Knjiga Mudrosti u prijevodu iz 2007. i preradbi iz 2025.

Početak Knjige Mudrosti: „Diligite iustitiam, qui iudicatis terram“, rukopis Gigas, XIII. st., sada u Stockholmu

Knjiga Mudrosti zauzima osobito mjesto među starozavjetnim mudrosnim knjigama. Prihvaćaju je katolici i pravoslavci, ali ne i Židovi i protestanti. Koji prihvaćaju novozavjetne knjige koje navode Knjigu Mudrosti. Evo dva primjera iz Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva:

„Mudrost je odsjaj vječnog svjetla, čisto zrcalo Božjeg sjaja, i slika njegove dobrote“ (Mudrost 7, 26) > „On je odsjaj Božje slave i točan odraz njegova bića, on sve stvari uzdržava svojom moćnom riječju. A kad je oprao grijehe, sjeo je s desne strane Veličanstva u visinama“ (Hebrejima 1, 3).

„Tko može spoznati Božji plan, i proniknuti što Gospodin hoće?“ (Mudrost 9, 13) > „Doista, tko je spoznao Gospodinovu misao? Tko mu je bio savjetnik?“ (Rimljanima 11, 34).

A i Isusove riječi Petru:

„Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena ne će je nadvladati“ (Matej 16, 18).

o vlasti i vratima paklenim (vratima Podzemlja) imaju podlogu u ovoj knjizi:

„Jer ti imaš vlast nad životom i smrću, ti dovodiš do vrata Podzemlja i vraćaš natrag“ (Mudrost 16, 13).

Riječ je o mudrosnoj knjizi kasnoga židovstva, nastaloj u helenističkom okružju, koja je u kršćanskoj predaji prihvaćena kao izrazito teološki i duhovno bogat tekst, osobito s obzirom na pitanja pravednosti, besmrtnosti, odnosa Boga i svijeta te čovjekove sudbine. Njezina pjesnička struktura, ritmičnost i snažni simbolički jezik nisu tek estetska obilježja, nego sastavni dio načina na koji se Objavljena istina u tom tekstu prenosi.

Ovaj, četvrti i završni prilog u nizu o unakazivanju prijevoda u Bibliji Hrvatskoga biblijskoga društva donosi usporedbu prijevoda koji je fra Ivan Dugandžić 2007. godine predao Hrvatskomu biblijskomu društvu s tekstom koji je objavljen u izdanju Biblije iz 2025. godine. Za razliku od prethodnih dva primjera (ovdje i ovdje), u kojima su promjene često zahvaćale strukturu pripovijedanja ili teološke naglaske, ovdje je osobito vidljiv zahvat u sam oblik teksta: pjesnički, stihovani govor mahom preoblikovan u prozni, informativni izričaj.

Takva preobrazba nije neutralna. U mudrosnoj književnosti forma nije tek nositelj sadržaja, nego njegov suoblikovatelj. Ritamska gradnja, paralelizmi, slikovitost i zadržavanje napetosti između izričaja i značenja čine bitan dio teološke poruke. Njihovim razgrađivanjem tekst gubi ne samo književnu gustoću, nego i dio duhovne i hermeneutske snage.

U ovom se prilogu stoga ne razmatraju pojedinačni stilski zahvati izdvojeno, nego se usporedba vodi tako da se pokaže kumulativni učinak redaktorskih zahvata: kako postupno nestaje pjesnička osobina teksta, kako se slabi simbolička dubina i kako se mudrosni govor pretvara u niz izravnih tvrdnji koje, iako možda jasnije na prvu, osiromašuju biblijski način govora o Bogu, čovjeku i svijetu.

Kao i u prethodnim prilozima, tekstovi se donose usporedno, kako bi razlike bile vidljive u samoj građi teksta. Ovaj završni dio time ujedno služi kao svojevrsna sinteza cijeloga niza: pokazuje da redaktorski zahvati, kada zanemare unutarnju logiku biblijskoga jezika i žanra, ne pogađaju samo pojedine izraze, nego mogu promijeniti i način na koji se Objavljena istina predaje čitatelju.

*Mudrost Salomonova* 1, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 1, kako je otisnuta 2025.[1]
	Potraga za pravdom
¹Ljubite pravednost, vi što sudite na zemlji, mislite o Gospodinu u čestitosti i tražite ga u iskrenosti srca. ²Jer on daje da ga nađu koji ga ne iskušavaju, i otkriva se onima koji nisu sumnjičavi prema njemu. ³A opake misli udaljuju od Boga, i njegova izazvana svemoć postiđuje bezumnike. ⁴Mudrost ne ulazi u dušu koja zlo snuje niti stanuje u tijelu koje se odaje grijehu. ⁵Sveti duh pouke bježi od lukavstva, uklanja se od nerazumnih sudova, i uzmiče pred pojavom nepravde.	Volite pravednost, vi koji sudite na zemlji; mislite o Gospodinu u čestitosti i tražite ga u iskrenosti srca. ²Jer on daje da ga nađu oni koji ga ne iskušavaju, i otkriva se onima koji prema njemu nisu sumnjičavi. ³Zle misli udaljuju od Boga; a ako bezumni izazivaju njegovu svemoć, bit će postiđeni. ⁴Mudrost ne ulazi u dušu koja snuje zlo, niti stanuje u tijelu koje se odaje grijehu. ⁵Sveti duh pouke bježi od lukavstva, uklanja se od nerazumnih sudova i uzmiče pred nepravdom.
	Bog zna što govorimo
⁶Mudrost je duh čovjekoljubiv, a hulitelju ne ostaju nekažnjene riječi usana njegovih, jer Bog mu poznaje bubrege, nepogrešivo mu proniče srce i sluša riječi njegove. ⁷Doista, duh Gospodnji ispunja svemir, on koji drži sve i koji poznaje svaki glas. ⁸Zato ne ostaje neopažen nitko tko opako govori niti će ga zaobići kazna osude. ⁹Ispituju se misli bezbožnika, glas njegovih riječi dopire do Gospodina za kaznu bezakonja njegovih. ¹⁰Jer ljubomorno uho pozorno sluša, i ne ostaje mu skriven ni glas tihog gunđanja. ¹¹Zato se čuvajte nekorisnog mrmljanja i izbjegavajte ogovaranje jezikom. Jer ni potajna riječ ne prolazi neopaženo, a lažljiva usta ubijaju dušu.	⁶Mudrost je ljubazan duh, ali neće ostaviti nekažnjene riječi čovjeka koji huli. Jer Bog poznaje njegove osjećaje, nepogrešivo mu proniče srce i sluša njegove riječi. ⁷Doista, Gospodinov duh ispunjava svemir. On sve drži i poznaje svaki glas. ⁸Zato ne ostaje neopažen nitko tko govori zlo, niti će ga zaobići osuda. ⁹Misli bezbožnika se propituju, a zvuk njegovih riječi dopire do Gospodina – tako da će njegova bezakonja biti kažnjena. ¹⁰Jer ljubomorno uho pozorno sluša, i ne ostaje mu skriven čak ni glas tihog gunđanja. ¹¹Zato se čuvajte nekorisnog prigovaranja i izbjegavajte ogovaranje. I najtajnije izgovorena riječ ima posljedicu, a usta koja kleveću ubijaju dušu.
	Bog nije stvorio smrt
¹²Ne trčite za smrću u lutanju života svog i ne izazivajte propast djelima ruku svojih. ¹³Jer Bog nije stvorio smrt i ne raduje se zbog propasti živih. ¹⁴On je sve stvorio da postoji, spasonosna su stvorenja svijeta i u njima nema smrtonosna otrova niti podzemlje vlada nad zemljom. ¹⁵Jer pravednost je besmrtna. ¹⁶Ali bezbožnici i rukama i riječima dozivaju smrt, za njom čeznu, smatrajući je prijateljem i s njome sklapaju savez, dostojni da budu dionici njezine baštine.	¹²Ne trčite za smrću u svojim životnim lutanjima i ne izazivajte propast djelima svojih ruku. ¹²Jer Bog nije stvorio smrt i ne raduje se propasti živih. ¹⁴On je sve stvorio da postoji. Sve su stvorene stvari dobre, u njima nema smrtonosna otrova niti Podzemlje vlada zemljom. ¹⁵Iako je pravednost besmrtna, ¹⁶bezbožnici dozivaju smrt i rukama i riječima. Za njom čeznu jer je smatraju prijateljicom. S njom sklapaju savez, i tako postaju dostojni da uživaju njezino nasljedstvo.

