateist, nego licemjerni vjernik. Ako ste se našli u sličnoj situaciji onda znate da takvu argumentaciju prati i poprilična doza intelektualne i moralne superiornosti. Oni zbilja misle da su vas nadigrali i pretekli u spoznaji i moralnosti. Nećemo sada podrobno objašnjavati kamo to ustvari vodi, ali sami znate da se tako opravdava, ili priprema skori otpad od Crkve. Kada dođem u priliku ja onda uvijek preokrenem priču pa im kažem da osobno imam drukčije iskustvo, da poznajem puno dobrih i prekrasnih ljudi koji idu u crkvu i znam za puno licemjera koji ne idu u crkvu. Dodam i da oni koji idu u crkvu, bez ...
Crkva pred promjenama suvremenoga svijeta
Vjeronauk - srednja škola

Crkva pred promjenama suvremenoga svijeta

Počevši od vremena humanizma i renesanse, Crkva se sa svom ozbiljnošću susreće s nekim do tada ne baš uočljivim poteškoćama, a vezuju se uz izravno odbacivanje Božjeg postojanja i autoriteta Crkve kao Kristove zaručnice i otajstva spasenja. Kroz naredna stoljeća takvi su oblici udaljavanja od božanskoga i svetoga postajali sve razvidniji i žešći, tako da su izrodili neke izričito ateističke poglede na svijet, koji su odbacivali ne samo Božje i crkvene zapovijedi, nego i sam naravni zakon. Gledajući tako plodove razvitka društva u 19. i 20. st., možemo primijetiti nastanak niza filozofsko-društveno-kulturnih pravaca i ideologija, koji su opet sa svoje strane doveli do nastanka najvećih totalitarnih režima. Svima je njima zajedničko odbacivanje Božjeg autoriteta i iskrivljeno gledanje na...
Crkva u doba humanizma
Vjeronauk - srednja škola

Crkva u doba humanizma

Humanizam i renesansa pravci su u znanosti, umjetnosti i književnosti koji vraćaju ideal sretnog i ispunjenog čovjeka, a inspiraciju pronalaze u antici. Počinju se javljati u Italiji u 14. st., a protežu se i na ostale europske krajeve i otprilike traju do 16. st. Kada govorimo o humanizmu i renesansi, onda se misli na jednako vremensko razdoblje, ali se pri tom humanizam više odnosi na područje znanosti i obrazovanja, a renesansa na područje umjetnosti. Neki od važnijih europskih humanista su Erazmo Roterdamski (Pohvala ludosti), Francesco Petrarca (Kanconijer), Dante Alighieri (Božanstvena komedija), Giovanni Boccaccio (Decameron), sveti Thomas More (Utopija), Hugo Grotius (O pravu rata i mira), a od renesansnih umjetnika Leonardo da Vinci (Posljednja večera, Mona Lisa), Albrecht Dür...
Katolička Crkva – jedna ili jedina Crkva u mnoštvu Crkava
Vjeronauk - srednja škola

Katolička Crkva – jedna ili jedina Crkva u mnoštvu Crkava

Krist je u svojoj Velikosvećeničkoj molitvi (Iv 17, 20-21 ss) molio za apostole i cijelu Crkvu - da ostane jedno, kao što su jedno Otac i Sin. Međutim, tijekom povijesti Crkva se raspala na tri glavne struje: katolike, pravoslavce i protestante. Stoga mnogi kršćani, polazeći od takve ranjenosti Crkve, nastoje oko međusobnoga ujedinjenja, a s ciljem da Crkva ponovno postane onako jedinstvena kakvom ju je Krist htio. Međutim, postavlja se pitanje gdje je u takvim ekumenskim nastojanjima mjesto Katoličke Crkve u okviru ostalih Crkava i kršćanskih zajednica, kao i koji su to kriteriji po kojima bi se takva jedna zajednica mogla opravdano nazvati Crkva. Naime, danas se vrlo nejasno koristi pojam Crkva, a u takvim zbunjujućim konkretnim prilikama češće će proizići zaključak da je Katolička C...
Karizme u Crkvi
Vjeronauk - srednja škola

Karizme u Crkvi

Karizme su milosni darovi Duha Svetoga dani pojedincu na korist drugima, Crkvi i društvu. Značenje im dolazi od grč. haris, što znači dar ili milost. Mogu se gledati u užem i širem smislu, a oba takva pristupa svoje tumačenje pronalaze u Svetom Pismu. Tako sveti Pavao u 1 Kor 12, 12-31 uspoređuje tijelo s Crkvom i naglašava da kao što se tijelo sastoji od glave i udova, tako se i Crkva sastoji od svoje Glave - Krista, i nas vjernika - udova. Kao što je svaki ud važan da bi tijelo bilo zdravo, tako i svaki član Crkve ima svoju vrijednost i pridonosi bogatstvu Crkve. Kao što je Stvoritelj svojom mudrom odlukom oblikovao tijelo u jedan skladan organizam, tako Duh Sveti daruje svoje milosne darove kome hoće i na način koji hoće. Karizme u širem smislu odnose se na sve darove koji su nekome...
Euharistija – izvor i vrhunac života i poslanja Crkve
Vjeronauk - srednja škola

