Glad u zemlji obilja?!

Glad u zemlji obilja?!


Iskustvo straha i neizvjesnosti koju je doživio čitav svijet tijekom širenja pandemije je još uvijek vrlo živo, pa se novi strah od gladi izvrsno na njega lijepi otvarajući prostor za prodiranje osjećaja nesigurnosti u najbazičnije ljudske egzistencijalne potrebe. Nakon upravljanja krizom nesigurnosti za zdravlje, upravljanje krizom nesigurnosti dostupnosti hrane čini se logičnim korakom. Emocijama i životima ljudi lakše se upravlja kad ih se strahom od nedostupnosti hrane drži za gušu. Izostanak domaćeg mlijeka s moga stola dao mi je sasvim konkretan uvid u svjetske probleme koji se izražavaju pojmom nesigurnosti opskrbe hranom i otvorio oči za razumijevanje globalne psihoze straha od gladi koja se nameće gotovo čitavom svijetu.


Domaće mlijeko teta Baricinih krava


Teta Barici se razbolila krava. Druge su dvije krave stelne (bređe) pa ni njih više ne doji.  Nema više mlijeka! Bile su to tužne vijesti koje sam ovih dana čuo od gospođe Barice, koja me godinama opskrbljivala ovom ukusnom i hranjivom tekućinom što ih je muzla iz vimena svojih njegovanih krava. Njezine su krave hranjene prirodnom hranom, uzgojenom na poljima u vlasništvu njezine obitelji. Bile su dio kućanstva i svojim su mlijekom podržavale život obiteljske zajednice. Krave su u Slavoniji donedavno živjele i bile uzgajane na tradicionalan način. Prije petnaestak godina u susjednom selu još je išla čorda (stado krava), napasala se pod budnim okom čordaša (pastira) po cijeli dan na zajedničkom pašnjaku, a navečer bi se svaka krava vraćala u svoje dvorište. Domaćeg mlijeka je bilo izobila. Niske otkupne cijene, nepovoljni krediti, podcjenjivanje vrijednosti vlastite samodostatnosti u stočarstvu dovele su tijekom posljednjih petnaest godina cijeli poljoprivredni, a napose mljekarski, sektor na prosjački štap. Mnogi zemljoradnici su odustali od stočarstva i mljekarstva, a članovi obitelji su odselili tražeći kruha u drugim zemljama. Oni koji su ostali rade na mliječnim farmama velikih agrokompanija za minimalnu plaću. Mlijeko koje muzu odvozi se u velike gradove na preradu i odande vraća nazad u trgovine, gdje ga po visokoj cijeni kupuju oni što su do samo prije par godina mogli na dohvat ruke uživati u pravom i zdravom domaćem svježem mlijeku. Iako se već i vodeći ljudi mljekarske industrije, upravo one koja je uništila male mljekare, žale da je stanje alarmantno jer nemaju dovoljno sirovine domaćeg porijekla i da mlijeka s hrvatskih farmi jedva dostaje za opskrbu polovice njihovih potreba. Mlijeka u trgovinama ipak ne nedostaje, samo mu cijena iz dana u dan raste. Unatoč nedostatku, malim se obiteljskim gospodarstvima ne povećava otkupna cijena, nego sve dublje tonu u beznađe odustajući od svoje djelatnosti. Pokazatelj ovoga stanja je da su u cijeloj župi kojom upravljam u srcu Slavonije teta Baricine krave bile posljednji izvor domaćega mlijeka i da je ovih dana dotok pravog domaćeg mlijeka na moj stol odjednom  presušio. Ni teta Barica, posljednja mljekarica u mojoj župi, više ne doji krave. Osjetio sam nelagodu, a doživljaj neizvjesnosti rastao je. Gdje li ću sada naći domaće mlijeko?