*Mudrost Salomonova* 2, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 2, kako je otisnuta 2025.
	Bezbožni ne vjeruju u vječni život
¹Jer oni govore razmišljajući pogrešno: kratak i mukotrpan je naš život, i nema lijeka kad čovjeku dođe svršetak i nije poznato da je itko umakao podzemlju. ²Rađamo se slučajno, a potom nestajemo kao da nismo ni bili. Dah naših nosnica samo je dim, a misao tek je iskra kucaja našega srca. ³Kad se ona ugasi, tijelo se pretvara u pepeo, a duh se rasplinjuje poput laganog zraka. ⁴I ime će se naše s vremenom zaboraviti, nitko se neće više sjećati djela naših. Naš život će proći kao tračak oblaka i raspršit će se poput magle, što je razgone sunčeve zrake i potiskuju svojom toplinom. ⁵Jer naše vrijeme prolazi kao sjena, i nema povratka iz smrti, zapečaćeno je i nitko se ne vraća.	Bezbožni pogrešno govore i misle: »Naš je život kratak i mukotrpan. Nema lijeka kad čovjeku dođe kraj i nije poznato da je itko pobjegao Podzemlju. ²Rađamo se slučajno, a potom nestajemo, kao da nismo niti bili. Dah naših nosnica samo je dim, a misao tek iskra koju je zapalio otkucaj našeg srca. ³Kad se ona ugasi, tijelo se pretvara u pepeo, a duh rasplinjuje poput laganog zraka. ⁴I naše će ime s vremenom biti zaboravljeno, nitko se više neće sjećati naših djela. Naš život proći će kao tračak oblaka. Raspršit će se poput magle koju razgone sunčeve zrake i potiskuju svojom toplinom. ⁵Naše vrijeme prolazi kao sjena. Iz smrti nema povratka – ona je zapečaćena i odatle se nitko ne vraća.
	Nevjernici žele samo uživati
⁶Zato dođite! Uživajmo u stvorenim dobrima, služimo se stvorovima mladenačkim žarom! ⁷Uživajmo u izabranim vinima i mirisima, i neka nam ne promakne nijedan proljetni cvijet, ⁸okitimo se laticama ruža prije nego što uvenu. ⁹Neka nijedna livada ne ostane bez našeg uživanja. Neka posvuda ostanu tragovi našeg veselja, to je naš dio i naša baština.	⁶Zato, dođite! Uživajmo u svim dobrim stvarima koje su stvorene, služimo se svime sa žarom kao da smo mladi! ⁷Uživajmo u izabranim vinima i mirisima, i neka nam ne promakne nijedan proljetni cvijet. ⁸Okitimo se ružinim laticama prije nego uvenu, ⁹da ne bude livade na kojoj nismo uživali. Neka posvuda ostanu tragovi našeg veselja. To je naš dio i naše nasljedstvo.
	Nevjernici prkose čovjeku i Bogu
¹⁰Potlačimo siromašnog pravednika, ne štedimo udovice, ne obazirimo se ni na odmaklu staračku dob. ¹¹Neka naša snaga bude zakon pravde, jer slabost se pokazuje beskorisnom. ¹²Postavimo zasjedu pravedniku, jer nam je neugodan, i protivi se djelima našim, predbacuje nam prijestupe zakona i spočitava nam pogreške u našem odgoju. ¹³On se hvali spoznajom o Bogu i sebe naziva sinom Božjim. ¹⁴Postao je izazov našim mislima, teška nam je i pojava njegova. ¹⁵Njegov se život razlikuje od ostalih, on hodi posve drukčijim putovima. ¹⁶Mi smo mu kao patvorina, bježi od naših putova kao od nečistih. On svršetak pravednika zove sretnim i hvali se da mu je Bog otac. ¹⁷Pogledajmo, jesu li istinite riječi njegove, ispitajmo kakav će biti ishod njegova života. ¹⁸Ako je pravednik doista sin Božji, on će se za nj zauzeti i izbaviti ga iz ruku onih što mu se protive. ¹⁹Iskušajmo ga drskošću i mučenjem, da se uvjerimo u blagost njegovu i da mu provjerimo strpljivost. ²⁰Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, po njegovoj riječi, doći pomoć.	¹⁰Potlačimo siromašnog pravednika, ne štedimo udovice. Ne obazirimo se ni na odmaklu staračku dob. ¹¹Neka naša snaga bude jedini zakon i pravda, jer se slabost pokazuje beskorisnom. ¹²Postavimo zasjedu pravedniku, jer nam je neugodan. On se protivi našim djelima, predbacuje nam da kršimo Zakon i optužuje nas da smo loše odgojeni. ¹³On se hvali da spoznaje Boga, a sebe naziva Božjim djetetom. ¹⁴Izaziva naše misli, čak nam je i njegova pojava teška. ¹⁵Njegov se život razlikuje od ostalih, on ide posve drukčijim putovima. ¹⁶Mi smo za njega kao nešto lažno, on bježi od naših putova kao da su prljavi. On svršetak pravednika naziva sretnim i hvali se da mu je Bog otac. ¹⁷Pogledajmo jesu li istinite njegove riječi. Pogledajmo kakav će biti ishod njegova života. ¹⁸Ako je pravednik doista Božji sin, on će se za nj zauzeti i izbaviti ga iz ruku ljudi koji mu se protive. ¹⁹Iskušajmo ga drskošću i mučenjem, da se uvjerimo u njegovu blagost i da mu provjerimo strpljivost. ²⁰Osudimo ga na sramotnu smrt, jer će mu, kako sam kaže, doći pomoć.«
	Pogreške zlih
²¹Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zasljepljuje njihova zloća. ²²Oni ne razumiju tajne Božje, ne nadaju se plaći za svetost, niti računaju s nagradom neporočnim dušama. ²³Ta Bog je stvorio čovjeka za neprolaznost i učinio ga na svoju vlastitu sliku. ²⁴A đavolskom je zavišću smrt došla na svijet, i nju će iskusiti koji mu pripadaju.	²¹Tako zli misle, ali se varaju – zasljepljuje ih vlastita zloća. ²²Ne razumiju Božje tajne, ne nadaju se plaći za svetost, niti računaju s nagradom za neporočne duše. ²³Ta Bog je stvorio čovjeka za neprolaznost i učinio ga na svoju vlastitu sliku. ²⁴A smrt je na svijet dovela zavist đavla. Nju će iskusiti svi koji mu pripadaju.

