»Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti.« (Iz 55,3)

Autor: dr. sc. Đurica Pardon

Znanstveni suradnik i župnik u Punitovcima
Kad se Zemlji ljuljaju temelji – biblijska apokaliptička predviđanja i prilika promjene života u doba krize COVID-19
Iz brige za zajednički dom

Kad se Zemlji ljuljaju temelji – biblijska apokaliptička predviđanja i prilika promjene života u doba krize COVID-19

U kriznim trenutcima ljudske povijesti vjernici, ali i oni koji (do sada) nisu (bili) baš tako religiozni, rado posegnu za biblijskim tekstovima i u njima pokušavaju pronaći opravdanje ili objašnjenje što se događa ljudima i svijetu u kojemu žive. Upravo u vrijeme kriza izazvanih pošastima, pojavama bolesti i zaraza, prirodnim katastrofama, a napose zemljotresima, uvijek se iz nekih zakutaka podsvijesti ili svijesti izvuku slike apokaliptičkih razaranja što ih navodno opisuje Biblija. U vrijeme kriza biblijski apokaliptički tekstovi postanu iznimno popularni, čitani i navođeni. Tvrdnja na koju se pozivaju suvremeni (neo)apokaliptičari u krizi ljudskog roda izazvanoj strahom od širenja zaraze koronavirusom jest da se upravo sad približilo vrijeme propasti svijeta i da se ljudskom rodu i...
Trg u Vatikanu i naše tržnice
Iz brige za zajednički dom

Trg u Vatikanu i naše tržnice

Koliko je sve relativno i koliko malo o svijetu i sebi znamo dalo se vidjeti i kada je sam papa Franjo na ogromnom prostoru pred bazilikom sv. Petra molio za svijet. Sam. Odjeven u bijelu haljinu stoji čovjek koji si uzeo ime Franjo i moli za svijet okovan pandemijom koranovirusa. Ispred njega je raspelo pred kojim su se od 15. stoljeća molili vjernici i pape. To je križ koji je vjerni puk u procesiji nosio ulicama grada Rima u vrijeme velike kuge. Nakon prolaska križa i procesije zaraza se povukla. Kuga je prestala. Kuga!? Kuga je nešto daleko i nepostojeće. Davna bolest iz davnih vremena!? Nova pandemija je aktualna. Samo se drugačije zove. Opet je križ, povijesni križ pobjede od bolesti itekako aktualan. Papa Franjo sam na trgu koji nikada nije bio prazan. Milijuni ljudi su molili...
Starac Šimun i starica Ana
Sveto Pismo

Starac Šimun i starica Ana

„Ta vidješe oči moje spasenje tvoje“ (Lk 2,30) Na blagdan Prikazanja Gospodinova susrećemo se s dvoje staraca, Šimunom i Anom, koji su u Hramu primili Isusa i u njemu prepoznali Pomazanika Gospodnjega (Lk 2,26). Pobožni Starac Šimun i proročica Ana, poodmakla u dobi, hvalili su Boga i pripovijedali svima o djetetu što su ga držali u naručju. Gledanje novorođenog djeteta Isusa bilo je ispunjenje njihovih životnih nada, a mudre proročke riječi što su ih tom prilikom izgovorili bijahu vrhunac njihove životne mudrosti što su je stekli kroz dugogodišnje molitve, postove i razmišljanja nad poviješću svoga naroda i nad svojim osobnim životima. Starci u Bibliji Starci u Bibliji su čuvari i prenositelji sjećanja i ponovnog doživljavanja Božjih djela iz zajedničke prošlosti izraelskog nar...
Dinamika Duha/daha Božjega
Sveto Pismo

Dinamika Duha/daha Božjega

Kraj vazmenog vremena obilježen je iščekivanjem svetkovine silaska Duha Svetoga na apostole i druge vjernike, ali i slavljima sakramenta potvrde u župnim zajednicama. Iz sile Duha Svetoga rođena je Crkva. Duh Sveti, što je u prvo vrijeme sišao na članove Crkve, nastavlja po svakom vjerniku obnavljati lice zemlje tijekom povijesti. Nakon Duhova Crkva nastavlja živjeti, oblikovati vrijeme i prostor po djelovanju njezinih pripadnika. Duh Sveti se očituje po životu i djelovanju vjernika. Dar Duha Svetoga koji se sakramentalnim pečatom potvrđuje u znakovima polaganja ruku i pomazanja darovan je i nama da razumijemo Pisma i shvatimo sve ono što je Isus propovijedao i činio, da nastavimo Kristovo djelo spasenja. Bogatstvo tekstova Svetog Pisma koji govore o učincima djelovanja Duha Svetoga ne ...
Ekološki ispit savjesti za osobnu ispovijed
Iz brige za zajednički dom

Ekološki ispit savjesti za osobnu ispovijed

U ispovijesti vjere kršćani kao prvu istinu potvrđuju uvjerenje da je Bog Stvoritelj neba i zemlje. Upravo ta temeljna istina kršćanske vjere traži od onih koji je ispovijedaju kao vlastito životno uvjerenje da je u svojoj djelatnosti pokažu svojim mislima, riječima i djelima ne propuštajući mogućnosti njezina implementiranja u svom osobnom i zajedničkom životu. Ekološko djelovanje i svijest o potrebi prepoznavanja ekoloških obveza proizlazi iz osnovnih i temeljnih uvjerenja vjernika pa su na taj način sastavni dio kršćanske vjere (LS 64). Svijest o potrebi podizanja ekološke svijesti i djelovanja kršćana spada u samu bit kršćanske vjere i ponašanja te se ekološki grijesi mogu smatrati izravnim prekršajem prvog članka Vjerovanja, a time i prve zapovijedi Dekaloga u kojemu se od vje...
Obraćenje zemlji i povratak u kuću Očevu
Iz brige za zajednički dom

