Upravitelji i pastiri

Ponekad za onoga ili onu koji je postavljen nada mnom mislim kako je došao na to mjesto na nepošten način. Ili to nije zaslužio. Čak i ako dobro radi i ništa ne skriva tražim razloge zašto ga ne želim slušati, zašto ne želim slijediti njegov primjer.

Tražim razlog da i njegovu dobronamjernu sugestiju i savjet proglasim napadom na moju slobodu, autonomiju, pravo misliti kako želim i na koji način želim.

Ima dobrih upravitelja. Ima dobrih pastira. I možda nije u njima poteškoća. Prije će biti kako sam isuviše zauzet sobom da bih dopustio bilo kome da me upozori, potakne, opomene, savjetuje, upućuje.

Isuviše sam zauzet napašću i mišlju kako je sva crkvena hijerarhija pokvarena i kako tamo nema dobrih, poštenih i savjesnih upravitelja i pastira koji se trude koliko mogu pasti stado po Božju, bez prljava dobitka, bez sile, nego dobrohotno i kršćanski s puno ljubavi i strpljenja.

Uhvatim se često u tim mislima koje me vrte u začarani krug iz kojega ne želim izići. Svjesno i dublje predajem se gorčini, čak i nekakvoj bolesnoj pakosti što tu i tamo poneki upravitelj i pastir stada padne i zgriješi. Kao da likujem nad njegovim ili njezinim neuspjehom, nesnalaženjem, zbunjenošću, težinom odgovornosti.

I gledajući njega ili nju gore iznad mene predajem se do  kraja toj napasti kako je sva crkvena hijerarhija takva. Naslađujem se slabošću upravitelja i pastira, ali ne molim niti za njih niti za sebe.

Ne molim za sebe kako bih imao više sluha prema njihovoj odgovornosti i težini zadaće koju izvršavaju. Ne molim za sebe kako bih imao milosrdnije srce prema njemu ili njoj i kako bih bio spreman oprostiti.

Nemilosrdan sam prema upraviteljima i pastirima. Postavljam se ponekad prema njima kao brat koji vidi trun u njihovom djelovanju, poslanju i radu, ali ne i brvna i drveće u svojim vlastitim propustima, slabostima i grijesima.

Pa i svoje slabosti pravdam slabošću upravitelja i pastira, jer kad je on mogao što ne bih mogao i ja.

Kako sam došao tu gdje jesam, kako sam se zarobio u taj svijet odakle svakoga onoga koji je iznad mene postavljen gledam osuđujućim pogledom i nemam nimalo osjećaja i širine za težinu njegove ili njezine službe i poslanja?

U Pismima kažeš udarit ću pastira i ovce će se razbježati. No, čini mi se još gorim kad netko iznutra poput mene udari pastira i upravitelja namjerno stvarajući konfuziju i zbunjenost u stadu.

Pogotovo kad upravitelj i pastir ne zaslužuje takav odnos, takvo ponašanje, takvu reakciju. Pogotovo kad znam kako se upravitelj i pasti trudi raditi, živjeti i svjedočiti onako kako si to u Pismima rekao. Kad pastir ne ulazi kao lopov u ovčinjak, nego na vrata jer ne krije ništa i ništa ne skriva. Kad pastir poznaje svakog ponaosob i svakom prilazi kako onomu ili onoj kojega si ti stvorio, kad svakom prilazi i pristupa kao bratu i sestri. Kad upravitelj i pastir poštuju i cijene uvažavaju mišljenje onih kojima su poslani i ne smatraju ih krdom, nego živom zajednicom sastavljenoj od osoba koje povezuje i ujedinjuje ispovijedanje vjere u tebe.

Ima takvih i upravitelja i pastira. Savjesnih, odgovornih, marljivih. Krivo im činim kad ih sve stavljam u isti koš nazivajući hijerarhiju podlom, pokvarenom i zlobnom. Nepravdu činim tolikim upraviteljima i pastirima za koje ne znam, a koji svojim upravljanjem nastoje i trude se oko tvoga kraljevstva i spasenja onih kojima su poslani.

Pogubno je kad sud o upraviteljima i pastirima dolazi iznutra od mene koji u svom sudu bivam nepopustljiv, strog i nepravedan prema njihovim slabostima, a podcjenjivački raspoložen prema njihovim zaslugama za zajednicu kojom su upravljali ili još upravljaju.

Napast je u svakom upravitelju i pastiru vidjeti onoga ili onu kojega zanima samo čast, vlast i moć i koji je sve svoje duhovne, intelektualne i sve druge snage upregnuo kako bi došao na položaj i mjesto kojega zauzima.

Smatram kako bih bio bolji od njih da zauzmem njihovo mjesto? I otkud to da sebe uvjeravam kako bih na njihovom mjestu bio dobar, pošten i mudar upravitelj, a već sad ovdje gdje jesam upravitelj i pastir nije tako?

Možda za takav stav postoji razlog i postoji objašnjenje? Ponekad postoji. Nema više istinske i trajne molitve za one koji su postavljeni nada mnom. Sve je svedeno i postalo neprekinuta kritika, ponekad neopravdana, neutemeljena i lažna.

Tako se napast u mene uvukla, tako se napast razlila mojom dušom, tako me napast osvojila. presušila je molitva za upravitelje i pastire. I jednom kad ona presuši preostane nerijetko isuviše ogorčen, isuviše kritičan i isuviše zloban čovjek koji namjerno zatvara oči i šuti pred dobrotom i ljubavlju dobrih i plemenitih upravitelja i pastira.

I nije da ih nema. Ima ih. No, bez molitve za njih i s njima ne može ih se vidjeti i ne može ih se prepoznati. Upada se u vlastito sljepilo u kojem ne vidim ništa dobro i pohvalno u njihovom djelovanju i poslanju.

I ti ćeš sam reći svojim učenicima u Pismima molite da ne padnete u napast. Jednako to vrijedi i danas. Kao što si njih upozorio da mole jedni za druge kako ne bi pali u napast općeg i sveopćeg optuživanja samih sebe u svom poslanju i djelovanju, to upozorenje vrijedi i danas: moli za one koji su postavljeni nad tobom da ne padneš u napast da ih sve proglasiš pokvarenim i zlobnim ljudima, upraviteljima i pastirima.

Jer i sam znaš kako ima dobrih, poštenih, savjesnih, milosrdnih upravitelja i pastira. Moli za njih da ne odustanu i ustraju, moli za sebe da ih možeš prepoznati, vidjeti i za njima ići. Moli za sebe da budeš spreman oprostiti i moliti za svakog upravitelja i pastira koji ti kaže i govori oprosti mi ogriješio sam se o tebe.

U molitvi će ti se otvoriti oči i vidjet ćeš kako hijerarhija nije zloba, podmetanje i kleveta. Moli i vidjet ćeš u njoj i onoga koji je vodi, koji u nju poziva, koji njome upravlja svojim Duhom, onoga koji je apsolutni uzor njezinog upraviteljskog i pastirskog djelovanja. Moli i tu i tamo u djelovanju, poslanju i službi onoga koji je iznad tebe postavljen vidjet ćeš Dobrog Pastira. Ima ih takvih. Iznenadio bih se koliko ih je. Moli za njih da ti se oči otvore. I da ih prepoznaš.