*Mudrost Salomonova* 3, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 3, kako je otisnuta 2025.
	Sudbina pravednih i nepravednih
¹Duše su pravednika u Božjoj ruci i ne prijeti im nikakva muka. ²U očima luđaka oni su kao mrtvi, a njihov odlazak smatraju nesrećom; ³njihov rastanak s nama propašću, ali oni su u miru. ⁴Sve ako su u očima ljudi i bili kažnjeni, njihova je nada puna besmrtnosti. ⁵Podnijevši malo muke, primili su velika dobra, jer Bog ih je iskušao i našao da su ga dostojni. ⁶Iskušao ih je kao zlato u talionici i primio ih kao žrtveni prinos ⁷Zasjat će u vrijeme njegova pohoda i vrcati kao iskre na strništu. ⁸Sudit će pucima i vladati narodima, a Gospodin će kraljevati nad njima dovijeka. ⁹Koji se u nj uzdaju, spoznat će istinu, i koji su mu vjerni, ostat će s njim u ljubavi, jer milost i milosrđe je nad pravednicima njegovim i zaštita nad izabranicima njegovim. ¹⁰A opaki će primiti zasluženu kaznu za svoje naume, oni koji su zanemarili pravednika i odmetnuli se od Gospodina. ¹¹Jao onima koji ne cijene mudrost i pouku, varljiva je nada njihova, uzaludni napori, a poslovi beskorisni. ¹²Njihove žene su bezumne, djeca im opaka, a rod njihov proklet.	Duše pravednika u Božjoj su ruci i ne prijeti im nikakva muka. ²Samo luđaci smatraju da su oni zbilja mrtvi i da je njihova smrt nesreća. ³Kad se pravednici rastanu od nas, to nije propast jer su u miru. ⁴Čak ako su u ljudskim očima i bili kažnjeni, nada im je potpuna besmrtnost. ⁵Podnijeli su malo muke, a primili velika dobra – jer Bog ih je iskušao i našao da su ga dostojni. ⁶Iskušao ih je kao zlato u talionici i primio kao žrtveni prinos. ⁷Zato će u vrijeme njegova dolaska zasjati i vrcati kao iskre na strništu. ⁸Sudit će narodima i vladati ljudima, a Gospodin će nad njima kraljevati zauvijek. ⁹Tko se u njega uzda, spoznat će istinu. Tko mu je vjeran, ostat će s njim u ljubavi. Pravedni će od Gospodina dobiti milost i milosrđe, on će zaštititi sve koje je izabrao. ¹⁰Naprotiv, zli će primiti zasluženu kaznu za svoje naume – oni koji su zanemarili pravednika i odmetnuli se od Gospodina. ¹¹Jao onima koji ne cijene mudrost i pouku. Njihova je nada varljiva, napori su im uzaludni, a poslovi beskorisni. ¹²Njihove su žene bezumne, djeca su im opaka, a rod im je proklet.
	Čistoća postelje i važnost vrline
¹³Blago nerotkinji koja je bez ljage, kojoj postelja ne pozna grijeha; ona će donijeti svoj rod kad se bude sudilo dušama. ¹⁴Blago i eunuhu koji rukom ne čini bezakonje, niti smišlja zlo protiv Gospodina; pripast će mu posebna milost za njegovu vjernost i divna baština u domu Gospodnjem. ¹⁵Jer častan je plod plemenitih napora, i bez ljage je korijen razboritosti. ¹⁶A djeca preljubnička neće uspjeti, propast će potomstvo grješne postelje. ¹⁷Pa i kad dugo požive, ne vrijede ništa, i nečasna je na kraju njihova starost. ¹⁸A ako umru rano, nemaju nikakve nade, ni utjehe na dan suda. ¹⁹Jer mučan je svršetak grješnog naraštaja.	¹³Blago nerotkinji koja je bez ljage, čija postelja ne poznaje grijeha. Ona će donijeti svoj rod kad se bude sudilo dušama. ¹⁴Blago i eunuhu koji rukom ne čini bezakonje, niti smišlja zlo protiv Gospodina. Pripast će mu posebna milost za vjernost i divno nasljedstvo u Gospodinovu domu. ¹⁵Plemeniti napori daju plod koji je častan, a razboritost je korijen koji uvijek daje izdanke. ¹⁶No djeca preljubnika neće odrasti; propast će potomstvo grešne postelje. ¹⁷Pa i kad dugo požive, ne vrijede ništa, i njihova je starost na kraju nečasna. ¹⁸A ako umru rano, nemaju nikakve nade, ni utjehe na dan suda. ¹⁹Grešni naraštaj skonča jadno.