Obraćenje zemlji i povratak u kuću Očevu

Uvriježeni je običaj kršćana ispovijedati osobne grijehe i za njih se pokajati osobito u pripremi za velike blagdane kao što su Velika Gospa, Božić i Uskrs. Budući da je Crkva pozvana poučavati vjernike o sakramentima koje vjernici primaju i s radošću slave za spas svoje duše i dobrobit svoje zajednice čini se potrebnim razmotriti nužnosti uključivanja ekološkog obraćenja u ispitivanje samih sebe prigodom priprave za sakrament Pomirenja. Sakrament Pomirenja jedan je od važnih momenata u podizanju svijesti da je odgovornost i briga za stvorenja (kršćanska) dužnost svake osobe, a napose vjernika koji traži pomirenje s Bogom i ljudima. Ekološki grijeh i primjerena pokora Često ne smatramo da su pitanja o odgovornom ponašanju prema prirodi važna u pripravi za osobnu ispov...
Ljubav ide kroz želudac!
Iz brige za zajednički dom

Ljubav ide kroz želudac!

U korizmenom vremenu mnogi se odričemo raznih oblika ponašanja, a najčešće se odričemo neke hrane, jer postom želimo umrtviti svoje tijelo i odreći se uživanja. Dok postimo i odričemo se slasnih zalogaja misli nam ipak lete prema hrani i napasti nas privlače da se dobro najedemo. Pokušavamo se ipak oduprijeti i izdržati u odricanju. Mislimo da ćemo upravo odricanjem od hrane pokazati svoju veću ljubav prema Bogu. No u središtu naše pozornosti tijekom korizme ne bi trebalo biti odricanje od hrane. Upravo suprotno. Korizma nas poziva propitati svoje stavove prema hrani koju blagujemo i onome što jedemo. Hrana – izraz Božje ljubavi Velika je veza između hrane i ljubavi. Ovo nije samo narodna poslovica nego i velika teološka istina. Već na samim početcima biblijski teksto...
Naš i Božji zajednički dom
Iz brige za zajednički dom

Naš i Božji zajednički dom

Idilična slika Božića koja se uvriježila u našem doživljavanju blagdana Božića, ukoliko se zadržimo samo na njoj, može nas udaljiti od istine vjere koju na ovaj blagdan slavimo. Blagdansko ozračje koje nas okružuje ispunjeno je romantičnom scenografijom štalice, jaslica, ovčica i drugih životinja, anđela, pastira. Romantika, nježnost, prisnost, mir i blagost daleko su od istine vjere Božjeg dolaska i ulaska u naš svijet. Zbog „idiličnosti“ i „ljepote“ slika vezanih uz blagdan Božića, često izblijedi pred očima ona glavna poruka. Činjenica Božjeg dolaska u svijet, sakrije se pred doživljajima blagosti i ljepote ukroćenih domaćih životinja, mira noći i blagoslovne nebeske pjesme anđela. Duhovni doživljaji i osjećaji preplave i nadiđu važnu, tjelesnu, materijalnu, zemaljsku dimenziju ...
I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama
Dogmatika

I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama

Vrijeme došašća svake nam godine stavlja na razmatranje otajstvo utjelovljenja da bismo o njemu ponovno razmišljali, jer je Kristovo utjelovljenje temeljna tajna naše vjere. Po Isusu Kristu Bog nije postao samo dijelom ljudske stvarnosti, nego dijelom svega vremena i prostora, cijelog kozmosa, od najkrupnijih do najsitnijih bića i stvorova. On je Emanuel - Bog s nama - u svim vremenima i prostorima postojanja. Bog se uzemljio Mnogo prije no što se oblikovao kršćanski postuskrsni izričaj vjere "I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama" (Iv 1,14), postojala je stara predaja vjere židovskog naroda u Boga stvoritelja svijeta (Post 1,1). Vjernim pripadnicima Božjeg Izabranog naroda pred očima je bila slika stvaranja čovjeka kao jedinstvena bića oblikovanog od pr...
Kršćanska ekološka briga o grobljima
Iz brige za zajednički dom

Kršćanska ekološka briga o grobljima

„I vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.“ (Prop 12,7) Jedno od tjelesnih djela kršćanskog milosrđa je pokop mrtvih. To je djelo kršćanske pobožnosti i zadnji tjelesni izraz ljubavi prema pokojnima. Pokopom tijela umrlih vjernika potvrđuje se vjera u uskrsnuće tijela i želi se istaknuti uzvišeno dostojanstvo ljudskog tijela kao sastavnog dijela osobe (usp. GS 14). Groblja su, osobito o blagdanima Svih svetih i na Dan spomena svih vjernih mrtvih, mjesto sastajanja kršćana, molitve i pobožnosti, izražavanja vjere u život pokojnika i nakon pokopa njihovih tijela. Groblja su sveta mjesta na kojima se iskazuje poštovanje tijelima pokojnih vjernika koji su po krštenju postali hram Duha Svetoga i kojima se kao oruđima i posudama Duh Sveti...