Subota, 4 prosinca

27. nedjelja kroz godinu (B): Jedno tijelo


Čitanja: Post 2, 18-24; Ps 128, 1-6; Heb 2, 9-11; Mk 10, 2-16


O naravi muškarca i žene Biblija jasno progovara, da o tome jedva da i treba nešto govoriti. Međutim, kao da danas ponetko – iz tko zna kojih razloga – želi vidjeti poteškoće tamo gdje ih nema. Evo. Na prvim stranicama Biblije čitamo slikovit opis stvaranja prvih ljudi. Bog je stvorio muškarca i ubrzo uvidio da nije dobro da čovjek bude sâm. Zato je čovjeka uspavao, uzeo od njega jedno rebro i od toga rebra načinio ženu. Kad je čovjek ugledao ženu, rekao je: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!“ Oboje njih imaju istu ljudsku narav, jednako dostojanstvo. Oboje su – čovjek. Kost od kosti, meso od mesa. To se ističe i igrom riječi u originalnom hebrejskom tekstu: čovjek se kaže , a žena išah.

To je temeljno i to je bitno. Svaki čovjek, muškarac ili žena, imaju jednako dostojanstvo pred Bogom. Ni jedno od njih dvoje nije više ili manje čovjek, nemaju veću ili manju vrijednosti. Kost od kosti, meso od mesa. Poteškoća dolazi onda, kada netko zamijeni teze pa misli da muškarac i žena trebaju biti identični. Ne, oni su različiti. I genetski i biološki. Različiti, a uvijek jednakoga dostojanstva, uvijek jednako – čovjek. Druga poteškoća jest u tome da nečiju vrijednost mjerimo njegovom ulogom u društvu. Pa onda danas izgleda kao da žena kao žena (uostalom kao i muškarac) više vrijedi ukoliko ima određenu ulogu u društvu.

Međutim, čovjek nije čovjek po svom društvenom statusu. Žena nije više ljudsko biće ako je građanka, ako je akademski obrazovana, ako je predsjednica države. Jednakost muškarca i žene nije u društvenim ulogama, u postotcima, u „pozitivnoj diskriminaciji“. Ženino je dostojanstvo jednostavno u tome što je žena – to jest čovjek. Jednako tako, muškarčevo je dostojanstvo u tome što je – čovjek, bez obzira na društveni položaj. Ludo je misliti da je biti žena zapravo kompleks koji se liječi time da ima 50% žena na izbornim listama. Bez liste i s listom, žena ima svoje dostojanstvo. Ludo je misliti da je kuhača poniženje, a akademska katedra ideal, jednako kao što bi bilo ludo misliti da više vrijedi astronaut od pružnog radnika. Čovjek je imao svoje dostojanstvo i u Staljinovim gulazima i u Hitlerovim logorima. Smiješno je izvanjsko nametanje jednakosti, baš kao što su nas u svoje vrijeme maltretirali „bratstvom i jedinstvom“.