*Mudrost Salomonova* 4, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 4, kako je otisnuta 2025.
¹Bolje je ne imati djece, a imati krepost, jer besmrtna je uspomena na nju, na cijeni je i kod Boga i kod ljudi. ²Slijede je kad je prisutna, a za njom čeznu kad je odsutna; okićena vijencem, ona slavi vječno slavlje, kao pobjednica u časnim bitkama. ³Ni mnogobrojno potomstvo opakih ne vrijedi ništa, nezakoniti izdanci nemaju duboka korijena, ni čvrsta temelja. ⁴Pa i kad im grane nakratko ozelene, nesigurne su, vjetar ih savija, silina vihora čupa ih iz korijena, ⁵lomi im slabašne grane, a plod im je bezvrijedan, nejestiv je i nije ni za što. ⁶Doista djeca rođena iz nezakonite veze svjedočit će o opakosti svojih roditelja na njihovu sudu. ⁷A pravednik ako i umre prerano, bit će u miru. ⁸Jer časna starost nije u dugom životu, niti se mjeri brojem godina, ⁹već sjedine, to je mudrost ljudska, a zrela starost je neokaljan život.	Bolje je biti bez djece, nego bez kreposti – jer je uspomena na krepost besmrtna. Nju cijene i Bog i ljudi. ²Slijede je kad je prisutna i za njom čeznu kad je odsutna. Okićena je vijencem i slavi vječno slavlje, kao pobjednica u časnim bitkama. ³Zlima ne vrijedi ni mnogobrojno potomstvo. Nezakoniti izdanci nemaju duboka korijena, ni čvrsta temelja. ⁴Pa i kad im se grane nakratko zazelene, nesigurne su. Vjetar ih povija, a silina vihora čupa ih iz korijena ⁵i lomi im slabašne grane. K tomu im je i plod bezvrijedan i nejestiv. ⁶Doista, djeca rođena iz nezakonite veze svjedočit će o zloći svojih roditelja na njihovu sudu. ⁷A ako pravednik i umre prerano, bit će u miru. ⁸Starost je dostojna poštovanja, ali ne zbog duga života i broja godina. ⁹Mudrost i neokaljan život važniji su od sjedina i visoke dobi.
	Smrt mladog i pobožnog
¹⁰Jer je bio Bogu ugodan, on ga je zavolio, i jer je živio među grešnicima, uzeo ga je k sebi. ¹¹Otet im je da mu zloća ne izopači razum, i da mu prijevara ne zavede dušu. ¹²Jer čar zloće zasjenjuje dobro, i vrtlog požude kvari bezazlenu dušu. ¹³Postavši savršen u malo vremena, ostvario je puninu života. ¹⁴I jer mu duša bijaše mila Gospodinu, žurno ga je izbavio iz zloće oko njega. Svjetina je to vidjela, ali nije shvatila, oni i ne misle na to, ¹⁵da milost i milosrđe pripadaju njegovim izabranicima, a zaštita njegovim pobožnicima.	¹⁰Bogu je bio ugodan i zavolio ga je, ali živio je među grešnicima pa ga je uzeo k sebi. ¹¹Otet im je da mu zloća ne izopači razum, i da mu prijevara ne zavede dušu. ¹²Jer čar zloće zasjenjuje dobro, i vrtlog požude kvari bezazlenu dušu. ¹³Postao je savršen u kratkom vremenu i tako je ispunio život. ¹⁴Budući da je njegova duša bila mila Gospodinu, žurno ga je izbavio iz zloće oko njega. Svjetina je to vidjela, ali nije shvatila. Oni i ne misle na to ¹⁵da Bog svojim izabranima daje milost i milosrđe, a pobožnima zaštitu.
	Sud nepravednima
¹⁶Pravednik i mrtav osuđuje žive bezbožnike, a rano okončana mladost dugu starost opakog. ¹⁷Svjetina vidi svršetak mudraca, ali ne shvaća što je Gospodin s njim naumio ili zašto ga je zaštitio. ¹⁸Oni gledaju i preziru, ali i Gospodin će se njima podsmjehivati. ¹⁹Uskoro će i sami postati bezvrijedno truplo, i ruglo među mrtvima dovijeka, jer će ih slomiti i bez glasa strmoglaviti, iz temelja će ih potresti, i potpuno opustošiti; naći će se u mukama, a spomena njihova će nestati. ²⁰Sa strahom će doći na sud grijeha njihovih, bezakonja njihova u lice će ih optuživati.	¹⁶Pravednik i mrtav osuđuje žive bezbožnike, a rano okončana mladost optužuje dugu starost zločinca. ¹⁷Svjetina vidi smrt mudraca, ali ne shvaća što je Gospodin s njim naumio ili zašto ga je uzeo na sigurno. ¹⁸Oni gledaju i preziru, ali i Gospodin će im se podsmjehivati. ¹⁹Jer uskoro će i sami postati bezvrijedno truplo, i zauvijek ruglo među mrtvima. Bog će ih slomiti i strmoglaviti bez glasa; potrest će im temelje i posve ih srušiti. Naći će se u mukama, nestat će spomen na njih. ²⁰Sa strahom će doći na sud svojih grijeha. Njihova će ih bezakonja optuživati u lice.

