Gdje je nestao Matej 17, 21
Grčka i Latinska Crkva imaju taj redak. Crkva ga je hrvatskoga jezičnoga područja imala. Vjerodostojnim su ga smatrale Crkve u Egiptu (koptski), Siriji (Pešita), Sjevernoj Africi (stari latinski), Bizantu (ima ga više od 90 % svih grčkih rukopisa) i u Europi (Vulgata i ćirilometodska baština). Otačka predaja potvrđuje ga od Origena preko Zlatoustoga, Jeronima i Augustina.
Evo nekih inačica u kojima ga se može naći.
„Tοῦτο δὲ τὸ γένος οὐκ ἐκπορεύεται εἰ μὴ ἐν προσευχῇ καὶ νηστείᾳ / Tū͂to dè tò génos ūk ekporeúetai ei mḕ en proseukhē̃ͅ kaì nēsteíaͅ“ (Textus receptus, 1550.; Novi Zavjet Ekumenskoga Patrijarhata u Carigradu, 1904.; Bizantski većinski tekst, 2005.; Merk[1]);
„Hoc autem genus non ejicitur nisi per orationem et jejunium“ (Vulgata);
„sь že rodь ne ïshodit tъkьmo molïtvoja̧ ï postomь “ (Assemanov evanđelistar, XI. stoljeće);
„A ova varsta ne izgoni se nego molitvom i postom“ (Bartol Kašić);
„Ova pak fela ne izgoni se, nego po molitvi, i postu“ (Petar Katančić);
„Ova pak fela ne izganja se, kak po molitvi, ter po postu“ (Ivan Rupert Gusić);
„Ovu se pak vrst (diavalah) ne izgoni nego molitvom i postom“ (Ivan Matij Skarić);
„A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom“ (Bogoslav Šulek, Milan Rešetar, Josip Stadler, Franjo Zagoda);
„Ali se ovaj rod izgoni samo molitvom i postom“ (Lujo Bakotić);
„A ova se vrsta izgoni samo molitvom i postom“ (Ivan Evanđelist Šarić);
„A ovaj rod ne izlazi do samo molitvom i postom“ (Branko Djaković);
„No ovaj se rodi izgoni samo molitvom i postom“ (Mirjana Paić-Jurinić);
„No taj rod ne izlazi osim molitvom i postom“ (Ivan Vrtarić);
„Ali ova vrsta ne izlazi osim pomoću molitve i posta“ (Rajko Telebar).[2]
Biblija hrvatski standardni prijevod (1. izdanje, 2025.) na mjestu Mateja 17, 21 ima samo znak *, a u bilješki:
„Nekad je u prijevodima ovdje stajao redak 21 kojeg nema u najstarijim izvorima, zbog čega se danas ispušta, a isti je kao Mk 9,21.“
Riječ je o očitoj pogrješki, jer Marko 9, 21 u tom prijevodu glasi:
„Isus je upitao njegova oca: »Otkad mu se to događa?« On je odgovorio: »Od djetinjstva!«“.
Redak jest sličan Marku 9, 29
(Duda-Fućak: „Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom“; Tomislav Ladan: „Ova se pasmina ničim ne može izgnati osim molitvom i postom“).
Ali je daleko od toga da bi bio isti. Pogledajmo preslovljen grčki tekst oba „ista“ retka:
tū͂to dè tò génos ūk ekporeúetai ei mḕ en proseukhē̃ͅ kaì nēsteíaͅ (Matej 17, 21);
kaì eĩpen autoĩs, tū͂to tò génos en ūdenì dýnatai exeltheĩn, ei mḕ en proseukhē̃ͅ kaì nēsteíaͅ (Marko 9, 29).
Masno su označene riječi koje nisu iste. Od 28 riječi preklapa ih se 9 (ukupno 18/28 = 64 %), a 10 ih se razlikuje (36 %). To se ne može nazvati „istim“.
Oni koji izbacuju redak 17, 21 iz Matejeva evanđelja tvrde da je prisvojen iz Marka, bez obzira na rječotvorne razlike i na predaju Crkve grčkoga, latinskoga i drugih jezika.
