Vol i magarac
U davnim stoljećima neki su pobožni ljudi čuli kako u Bibliji Bog kori svoj narod govoreći mu da su nerazumniji od nijemih životinja, jer „vol poznaje svoga gospodara i magarac jasle njegove“, a narod se ne želi pokloniti svome Gospodaru – Bogu. I tako se među tim davnim pobožnim ljudima rodila legenda koja kaže da su u noći Isusova rođenja na betlehemskim poljanama jedan vol i jedan magarac osjetili da se rodio njihov Gospodar i kralj, pa su došli do betlehemske štalice i poklonili se malenome Isusu. Upravo zbog toga u svim jaslicama se neposredno uz djetešce Isusa, Mariju i Josipa postavljaju figurice vola i magarca. Nedugo zatim došli su i pastiri, ti ubogi čuvari tuđih stada i jednako se s velikom radošću poklonili svome Gospodinu. Evo, to. Oni maleni – upravo zato što su znali da su maleni – klanjaju se Gospodaru. A onih velikaša – narodnih i svećeničkih glavara – nije bilo ni blizu. I propustili su ovaj događaj, jedinstven u cijeloj ljudskoj povijesti.
Dobro je imati to pred očima. Evo. U vrijeme prosvjetiteljstva govorilo se kako će čovjek svojim razumom i prosvjećivanjem neukog puka svemu svijetu donijeti napredak i mir. Poslije toga su u vremenu tvrdog komunizma i socijalizma „narodni komesari“ govorili kako je Čovjek – a tu su riječ rado pisali i velikim početnim slovom! – onaj div koji vlada zemljom, isušuje močvare, premošćuje rijeke i morske tjesnace, plovi po moru i pod morem, leti zrakom i svemirom. Ni jedini ni drugi nisu priznavali Gospodara iznad sebe. Završilo je onako kako je završilo. A evo danas potrošačko nam društvo nudi samo potrošnju i ugodu. Pa nam kaže da vjerujemo u sebe, da idemo gdje je sve onako kako nama odgovara, sve bez gospodara i iznad nas. Sve se to svodi na onu prvu napast da je čovjek i samo čovjek onaj koji razlučuje dobro i zlo. I nismo zbog svega toga sretni. Nikad nam dosta potrošnje i nikad dosta ugode.
A ono dvoje – vol i magarac – govore nam da se poklonimo onome što je trajno i vječno, da tražimo Gospodara, onoga Gospodara koji jedini može ispuniti naše srce dubokim i trajnim mirom – sve do vječnosti. Boga tražiti, Bogu se klanjati – mudro je. To je ono za čim u najvećoj dubini svoga srca svi težimo. Kada ovih dana budemo slagali jaslice, ne zaboravimo: među svim figuricama, osobito su važni upravo – vol i magarac.
