Uznesenje Blažene Djevice Marije – nacrt za homiliju
Uvod i pokajnički čin
Danas s velikom radošću slavimo slavno uznesenje Blažene Djevice Marije, koja je poslije ovoga zemaljskog života, kako Crkva naučava, dušom i tijelom bila uznesena na nebo. Ona je odmah u potpunosti okusila uskrsnuće tijela i potpuno spasenje u Kristu. Slavimo jer znamo da Gospodin i nas poziva u istu nebesku slavu, jer je Gospodin i za nas namijenio uskrsnuće tijela, jer je Gospodin i nama pripravio stanove u svojoj kući u koju je prva od svih ljudi ušla upravo Blažena Djevica Marija. Htjeli bismo u miru i radosti proslaviti ovaj veliki blagdan i ova sveta otajstva. Zato ćemo na početku ovog slavlja zamoliti Gospodina da nam oprosti naše grijehe i propuste.
- Gospodine, ti si od davnina navijestio Mariju kao onu čiji će Sin zgaziti glavu zmiji, starome napasniku. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, ti si nam po Ivanu apostolu povjerio svoju majku da i nama bude majka. Kriste, smiluj se!
- Gospodine, ti si Mariju dušom i tijelom uzeo k sebi i tako i nama pokazao put u nebesku slavu. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Površne oči vide uspjeh poznatih ljudi kao stvar sreće i slučajnosti. A kada se samo malo bolje pogleda, postaje jasno da uspješan nogometaš mora puno trenirati, da vrhunski poslovni ljudi puno rade i stalno žive u strahu od nepredviđenih i nekontroliranih iznenađenja. Iza svakog uspjeha redovito stoji trud, rad, znoj i neprestano napredovanje. Tako je u školi, tako je u poslu. Kada gledamo velike i svete ljude još smo skloniji pomisliti kako oni svetost imaju nekako u genima i kako kod njih tako jednostavno ide ono što nama izgleda nedohvatljivo. A čiji nam život bolje može biti na pouku i u čiji se život možemo bolje ugledati, ako ne na život Isusove Majke Marije?
U porođajnim bolima i mukama rađanja
Ivan apostol u svom proročkom viđenju gleda Mariju kao ženu koja je zaogrnuta suncem, koja je velika i uzvišena, pa ipak podložna bolima i mukama rađanja (Otk 11,19a; 12, 1-6a.10ab). Slika je to. Prisjetimo se. Kad je anđeo Gabriel došao Mariji, rekao je da je ona “milosti puna” te da je Gospodin s njom. Doista, ona je od početaka bila odabrana i određena, ispunjena svakom Božjom milošću, “blagoslovljena među ženama”. Međutim, znamo, Marija uopće nije bila oslobođena boli i kušnji. Koliko li joj je bolno moralo biti kad je vidjela kako je Josip s nevjericom gleda kada je shvatio da je trudna, a da dijete nije njegovo. Možemo zamisliti težak život žene u Nazaretu. Ako velimo da su prije pedeset godina žene na selu imale strašno težak život, što onda reći za siromašnu ženu u Nazaretu prije dvije tisuće godina? Živjela je u svakodnevnom trudu i naporu da bi njezina mala obitelj napredovala. A što reći o porodu u štali, o bijegu u Egipat? Onda je već od Isusove dvanaeste godine doživljavala kako to dijete nije samo njezino, nego je pravi Božji sin koji ide putem koji mu je nebeski Otac zacrtao, bez obzira na sve strepnje nje kao Majke. Iako je to za svaku majku razumljivo, ipak nije bilo lako gledati kako Isus odlazi od kuće i kako je jedanput kad ga je tražila čula kako govori: “Tko su moja majka i braća moja?” Osjećala je Marija da je pozvana trpjeti zajedno sa svojim Sinom, iako u početku nije mogla točno znati što to ima značiti.
I Dijete njezino bi uzeto k Bogu
Marija je, dale, postala majkom Božjeg Sina. Naravno, njezin Sin je bio najviše što jedna majka može očekivati od svoga djeteta. Savršen, mio, Božji. Pa ako je pošao propovijedati, to se lako moglo shvatiti kao njegovo poslanje. Pa kada je čula o silnim čudesima koja je činio, kada je slušala o tome kako je sav narod visio o njegovoj riječi, nije li raslo njezino srce? I onda se dogodilo ono što je nevjerojatno. U očima običnog grešnog čovjeka kao da se na Mariji ispunjavala ona strašna kletva kad čovjek prvo nešto ima, pa mu se to onda oduzme. Isus je bio odbačen, ponižen, osuđen, razapet kao narodni neprijatelj, umro sramotnom smrću na križu kao zadnji razbojnik. Veli Ivanovo proroštvo: “I dijete njezino bî uzeto k Bogu.” U istom trenutku kad je Isus ponižen umro na križu, ostvarilo se ono najvažnije u Isusovom životu. Predao je dušu Bogu, proslavljen je, što se onda i pokazalo njegovim uskrsnućem.
Sada nasta spasenje!
Iako evanđelja o tome ne govore, možemo samo zamisliti Isusov susret sa svojom majkom na uskrsno jutro! Sve je postalo jasno, Božja je ljubav nadmoćno pobijedila svaki strah, svaku tjeskobu i svaku slabost. I evo, danas, slavimo kako je snaga uskrsnuća Isusa Krista Sina Božjega i Sina Marijina posvema preobrazila Mariju nakon njezine smrti. Ona je prvootkupljena Kristovom smrću i uskrsnućem, ona nam je Majka i uzor.
Blagoslovljena ti među ženama!
Rekosmo, Marija nam je Majka i uzor. Ona je prihvatila Božji poziv da bude majkom našega Spasitelja i zbog toga je, uza sve radosti toga poziva, puno trpjela. Vrhunac njezinog trpljenja bio je pod Isusovim križem. Međutim, ona je dočekala i ostvarenje svih Božjih obećanja. Isus je uskrsnuo i slavi svoga uskrsnuća pridružio je i svoju majku kao prvootkupljenu. To je naš put, tu je naša nada. I nas Bog poziva da slijedimo put njegovih zapovijedi, put Kristova evanđelja. I nas Bog ispunja radošću u svojoj službi, jer znamo da smo njegovi i da smo na njegovu putu. Međutim, u isto vrijeme Bog i nas kuša različitim nevoljama, u kojima, uza svu vjeru i pouzdanje koje imamo u Boga ipak trpimo. Jer, bol je bol i muka je muka, bilo da je u pitanju bolest i smrt, bilo da su u pitanju životne teškoće, bilo da su u pitanju nerazumijevanje onih s kojima živimo. Međutim, znamo i vjerujemo. Kao što je Bog svojega Sina Isusa Krista preko križa i smrti doveo do slave uskrsnuća, kao što je Bog Mariju, svoju vjernu službenicu, nakon teška životna puta i nakon suza prolivenih pod Isusovim križem nakon njezine smrti dušom i tijelom uznio na nebo, tako Bog i nas vodi istim putem. Dao Bog da ustrajemo u vjeri i vjernosti, da prihvaćamo svoje križeve i nosimo ih s Kristom, da bi već ovdje na zemlji – Božjom milošću – naš život bio ispunjen nadom i radošću. Onda se možemo nadati da će Bog i nas pridružiti nebeskoj slavi Blažene Djevice Marije. Jer, ono što je na njoj ostvareno, Bog u svojoj bezgraničnoj ljubavi želi ostvariti na svakom čovjeku koji ga iskrenim srcem slijedi.