Kao razlog za ispuštanje toga retka iz izdanjâ Novoga Zavjeta na grčkom prirediteljski sljednici Nestle-Alanda navode da se on ne nalazi u grčkim rukopisima iz IV. stoljeća: Codex Vaticanus i Codex Sinaiticus. Ali iz toga istoga stoljeća imamo svjedočanstvo sv. Jeronima koji ga je našao u pouzdanim njemu dostupnim vrelima te ga ostavio u Vulgati.
Kako se ističe na portalu Bible Hub, stari latinski prijevod (Vetus Latina) u rukopisima Codex Vercellensis (IV. st.) i Codex Veronensis (V. st.) ima tu rečenicu, što je potvrđuje u zapadnoj predaji najkasnije od sredine IV. stoljeća. Latinska Vulgata (sv. Jeronim) zadržava redak, svjedočeći da su rukopisi, koje je Stridonjanin Dalmatinac smatrao „starijima“, podržavali njegovu izvornost. Starosirijski kuretonski i sinajski (oko 200. godine poslije Kr.), kao i Pešita (oko 350. godine poslije Kr.) imaju taj redak. Koptski bohairski (IV./V. st.) i kasniji sahidski primjerci ga sadržavaju. Armenske, gruzijske, gotske i etiopske inačice pretežito ga uključuju, što ukazuje na njegovu zemljopisnu rasprostranjenost prije V. stoljeća.
Crkveni otci svjedoče da je to Matejev redak. Origen u tumačenju Mateja 13, 7 (početkom III. st.) navodi izričaj dok raspravlja o postu i zaklinjanju. Didim Slijepi, O Trojstvu 3, 35 (sredinom IV. stoljeća) navodi tu rečenicu kao Matejevu. Sveti Ivan Zlatousti u 57. Homiliji o Mateju (oko 390. godine poslije Kr.) spominje tu rečenicu. Sveti Jeronim, Protiv Jovinijana 2, 15, poziva se na taj Matejev redak u obranu posta. Sveti Augustin, Pismo 236, 2, spominje taj redak u dušobrižničkom smislu. Ti navodi potječu prije ili su suvremeni s najstarijim postojećim rukopisima, što potvrđuje aktualnost toga retka u više jezičnih područja.
Osim toga, postoje bogoslužni i lekcionarski dokazi. Bizantski i gruzijski lekcionari određuju da se taj redak čita u desetu nedjelju nakon Duhova. Njegova nazočnost u ustaljenom bogoslužju prije VI. stoljeća govori protiv toga da ga je neki pisar kasnije umetnuo u Evanđelje po Mateju.
Postoji dokaz i iz načina Matejeva pisanja. Matej često sažima Marka, ali zadržava Markove ključne izjave kada imaju teološku težinu. Marko 9, 29 donosi istu rečenicu, ali to nije dokaz da je pisar dodao taj redak iz Marka, jer je Matej mogao uzeti i imati istu rečenicu kao Marko, a da su nju samo aleksandrijski prepisivači izostavili (možda slučajno), laganim preskakanjem. Kraće aleksandrijsko čitanje stoga može biti rezultat parablepse,[3] okolnosti u kojoj pisaru preskoči oko, pa krivo prepiše tekst zbog nenamjerna gledanja u stranu tijekom prepisivanja ili slučajno preskoči dio teksta.
Sadržajno, poziv na post i molitvu sržno pripada kršćanstvu i Isusovoj poruci. Preracionalističkim i redukcionističkim pristupom taj je poziv sada posve izbačen iz Mateja (17, 21), a u nekim izdanjima Marka (9, 29) ispušta se post, pa po novoprevedenim evanđeljima ispada da Isus uopće nije pozvao učenike da poste.
Imajući u vidu podudarnost opsežne rukopisne potpore, drevnih prijevoda i otačke uporabe, Matej 17, 21 pripada kanonskomu tekstu. Bog je providnosno očuvao svoju riječ u punini rukopisne predaje.
Stoga je ispuštanje toga retka povijesno, vjernički i za pisanu kulturu osiromašujuće.