*Mudrost Salomonova* 5, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 5, kako je otisnuta 2025.
¹Tad će se pravednik odvažno suočiti sa svojim tlačiteljima i s onima što su prezirali njegove patnje. ²Kad ga ugledaju, strašno će se uplašiti, bit će izvan sebe zbog njegova neočekivana spasenja. ³Govorit će kajući se u sebi, i uzdisati s tjeskobom u duši: ⁴«To je onaj kojeg smo nekoć ismijavali (⁴)i kojeg smo izvrgavali ruglu. Mi, luđaci, njegov smo život smatrali ludošću i njegov svršetak nečasnim. ⁵Kako se samo ubrojio među sinove Božje, i stekao baštinu među svecima njegovim! ⁶Zbilja, mi smo zalutali s puta istine, svjetlost pravde nije nam zasjala, niti nam je sunce ogranulo. ⁷Zapleli smo se u trnje bezakonja, lutali smo neprohodnom pustinjom, a put Gospodnji nismo upoznali. ⁸Koja nam korist od oholosti? Što su nam donijeli bogatstvo i hvalisanje? ⁹Sve je to prošlo poput sjene i poput glasa što brzo iščezne. ¹⁰Kao lađa što plovi uzburkanim morem, tek što je prošla, ne vidiš joj više traga, ni brazde od njezina hrpta u valovima. ¹¹I kao što ptica koja leti zrakom ne ostavlja trag svoga kretanja: ona lagani zrak šiba udarcima svojih pera, siječe ga uz snažan fijuk, i napreduje zamasima svojih krila, a poslije se ne vidi nikakva traga njezinu letu, ¹²Ili poput strijele odapete prema svom cilju: zrak koji je probila odmah se spaja, te se i ne raspoznaje staza njezina. ¹³Tako i mi netom rođeni nestajemo u vrtlogu života, ne možemo pokazati ni traga kreposti, već se trošimo u svojoj zloći.	Pravednik će se tada odvažno suočiti sa svojim tlačiteljima i s onima koji su prezirali njegove patnje. ²Kad ga ugledaju, strašno će se uplašiti. Bit će izvan sebe zbog njegova neočekivanog spasenja. Žaljenje zlih ³Zli će tada uzdisati s tjeskobom u duši i govoriti s kajanjem: ⁴»To je onaj kojeg smo nekad ismijavali i izvrgavali ruglu. Mi, luđaci, njegov život smatrali smo ludošću i njegovu smrt nečasnom. ⁵Kako je sada ubrojen među Božje sinove, i stekao nasljedstvo među njegovim svecima! ⁶Zbilja, zalutali smo s puta istine. Nije nam zasjala svjetlost pravde, niti nam je sunce granulo. ⁷Zapleli smo se u trnje bezakonja, lutali smo neprohodnom pustinjom, nismo upoznali Gospodinov put. ⁸Kakva nam je korist od oholosti? Što su nam donijeli bogatstvo i hvalisanje? ⁹Sve je to prošlo poput sjene i poput vijesti koja brzo iščezne. ¹⁰Brod plovi uzburkanim morem – tek je prošao, a više mu ne vidiš trag, niti je u valovima brazda njegove kobilice. ¹¹Ptica proleti zrakom i ne ostavlja trag svoga kretanja. Ona šiba lagani zrak udarcima svojih pera i reže ga uz snažan fijuk. Napreduje zamasima svojih krila, a poslije se trag njezina leta ne vidi. ¹²Strijela odapeta prema cilju probija zrak, ali on se odmah spaja, i njezina se staza ne raspoznaje. ¹³Tako i mi, tek što smo rođeni, nestajemo u vrtlogu života. Ne možemo pokazati ni traga kreposti, već se trošimo u svojoj zloći.«
	Nagrada pravednih i kazna grešnih
¹⁴Zaista, nada je bezbožnikova kao pljeva nošena vjetrom, i kao pahulje što ih oluja razgoni, kao dim što na vjetru iščezava, nestaje kao sjećanje na jednodnevnog gosta. ¹⁵A pravednici žive dovijeka, Gospodin je njihova nagrada, Svevišnji se brine za njih. ¹⁶Zato će iz Gospodnje ruke primiti kraljevsku krunu i krasan vijenac slave; on će ih zaštititi svojom desnicom, zakrilit će ih svojom mišicom. ¹⁷Naoružat će se svojom silnom revnošću, a stvorenje će učiniti oružjem za kažnjavanje neprijatelja, ¹⁸Kao oklopom ogrnut će se pravednošću, i strog sud će staviti kao kacigu. ¹⁹Uzet će nepobjedivu svetost kao štit, ²⁰svoj neukrotivi gnjev kao naoštren mač, i cijeli svemir će izaći s njim u rat protiv bezumnika. ²¹Poletjet će munje kao dobro naciljane strijele, te će iz oblaka kao iz nategnuta luka padati na cilj. ²²Zrna tuče njegova gnjeva zasut će kao iz bacača kamenja, podjarit će na njih vodu morsku, i rijeke će se nemilosrdno razliti po njima, ²³Dah Svemogućega oborit će se na njih, i vitlat će njima poput vihora. Tako će bezakonje opustošiti svu zemlju, a opačina će prevrnuti prijestolja vladalačka.	¹⁴Nada bezbožnih je kao pljeva nošena vjetrom, kao pahulje koje razgoni oluja, kao dim koji iščezava na vjetru. Nestaje kao sjećanje na jednodnevnog gosta. ¹⁵Naprotiv, pravednici žive zauvijek. Gospodin je njihova nagrada, Svevišnji se za njih brine. ¹⁶Zato će iz Gospodinove ruke primiti kraljevsku krunu i krasan vijenac slave. On će ih zaštititi svojom desnicom, zakrilit će ih svojom mišicom. ¹⁷Naoružat će se svojom silnom gorljivošću, a sve što je stvoreno pretvorit će u oružje za kažnjavanje neprijatelja. ¹⁸Ogrnut će se pravednošću kao oklopom. Strog sud stavit će kao kacigu. ¹⁹Za štit će uzeti nepobjedivu svetost, ²⁰a svoj neukrotivi gnjev kao naoštreni mač. I cijeli svemir izaći će s njim u rat protiv bezumnika. ²¹Poletjet će munje kao dobro naciljane strijele. Padat će na cilj iz oblaka kao iz nategnuta luka. ²²Zrna tuče njegova gnjeva zasut će kao iz bacača kamenja. Na njih će podjariti morsku vodu, po njima će se rijeke nemilosrdno razliti. ²³Na njih će se oboriti dah Svemogućega, i vitlat će njima poput vihora. Jer bezakonje će opustošiti cijeli svijet, a zlo prevrnuti prijestolja vladara.

