Utorak 34. tjedna kroz godinu: Ne dajte se zavesti
Meditacija uz Evanđelje: Lk 21,5-11
Ponekad se ponašamo kao ljudi na mađioničarskoj predstavi. Žudimo za novim, neobičnim, nevjerojatnim, za onim što nije obično, dohvatljivo i svakodnevno. Pa se onda koji puta u svojoj ludosti tako postavljamo i prema našoj vjeri koja nam je postala obična, svakodnevna i – pomalo dosadna. Znamo dobro svih deset zapovijedi. Znamo koji su sakramenti, znamo da treba dolaziti nedjeljom na misu, da se treba redovito moliti, da treba imati osjećaja za siromahe, da treba pridonositi za misije, da djeca trebaju ići na vjeronauk… I onda se javi netko ili pak neki pokret koji nudi nešto novo o Isusu, koji nudi čudesne znakove i neke posebne tehnike meditacije ili molitve za zdravlje. Sve to po sebi može biti i dobro i korisno. Međutim, kada su u pitanju s jedne strane one temeljne stvari, ono što učimo iz katekizma (zapovijedi, sakramenti, molitva) i s druge strane neke novine u molitvi, duhovnosti, u duhovnim pokretima, onda je dobro imati na pameti ono što veli Isus: „Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati“ (Mt 23,23). Važno je stoga ustrajavati u onim temeljnim zasadama naše vjere, a zatim možemo – prema svojim duhovnim potrebama – tražiti i nešto drugo, što je u skladu s našom vjerom. Pri tome valja uvijek slijediti nauk Crkve koji nas čuva od lakih i olakih duhovnih rješenja prema kojima, na primjer, ozdravljaju baš svi bolesnici koji su na nekom skupu i prema kojem svi, baš svi prisutni primaju bolesničko pomazanje. Upravo zato Isus danas veli u evanđelju: „Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima.“ Budemo li bili s Crkvom i uz Crkvu, sigurno nećemo biti zavedeni, koliko god nam naša Crkva izgledala „obična“ i „preobična“. Rekao bi Isus: „Tko ima uši, neka čuje“.