Takvo stanje stvari ujedno potiče pitanje što je ekumenizam i ekumensko prevođenje danas. Namjesto da katolici budu ponosni što dokazano od starolatinskoga prijevoda (Vetus Latina, II. stoljeće) preko Vulgate Latinska Crkva ima taj redak, i da joj je to jedna od dodirnih točaka s Pravoslavnom Crkvom, koja ga je također zadržala, u novim prijevodima na suvremene jezike katolici odbacuju taj redak kako bi se priklonili protestantskomu viđenju različitosti i samosvojnosti i time udaljili od jedinstva s Pravoslavnim Crkvama.
Kada se prevodi s grčkoga izvornika, zašto se u ime crkvenosti i kontinuiteta kao podloga ne uzme Ἡ Καινὴ Διαθήκη ἐγκρίσει τῆς Μεγάλης τοῦ Χριστοῦ Ἐκκλησίας / Hē Kainḕ Diathḗkē enkrísei tē̃s Megálēs tū͂ Khristū͂ Ekklēsías (Novi Zavjet koji je odobrila Velika Kristova Crkva) u nakladi Ekumenskoga Patrijarhata u Carigradu (11904., 21907., 31912.), koji je službeni tekst Grčke Pravoslavne Crkve? Ili kritičko izdanje zvano Većinski bizantski tekst iz 2005. kao osnova koju je Crkva grčkoga jezika čuvala i očuvala i koji je dio predaje istočnoga plućnoga krila Crkve? A ne nešto što je isključivo plod ljudskih akademskih nastojanja, i to tek u posljednje vrijeme?
Bilježim i da
– suprotno odluci Tridentskoga sabora od 8. travnja 1546. (Denzinger, 1508),
– suprotno kanonu 1385. paragrafu 1. točki 1. i kanonu 1391. Zakonika kanonskoga prava Latinske Crkve iz 1917.,
– suprotno kanonu 825. paragrafu 1. Zakonika kanonskoga prava Latinske Crkve iz 1983. i
– suprotno kanonu 655. paragrafu 3. Zakonika kanona Istočnih Crkava iz 1990.,
28. inačica Grčkoga Novoga Zavjeta Nestle-Alanda nema odobrenje ni Apostolske Stolice ni druge crkvene vlasti.
Namjesto zaključka prikladno je navesti perikopu iz završne svetopisamske knjige u novom prijevodu Hrvatskoga biblijskoga društva:
„Svakomu tko sluša riječi proroštva ove knjige osobno svjedočim: Ako im što doda, Bog će mu dodati zla opisana u ovoj knjizi; a ako tko što oduzme od riječi knjige ovoga proroštva, Bog će mu oduzeti njegov dio sa stabla života i iz svetoga grada, opisan u ovoj knjizi“ (Otkrivenje 22, 18–19).
[1] Novum Testamentum Graece et Latine, edidit Augustinus Merk, Romae: Pontificium institutum biblicum, 111992.
[2] Matej 17, 21 na ostalim slavenskim jezicima:
„Ta rod ne možet ni čimže iziti, takmo molitvoju i postom“ (staroslavenski);
„Takšne duhove je mogoče izgnati samo, če molite in se postite“ (slovenski);
„A ovaj se rod ne izgoni osim molitvom i postom“ (srpski);
„Ovoj vid demon može da se izgoni samo ako prethodno ste bile na molitva i post“ (makedonski);
„A tozi rod ne izlezva, osven s molitva i post“ (bugarski);
„Tento druh sa nedá vyhnať ináč, iba modlitbou a pôstom“ (slovački);
„Toto pak pokolení nevychází, jediné skrze modlitbu a půst“ (češki);
„Ten zaś rodzaj złych duchów wyrzuca się tylko modlitwą i postem“ (poljski);
„Cej že rіd ne vihoditь іnakše, jak tіlьki molitvojo j postom“ (ukrajinski);
„’Gèty ž rod vyganjaecca tol’kі malіtvaju і postam“ (bjeloruski);
„Sej že rodь ne ishoditь, tokmo molitvoju i postom“ (ruski).
[3] Starogrčki παράβλεψις/paráblepsis, gledanje pored, u stranu, sa strane, od παρά/pará, pokraj, i βλέπω/blépō, gledam. Kada pisar previdi riječ, redak ili rečenicu, dolazi do izostavljanja teksta ili (rjeđe i manje vjerojatno) do ponavljanja/dodavanja. Ta se pojava naziva parablepsa.