*Mudrost Salomonova* 6, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 6, kako je otisnuta 2025.
	Odgovornost vladara
¹Zato počujte, kraljevi, i urazumite se! Poučite se, suci zemalja dalekih! ²Poslušajte, vi koji vladate pucima i koji se hvalite mnoštvom naroda ³Gospod vam je dao vlast, vaše je upravljanje od Svevišnjega, koji će ispitivati vaša djela i istraživati vaše naume. ⁴Jer, iako ste sluge njegova kraljevstva, vi ne sudite pravedno niti se držite zakona, niti slijedite naum Božji. ⁵Strašno i brzo okomit će se na vas, jer strog sud čeka velikaše. ⁶Maleni može računati s oproštenjem, a moćnici će biti strogo suđeni. ⁷Jer onaj koji vlada nad svime ne uzmiče ni pred kim niti se obazire na veličinu. On je stvorio i malog i velikog i jednako skrbi za sve, ⁸a za one na vlasti određena je stroga istraga. ⁹Vladari, vama su upravljene moje riječi, da se naučite mudrosti i ne griješite. ¹⁰Jer oni koji sveto drže svetim, sami se posvećuju, a koji su u tom poučeni, nalaze zaštitu. ¹¹Čeznite stoga za riječima mojim, tražite ih i bit ćete poučeni.	Zato čujte, kraljevi, i urazumite se! Poučite se, suci dalekih zemalja! ²Poslušajte vi koji vladate narodima i hvalite se mnoštvom podanika. ³Gospodin vam je dao vlast, vaše je upravljanje od Svevišnjega. On će ispitati vaša djela i istražiti vaše planove. ⁴Mada ste sluge njegova kraljevstva, vi ne sudite pravedno. Ne držite se zakona, i ne slijedite Božji plan. ⁵Velikaše čeka strog sud – okomit će se na vas strašno i brzo. ⁶Maleni može računati s oprostom, ali moćnici će biti strogo suđeni. ⁷Jer onaj koji vlada nad svim, ni pred kim ne uzmiče, niti se obazire na veličinu. On je stvorio i malog i velikog, i jednako se za sve brine. ⁸Ali za one na vlasti određena je stroga istraga. ⁹Vladari, moje su riječi upućene vama: naučite se mudrosti i ne griješite. ¹⁰Jer oni koji sveto smatraju svetim, sami se posvećuju; svi koji su u tome poučeni, nalaze zaštitu. ¹¹Zato čeznite za mojim riječima; tražite ih i bit ćete poučeni.
	Traženje mudrosti
¹²Mudrost je sjajna i neprolazna: lako je opažaju koji je ljube, i nalaze koji je traže. ¹³Ona dolazi u susret onima što je traže i daje da je spoznaju. ¹⁴Tko zbog nje rano ustaje, taj se ne umara, nalazi je kako mu sjedi kraj vrata. ¹⁵Jer i samo razmišljanje o njoj savršena je mudrost, a tko radi nje bdije, brzo će postati bezbrižan.	¹²Mudrost je sjajna i neprolazna: lako je vidi tko je voli, i nalazi tko je traži. ¹³Ona hrli u susret svima koji je žude i daje da je spoznaju. ¹⁴Tko zbog nje rano ustaje, taj se ne umara. Nalazi je da mu sjedi uz vrata. ¹⁵I samo razmišljanje o njoj savršena je mudrost. A tko zbog nje bdije, brzo će postati bezbrižan.
¹⁶Ona sama ide naokolo tražeći sebi dostojne, dobrohotno im se očituje na njihovim stazama, i dolazi im u susret u svakoj misli. ¹⁷Jer njezin početak je najistinskija želja za naukom, ¹⁸a briga za naukom ljubav je prema njoj; ljubav prema njoj je držanje njezinih zakona, a vjernost njezinim zakonima osigurava besmrtnost; ¹⁹besmrtnost pak vodi k Bogu. ²⁰Dakle, želja za mudrošću dovodi u kraljevstvo. ²¹Vladari naroda, ako su vam draga prijestolja i žezla, poštujte mudrosti, da dovijeka kraljujete.	¹⁶Ona sama ide naokolo tražeći sebi dostojne. Dobrohotno im se očituje na njihovim stazama, i dolazi im ususret u svakoj misli. ¹⁷Jer njezin je početak iskrena želja za naukom, ¹⁸a briga za naukom ljubav je prema njoj. Ljubav prema njoj znači držati se njezinih zakona, a vjernost njezinim zakonima osigurava besmrtnost. ¹⁹Besmrtnost pak vodi k Bogu. ²⁰Dakle, želja za mudrošću dovodi u kraljevstvo. ²¹Vladari naroda, ako su vam draga prijestolja i žezla, poštujte mudrost, da zauvijek kraljujete.
	Salomon želi podijeliti mudrost
²²A sad ću vam očitovati što je mudrost i kako je postala, i ne ću vam skrivati tajne, već ću je slijediti od početka i na vidjelo iznijeti znanje o njoj, istinu ne ću zaobići. ²³Ne ću se prepustiti ni pogubnoj zavisti, koja ništa zajedničko nema s mudrošću. ²⁴Mnoštvo mudraca spas je svijetu, a razborit kralj sigurnost je narodu. ²⁵Poučavajte se, dakle, riječima mojim, i okoristit ćete se.	²²A sad ću vam reći što je mudrost i kako je nastala. Neću vam sakriti nijednu tajnu. Slijedit ću je od početka i na vidjelo iznijeti znanje o njoj. Neću zaobići istinu. ²³Neću se prepustiti ni pogubnoj zavisti, koja nema ništa zajedničko s mudrošću. ²⁴Mnoštvo mudraca spas je za svijet, a razborit kralj sigurnost je narodu. ²⁵Zato učite moje riječi i bit će vam korisne.

