“U bdjenjima noćnim mislim na Tebe”

“U bdjenjima noćnim mislim na Tebe”

Koji je smisao i koje mjesto ima bdjenja u našem bogoslužju; koje je njegovo značenje? Je li to možda nešto vezano tek uz neke kontemplativne redove? Naravno da nije. Bdjenje je veoma stari oblik molitve koji se zadržao do danas.


2


1. Bdjenje u povijesti


Židovi su poznavali molitvena bdjenja, štoviše, njihov najveći blagdan – Pasha – vezan je upravo uz bdjenje: Ona noć koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Jahvi (Izl 12,42). Nadalje, u Starom zavjetu noćna se molitva smatrala naročito usrdnom: Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe. (Ps 63,7). 

Isus je često puta probdio noć moleći se Bogu (lk 6,12). Čest je i njegov poziv “Bdijte i molite!” (Mt 24,42; 26,41; Mk 13,33; 13,35; 14,38; Lk 21,36).

Apostol Pavao za sebe samoga svjedoči kako je obilno i preobilno bio u … u naporima, u bdjenjima, u postovima… (2 Kor 6,5).

U samim počecima je u kršćana molitveno bdjenje bilo na cijeni, a početak slavlja Uskrsa sredinom 2. st. također je vezan uz molitveno bdjenje.

Apostolska predaja Hipolita Rimskog s početka 3. st. svjedoči kako su katekumeni noć neposredno prije svoga krštenja proveli u molitvenom bdjenju: Oni će bdjeti cijele noći slušajući čitanja i pouke. 

Drevna je Crkva dakle još od apostolskih vremena poznavala molitveno bdjenje, i ono se, barem u određenim skupinama i u određenim prigodama, u Crkvi stalno zadržalo. Molitveno je bdjenje bilo prisutno u najvažnijim trenucima židovskog i kršćanskog bogoslužja.

U kasnijem se razvoju kršćanske liturgije molitveno bdjenje razvijalo uoči svih blagdana i uoči nedjelja.


2. Bdjenja danas


Neka su bdjenja točno određena i vezana su uz liturgijske svetkovine. Kao prvo, to je vazmeno bdjenje, majka svih bdjenja. Nadalje, liturgija predviđa misu bdjenja uoči Božića, Duhova, sv. Ivana Krstitelja, sv. Petra i Pavla i Svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije. Predviđena su i bdjenja uoči nedjelja i blagdana. Obrasci i naputci nalaze se u Časoslovu.


3. Neke mogućnosti


Noć je vrijeme tišine. Molitelj, odnosno zajednica koja žrtvuje nešto od svojeg noćnog odmora da bi stajala pred Gospodinom zacijelo će doživjeti nešto od toga noćnog mira i u tome ozračju dublje doživjeti i svoju molitvu. U određenim zgodama molitveno bdjenje (pogotovo možda za mladog čovjeka) može značiti snažno molitveno iskustvo. To određene skupine vjernika već odavno i čine. Mnogima je ostalo za cio život urezano u pamet takvo iskustvo iz Lourdesa ili Taizéa. U pojedinim zgodama to može značiti pravo duhovno osvježenje prigodom nekih blagdana, prvenstveno već onih navedenih uz koje je već predviđena misa bdjenja. Kao u svemu, tako će i u ovome biti potrebno naći pravu mjeru. To znači da neće biti nužno uvijek probdjeti cijelu noć, što je ipak veoma naporno a ostaje otvoreno pitanje što će sudionici raditi slijedećeg dana. K tome, ta će bdjenja, mislim, biti dojmljivija, ako se ne budu često upriličavala.


4. Liturgijski oblik


Najjednostavniji je oblik slaviti misu bdjenja uoči nekih svetkovina kako to stoji u misalu. Naravno misa se može obogatiti Časoslovom, molitvenim tekstovima, pjesmom, šutnjom… Drugi bi oblik bio slaviti molitveno bdjenje kako to predlaže Časoslov. U tome slučaju ostavlja se veća sloboda izboru tekstova, pjesama, trenutaka za šutnju, intervenata, itd. Konačno, moguće je da prikladna osoba (ili nekoliko njih) priredi molitveno bdjenje protkano molitvom psalama, pjesmom, šutnjom, itd. Svakako bi bilo potrebno da tu bude nazočan i svećenik ili đakon kao liturg.