Utorak 30. tjedna kroz godinu: Gorušičino zrno
Meditacija uz Evanđelje: Lk 13,18-21
U svojoj prispodobi Isus govori o sićušnom zrnu gorušice, koje, nakon što bude posijano, izraste u čitavo stablo. Stvarno, što znači biti malen, što znači biti neutjecajan, što znači biti zabačen, posve nevažan u ljudskim očima? Evo primjera. Pojavio se jedan učitelj – Isus – u beznačajnoj rimskoj provinciji, iz nepoznatoga Nazareta. Što je on značajnoga mogao učiniti, on, kraj silnih moćnika Rimskoga carstva, kraj tolikih bogatih i utjecajnih moćnika, kraj tolikih filozofa i znanstvenika, kraj tolikih besprijekornih govornika? Čak su i neki njegovi bliži govorili: „Iz Nazareta da može biti što dobro?“ A tko su bili njegovi učenici? Pučani, jednostavni ljudi, posve beznačajni u ondašnjem društvu. Pa ipak Isus je izvršio najveće djelo u cjelokupnoj čovjekovoj povijesti. A po njegovim je učenicima započela Crkva, koju ni „vrata paklena neće nadvladati.“ (Mt 16,18) To se toliko puta u povijesti Crkve pokazalo. Običan mladi sanjar iz Asiza – Franjo – stvarno je obnovio Kristovu Crkvu. Jednostavan boležljiv kapucin – Pio iz Pietrelcine – mnoge i mnoge je vratio Bogu.
Međutim, ostavimo po strani ove velikane, čije se velebno djelo itekako vidi u Kristovoj Crkvi. Svatko od nas, u svojoj malenosti, može činiti – i čini! – velike stvari koje ljudski povjesničari nikada neće zapisati, ali to ostaje zapisano u Knjizi života. Kada god učinimo i mali znak ljubavi, kada nekome učinimo i najmanje dobro, kada nekome dademo prednost u prometu, kada strpljivo i s ljubavlju vršimo svoje obiteljske i ostale dužnosti, kad strpljivo podnosimo nevolje i nepravde, tada u nama i po nama raste kraljevstvo Božje. Posve je nevažno hoće li to ljudi vidjeti, prepoznati i pohvaliti. Ono što je veliko i lijepo, veliko je i lijepo, što god ljudi o tome govorili. Konačno – a to je jedino važno – bitno je ono što Bog vidi, baš kako kaže Isus: „Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!“ (Mt 6,4).
Bog, koji je mudar i dobrostiv, dat će nam svoga Duha da vidimo što nam je činiti, a dat će nam po svome Sinu milosti da to i činimo. Jer, i najmanje djelo učinjeno iz ljubavi veliko je, baš kao što maleno zrno gorušice uzraste u čitavo stablo. Božje je to djelo. Zato, neka se Bog proslavlja u nama i po nama. Tako neka bude. Amen.