*Mudrost Salomonova* 7, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 7, kako je otisnuta 2025.
	Kralj je poput svih drugih ljudi
¹I ja sam smrtan čovjek, kao i svi ostali i potomak onog što je prvi od zemlje načinjen, kao tijelo oblikovan u utrobi majčinoj. ²Kroz deset mjeseci oblikovan u krvi, iz sjemena muževljeva i užitka za vrijeme spavanja. ³I ja sam, rodivši se, udahnuo zajednički zrak i pao na zemlju koja nas sve jednako prima, a plač mi je bio prvi glas, kao i svim ostalima. ⁴Odgajan sam u pelenama i brigama. ⁵Nijedan kralj nije drukčije započeo svoj život. ⁶Jer svima je isti ulazak u život kao i izlazak iz njega.	I ja sam smrtan čovjek, kao i svi ostali. Potomak sam onoga koji je prvi načinjen od zemlje, u majčinoj sam utrobi oblikovan kao tijelo. ²Devet mjeseci bio sam oblikovan u krvi, iz muževa sjemena i užitka za vrijeme snošaja. ³Rodio sam se, udahnuo zajednički zrak i pao na zemlju koja nas sve jednako prima. Plač mi je bio prvi glas, kao i svima ostalima. ⁴Odgajan sam u pelenama i brigama. ⁵Nijedan kralj nije drukčije započeo svoj život. ⁶I ulazak u život i izlazak iz njega svima su jednaki.
	Salomon voli mudrost
⁷Zato sam se pomolio i dana mi je razboritost, zavapio sam i došao mi je duh mudrosti. ⁸Cijenio sam je više nego žezla i prijestolja, i nisam držao ništa do bogatstva u usporedbi s njom. ⁹Ni dragulj nikakav nisam uspoređivao s njom, i sve je zlato u usporedbi s njom kao malo pijeska, a srebro u usporedbi s njom je kao blato. ¹⁰Ljubio sam je više nego zdravlje i ljepotu, nju posjedovati volio sam više nego svjetlost, jer vječan je sjaj što od nje dolazi. ¹¹S njome su mi došla sva dobra i nebrojeno blago iz njezinih ruku. ¹²Radovao sam se zbog svega toga, jer mudrost je išla pred njima; ali još nisam znao da je ona roditeljica svega toga. ¹³Ono što sam pošteno naučio, bez zavisti predajem, bogatstvo njezino ne skrivam. ¹⁴Ona je ljudima neiscrpno blago, svi koji ga stječu, nalaze prijateljstvo s Bogom, preporučeni darovima njezina nauka.	⁷Zato sam se pomolio i dana mi je razboritost. Zavapio sam i došao mi je duh mudrosti. ⁸Cijenio sam je više nego žezla i prijestolja. U usporedbi s njom nisam držao ništa do bogatstva. ⁹S njom nisam uspoređivao nijedan dragulj. Prema njoj sve je zlato kao malo pijeska. A srebro je u usporedbi s njom kao blato. ¹⁰Volio sam je više nego zdravlje i ljepotu. Više sam volio imati nju nego svjetlost, jer od nje dolazi vječni sjaj. ¹¹S njom su mi došla sva dobra, iz njezinih ruku dobio sam nebrojeno blago. ¹²Zbog toga sam se radovao jer donijela mi ga je mudrost. Ali još nisam znao da je ona i njegova majka. ¹³Bez zavisti predajem ono što sam pošteno naučio, ne skrivam njezino bogatstvo. ¹⁴Ona je ljudima neiscrpno blago. Tko ga god stječe, postaje prijatelj s Bogom – njemu ga preporučuju darovi njezina nauka.
	Salomon moli za mudrost
¹⁵Zato neka mi Bog dade da razborito govorim i da dostojno razmišljam o njegovim darovima, jer on je predvodnik mudrosti i on upravlja mudracima. ¹⁶Jer u njegovoj smo ruci i mi i naše riječi, sva razboritost i sve umijeće. ¹⁷On sam mi je dao da nepogrešivo spoznam sva bića, da uočim red svemira i djelovanje počela; ¹⁸početak, svršetak i sredinu vremena, polugodišnji sunčev obrat i izmjenu godišnjih doba, ¹⁹tijek godina i položaj zvijezda; ²⁰narav životinja i žestinu divljih zvijeri, moć duhova i ljudske misli, raznolikost biljaka i snagu korijenja; ²¹spoznao sam sve tajnovito kao i ono javno.	¹⁵Zato molim Boga da dostojno razmišljam o njegovim darovima i o njima razborito govorim. Jer on je predvodnik mudrosti i upravlja mudracima. ¹⁶U njegovoj smo ruci i mi i naše riječi, sva razboritost i sva umijeća. ¹⁷On sâm dao mi je da nepogrešivo spoznam sva bića, da uočim red svemira i djelovanje počela; ¹⁸početak, svršetak i sredinu vremena; izmjenu ravnodnevica i godišnjih doba; ¹⁹tijek godina i položaj zvijezda; ²⁰narav životinja i žestinu divljih zvijeri; moć duhova i ljudske misli; raznolikost biljaka i snagu korijenja. ²¹Spoznao sam sve što je tajno i što je poznato, jer me je poučila mudrost, učiteljica svih stvari.
	Duh mudrosti
²²Jer me poučila mudrost, učiteljica svih stvari. Jer u nje je duh uman, svet, jedinstven, mnogostruk, istančan, vješt, jasan, neokaljan, pouzdan, neškodljiv, plemenit, oštrouman, ²³slobodan, dobrotvoran, čovjekoljubiv, čvrst, siguran, bezbrižan, svemoćan, koji sve nadzire, koji kroz sve duše prodire, mudre, čiste, najnježnije.	²²Duh mudrosti uman je i svet; jedinstven je i mnogostruk, istančan i okretan, jasan, čist i pouzdan; neškodljiv je i plemenit, oštrouman i nepobjediv; ²³on čini dobro i voli ljude, čvrst je, siguran i bezbrižan, svemoćan je i sve nadzire; prodire kroz sve mudre duše, čiste i nadasve nježne.
	Svjetlo mudrosti
²⁴Jer mudrost je pokretnija od svakog kretanja, ona proniče i prožima sve svojom čistoćom. ²⁵Ona je dah Božje moći i čist odsjev slave Svemogućega; zato ništa nečisto u nju ne prodire.	²⁴Mudrost je pokretnija od svakog kretanja. Svojom čistoćom sve proniče i prožima. ²⁵Ona je dah Božje moći i čist odsjaj slave Svemogućega. Zato ništa nečisto u nju ne prodire.
²⁶Ona je odsjev vječne svjetlosti, čisto zrcalo Božjeg sjaja, i slika dobrote njegove. ²⁷Jedna je, a sve može, ostaje kakva jest, a sve obnavlja; od naraštaja do naraštaja ulazi u svete duše, i od njih čini Božje prijatelje i proroke. ²⁸Bog ne ljubi nikoga tko se ne druži s mudrošću.	²⁶Mudrost je odsjaj vječnog svjetla, čisto zrcalo Božjeg sjaja, i slika njegove dobrote. ²⁷Jedna je, a sve može; ostaje kakva jest, a sve obnavlja. Od naraštaja do naraštaja ulazi u svete duše, i pretvara ih u Božje prijatelje i proroke. ²⁸Bog ne voli nikoga tko se ne druži s mudrošću.
²⁹Ona je ljepša od sunca i nad sve zvijezde uzvišena; u usporedbi sa svjetlošću, i nju nadmašuje; ³⁰jer noć potiskuje svjetlost, a zloća ne može pobijediti mudrost.	²⁹Mudrost je ljepša od sunca i uzvišena nad sve zvijezde. Usporedi li se sa svjetlom, i njega nadmašuje. ³⁰Jer noć potiskuje svjetlo, ali zlo ne može pobijediti mudrost.

