Subota, 4 prosinca

Oznaka: prorok Samuel

Nisu oni odbacili tebe, nego mene…
Homilije za spomendane i svagdane

Nisu oni odbacili tebe, nego mene…

Čitanja: 1Sam 8, 4-7.10-22a; Ps 89, 16-19; Mk 2, 1-12 Ima jedna zločesta poslovica koja otprilike ovako kaže: Hoćeš dobro? Neću. Hoćeš zlo? Hoću u obje ruke! To nekada doživljavamo od svoje djece, a takvi smo i mi i to ne baš tako rijetko. Uzaludne su opomene, uzaludna su upućivanja na loša iskustva drugih koji su tako postupali. Ne. Mi se želimo sami opeći. Eto, sličnih problema ima i Bog s nama. Takav primjer nalazimo danas u Prvoj knjizi o Samuelu. U vrijeme ovoga proroka Izraelom su u Božje ime vladali suci, dakle različite vođe, bez kraljevske časti i bez kraljevske loze. I onda su Izraelci došli proroku Samuelu – posljednjem od tih sudsamuelaca – i zatražili da im on postavi kralja, kako je u svih drugih naroda. Samuel nije bio sretan zbog te njihove želje. Govorio im je: ...
Kad se čini da odgovora nema…
Homilije za spomendane i svagdane

Kad se čini da odgovora nema…

Čitanja: 1Sam 4, 1-11; Ps 44, 10-11.14-15.24-25; Mk 1, 40-45 Priznajem, ponekad mi prilično zasmeta kad netko samouvjereno i s visoka tumači Božju riječ, kao što liječnici nisu sretni kad vide kako neki nadriliječnici olako govore o liječenju i lijekovima. Najčešća zloraba Božje riječi se sastoji u tome da neki samozvani tumači vjeruju i naučavaju kako samo treba s vjerom moliti i – Bog će nam dati ono što s vjerom tražimo. Pa onda nalaze primjere iz evanđelja, možda baš iz odlomka koji danas možemo čuti na misi. Dođe k Isusu gubavac i moli ga za zdravlje. Isus, ganut, uputi ga da se, prema židovskim propisima, ide pokazati svećenicima. I čovjek na putu ozdravi. Kako to samo jednostavno izgleda! Međutim danas u prvom čitanju imamo drugačiji primjer. U Prvoj knjizi o Samuelu opisuje...
Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša
Homilije za spomendane i svagdane

Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša

Grčka mitologija poznaje lik mladića Kairosa, koji označava prigodu koju treba na vrijeme iskoristiti. Naime, Kairos je bio veoma brz i imao je čuperak kose na čelu, a potiljak mu je bio ćelav. Tko taj čuperak nije na vrijeme uhvatio, uzaludno mu je bilo trčati za njim, jer čuperka nije bilo na potiljku. Mi kršćani, naravno, vjerujemo da nikada nije kasno za Bogom poći. Osim toga, Bog pred nama ne bježi, nego nam milosno prilazi, prigiba nam se. Međutim, Bog nas uvijek poziva sada, i naš je odnos prema Bogu uvijek sada i ovdje, jer, konačno, ne možemo znati kad će biti sljedeća prilika i hoće li je uopće biti. U tome nam je smislu veoma poučna jedna dosta poznata zgoda opisana u Prvoj knjizi o Samuelu (1 Sam 3, 1-10.19-20). Dječak Samuel je spavao u hramu. Čuo je glas koji ga je doziv...