Nesigurnost dostupnosti hrane, neimaština i glad


Problem gladi i siromaštva u svijetu ružna je stvarnost s kojom se susreće gotovo 345 milijuna ljudi u 82 zemlje. Unatoč tome što se broj gladnih udvostručio i unutar dvije godine pandemijskog vremena narastao za 200 milijuna, u svjetskoj se javnosti sve manje o njemu govori. Umjesto o gladi, sve se više raspravlja o nesigurnosti dostupnosti i dostave hrane. U pojam nesigurnosti dostupnosti hrane u posljednje se vrijeme upire prstom kao u glavni problem od kojega bi svijet trebao strahovati. Nesigurnost dostupnosti hrane nije glad, ni eufemizam za pothranjenost i neimaštinu, ni nedostatak novca za kupovinu hrane, nego se radi o sasvim novom pojmu kojim se opisuje stanje ljudi koji su navikli na laku dostupnost svih vrsta hrane bez velikog napora po prihvatljivim cijenama. Realni pokazatelji dostupnosti hrane postaju manje važni, a postaje važan njihov subjektivni doživljaj i interpretacija. Mjerenje sigurnosti dostupnosti hrane povezano je s osjećajem da je svaka vrsta hrane, koju god i kad god poželimo, uvijek dostupna i da tako uvijek treba biti. U krajnje bizarnoj situaciji nesigurnošću dostupnosti hrane se opisuje stanje dobrostojećih ljudi kojima super-market nije dovoljno blizu mjestu njihova stanovanja. U pandemijskim i ratnim okolnostima isticanje ovakve definicije nesigurnosti pokazuje svoju emocionalnu dimenziju i u svijesti ljudi daje učinak poistovjećenja s opasnošću od gladi. Naglašavanjem opasnosti od nedostupnosti hrane širi se osjećaj i usađuje društvena svijest da će uskoro doći do gladi i nestašice hrane, premda takva očekivanja nemaju realnu podlogu.  


Žito iz Ukrajine


Sve žešći ratni sukobi na području Ukrajine doveli su ovu zemlju u fokus svjetske pozornosti. Rat u Ukrajini postao je „dežurni krivac“ za sva svjetska gospodarska previranja i glavni čimbenik globalne nesigurnosti u opskrbi hranom. Zbog stanja u Ukrajini i oko nje razvija se fama o mogućnosti nastajanja „gladi biblijskih razmjera“. Vijesti o nesigurnosti dobave i opskrbe pšenicom podižu cijene svih žitarica, uljarica i drugih poljoprivrednih proizvoda te stvaraju uvjete za rast inflacije. Istina je da su Ukrajina, odakle je zbog ratne blokade onemogućen izvoz pšenice i suncokreta, i Rusija, kojoj su nametnute sankcije i trgovinski embargo, najveći izvoznici ovih namirnica, ali je jednako tako istina da ove zemlje nisu i jedini opskrbljivači svjetskog trgovinskog sustava. Poljoprivredni proizvodi koji su stizali iz Ukrajine nudili su se tijekom dugog vremena po vrlo niskim cijenama, te se zbog toga u drugim krajevima svijeta nije isplatilo uzgajati ih. Na taj su način, s jedne strane, trgovci ukrajinskom pšenicom kontrolirali tržište i polako, ali sigurno, onemogućavali druge zemlje razvijati vlastitu proizvodnju, a s druge strane čekali priliku da čitavom svijetu skupo naplate ovisnost o proizvodima koje prodaju. Jer, pšenica koja raste na ukrajinskim poljima ionako nije vlasništvo ukrajinskog naroda. Ukrajinska plodna tla već su godinama u najmu i vlasništvu stranih fondova i agrobiznisa, pa utržak od prodaje plodova s ukrajinske zemlje izravno obogaćuje upravo njih. Dok s jedne strane stanovnike svijeta plaše opasnošću od gladi i nesigurnošću dostupnosti hrane, s druge strane zadovoljno trljaju ruke radujući se obilnoj zaradi zbog višestrukog povišenja cijena prehrambenih proizvoda. Prihvaćanje sudjelovanja u ovoj igri ne rješava problem osobnog straha od gladi, nego samo povećava zaradu velikim igračima na svjetskom tržištu hrane.


Zemlja obilja


Kapaciteti uroda hrane na plodnim tlima Zemlje premašuju potrebe sadašnjih stanovnika svijeta čak za više od 25 %, a uz razvoj suvremene poljoprivredne tehnike neupitno je zadovoljenje potreba za hranom stanovnika cijelog svijeta. Međutim, dobro je poznato da nije nedostatak hrane i nedovoljna plodnost tla uzrok gladi i nesigurnosti u opskrbi, nego je to nepravedna i nejednaka raspodjela namirnica potpomognuta špekulacijama cijenama. Hrane ima dovoljno, no uvijek je u pitanju cijena koju smo za nju spremni platiti i napor koji smo spremni uložiti da bi sami sudjelovali u njezinom uzgoju. Promjena percepcije dostupnosti hrane, uočavanje raznolikih izvora hrane na lokalnom području, porast osobne angažiranosti za uzgoj vlastite hrane mogli bi uvelike smanjiti emocionalnu uznemirenost i strah od gladi. Zato se čvrsto nadam da će teta Baricine krave uskoro dobiti zdravu i snažnu telad, a da će uskoro mlijeko njezinih krava opet ispuniti moje srce vjerom u plodnost našeg tla i u radinost naših seljaka, zemljoradnika i stočara.