Euharistija – izvor i vrhunac života i poslanja Crkve

Drugi vatikanski sabor s pravom naglašava da je euharistija, odnosno sveta Misa, izvor i vrhunac svega kršćanskog života (Lumen gentium, 11). To je najuzvišeniji oblik slavljenja Boga u kojem nam se sam Božji Sin daruje pod prilikama kruha i vina. Zato je za onoga tko doista vjeruje i tko se želi hraniti tom neraspadljivom hranom za vječni život, po sebi razumljivo i jasno kolika se važnost nalazi u crkvenoj odredbi po kojoj je vjernik dužan redovito ići na svetu Misu nedjeljom i blagdanima (Zakonik kanonskog prava, kan. 1247.). Sama se Misa često naziva euharistija, a ponekad se naziva i nekim drugim nazivima, npr. lomljenje kruha, Gospodnja večera, sveta i božanska liturgija, bogoslužje, sveta Žrtva, spomen-čin itd. Pojam euharistija dolazi iz grčkog jezika i znači zahvaljivanje. Upu...
Poslušnost, muškarac, žena
Kroz filozofsku prizmu

Poslušnost, muškarac, žena

Poslušnost koja uključuje Boga je poslušnost jednakosti. Ona ne ovisi o muškarcu i ženi, nego o zahtjevu koji Bog pred njih stavlja. Bog nudi i traži jednakost muškarca i žene i samo ukoliko je poslušnost usmjerena na Boga neće se dogoditi nepravedna poslušnost koja zahtijeva od žene da bude poslušna, ali to isto ne zahtijeva od muškarca. Poslušnost zaborava Boga uvijek je nadmoćna poslušnost i prilika za dominantnu poslušnost. Netko mora biti poslušan, a netko ne mora. Poslušnost zaborava Boga je redukcijska poslušnost kao kad se kaže da su žene u Svetom Pismu poslušne, a izostavlja se muškarce koji su također poslušni Bogu (Abraham, Mojsije, Krist). Tamo gdje se zaboravio Bog i zaboravio Krist, i poslušnost je zaboravljena i pretvorena u mehanizam moći, dominacije i zastrašivanja. Po...
Otajstvo Crkve
Vjeronauk - srednja škola

Otajstvo Crkve

Za vjernike je Crkva otajstvo. Ona je tako zajednica onih koji su povjerovali Evanđelju i nastoje svojim životima nastaviti Kristovo poslanje spasenja svih ljudi. Crkvu vodi Duh Sveti i zato je ona sveta, ali ju činimo mi ljudi i zato je po nama i grešna. Crkva je, nadalje, i materijalna i duhovna, odnosno vidljiva po ljudima i hijerarhijskom ustrojstvu, ali je i nadnaravna po svom poslanju i Božjem vodstvu. Crkva ujedinjuje i one vjernike koji su na zemlji s onima koji su na nebesima. Crkva je i Kristovo Tijelo, Hram Duha Svetoga, Narod Božji, Kristova Zaručnica…, a sve su to slike po kojima se očituje njezina otajstvenost. Kao nadpovijesna institucija, Crkva se ni na koji način ne može i ne smije uspoređivati s nekim drugim svjetovnim institucijama, pa je stoga važno razvijati svijes...
Djeluju li građanske udruge s kršćanskim predznakom kao paracrkva?
Između srca i razuma

Djeluju li građanske udruge s kršćanskim predznakom kao paracrkva?

Uvod ili život u pluralnom društvu Pluralno društvo zahtijeva i pluralnost u sudjelovanju u javnim i društvenim interakcijama, a prema nekima najbolji put da se takva pluralnost ostvari vidljiva je kroz osnivanje i djelovanje što većeg broja udruga. Načelno, njihovo osnivanje i njihovo djelovanje može biti korisno, potrebno i poželjno, kao kad je npr. riječ o zauzimanju oko jasnijeg ukazivanje na poteškoće i ostvarivanje većih prava invalidnih osoba ili nekih drugih ugroženijih skupina u društvu, ili kad je riječ o udrugama koje na transparentan i pošten način djeluju na izgradnji različitih vrjednota, naravno pod uvjetom da se oko toga i stvarno, a ne samo fiktivno trse. Međutim, i u tim pozitivnim primjerima potrebno ih je ograničiti na razumnu mjeru, odnosno ne dozvoliti da se npr. ...