*Mudrost Salomonova* 8, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 8, kako je otisnuta 2025.
¹Ona se snažno prostire s kraja do na kraj svijeta i svime čestito upravlja.	Ona se snažno prostire s kraja na kraj svijeta, i puna dobrote svime upravlja.
	Vrijednost mudrosti
²Nju sam zavolio i za njom čeznuo od svoje mladosti; nastojao sam da mi bude zaručnicom, zaljubivši se u njezinu ljepotu. ³Njezino je podrijetlo slavno zbog uske povezanosti s Bogom, gospodar svemira nju ljubi. ⁴Ona je učiteljica znanja Božjeg i ravnateljica njegovih djela. ⁵Ako je bogatstvo blago poželjno u životu, što je onda bogatije od mudrosti koja u svemu djeluje? ⁶Ako pak razum stvara, tko je među svim bićima veći umjetnik od nje? ⁷Ljubi li tko pravednost, i kreposti su plodovi njezinih napora: ona uči umjerenost i razboritost, pravednost i hrabrost, od kojih ljudima nema ništa korisnije u životu. ⁸Ako opet tko čezne za obilnim znanjem, ona poznaje prošlost i proriče budućnost, ona znade stvarati izreke i odgonetati zagonetke, prosuđuje znake i čudesa, tijek razdoblja i vremena.	²Zavolio sam mudrost i za njom čeznuo od mladosti. Nastojao sam da mi bude zaručnica, zaljubio sam se u njezinu ljepotu. ³Njezino je podrijetlo slavno jer živi s Bogom. Gospodar svemira je voli. ⁴Ona je učiteljica Božjeg znanja, upravlja svim njegovim djelima. ⁵Ako je u životu poželjno imati blago, što je bogatije od mudrosti koja u svemu djeluje? ⁶Ako razum stvara, tko je od svih bića veći umjetnik od nje? ⁷Voliš li pravednost? Plod njezinih napora su vrline: mudrost uči umjerenosti, razboritosti, pravednosti i hrabrosti, a u ljudskom životu nema ništa korisnije od toga. ⁸Ako pak tko čezne za obilnim znanjem, ona poznaje prošlost i proriče budućnost. Ona zna stvarati izreke i rješavati zagonetke, razumije znakove i čudesa, predviđa tijek razdoblja i vremena.
	Mudrost kao savjetnica
⁹Zato sam odlučio uzeti je za životnu suputnicu, znajući da će mi biti savjetnica u dobru, tješiteljica u brigama i tuzi. ¹⁰Po njoj ću steći slavu u narodu, i već kao mladić čast pred starijima. ¹¹Na sudu ću se pokazati oštroumnim i u očima mogućnika izazvati divljenje. ¹²Čekat će me dok budem šutio, a kad progovorim, slušat će me; ako mi govor bude dug, stavit će ruke na svoja usta. ¹³Po njoj ću steći besmrtnost i onima poslije sebe ostaviti vječni spomen. ¹⁴Vladat ću nad mnoštvom i narodi će mi biti podložni; ¹⁵Strah će obuzeti strašne silnike kad čuju za me, među mnoštvom ću se pokazati dobrostivim, a u ratu odvažnim. ¹⁶Kad uđem u svoju kuću, počinut ću kraj nje, jer u drugovanju s njom nema gorčine, ni bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost.	⁹Zato sam odlučio mudrost uzeti za životnu suputnicu. Znao sam da će mi biti savjetnica u dobru, a u brigama i tuzi tješiteljica ¹⁰Po njoj ću u narodu steći slavu, a među starijima čast već kao mladić. ¹¹Na sudu ću se pokazati oštroumnim, a u očima velikana izazvati divljenje. ¹²Čekat će me dok budem šutio, a slušat će me kad progovorim. Čak i ako mi govor bude dug, ljudi će staviti ruke na svoja usta. ¹³Po njoj ću steći besmrtnost i ostaviti vječni spomen onima nakon sebe. ¹⁴Vladat ću nad mnoštvom ljudi i narodi će mi biti podložni. ¹⁵Strah će obuzeti strašne silnike kad za mene čuju. Među mnoštvom ću se pokazati dobrostivim, a u ratu odvažnim. ¹⁶Kad uđem u svoju kuću, kraj nje ću počinuti, jer nema gorčine u drugovanju s njom. U zajedništvu s njom nema boli, već samo užitak i radost.
	Mladić traži mudrost
¹⁷Kad sam sve to tako razmislio i u svom srcu shvatio: da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću, ¹⁸i da je prava radost u prijateljstvu s njom, i neiscrpno blago u djelima njezinih ruku, i razboritost u druženju s njom, i slava u zajedništvu s njezinim riječima, krenuo sam unaokolo tražeći kako bi je sebi pridobio. ¹⁹Bio sam mladić lijepa stasa i plemenite duše, ²⁰ili bolje: jer sam bio dobar, ušao sam u neiskvareno tijelo. ²¹Znajući da je neću zadobiti, osim Božjim darom – a razboritost je već i znanje čiji je ona dar – obratih se Gospodinu i pomolih se i rekoh iz sveg srca svoga:	¹⁷Kad sam o svemu tako razmislio u svojem srcu, shvatio sam da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću. ¹⁸Uvidio sam da je prava radost u prijateljstvu s njom, da je u djelima njezinih ruku neiscrpno blago, da je razboritost u druženju s njom, a slava u zajedništvu s njezinim riječima. Potom sam krenuo uokolo, tražeći kako bih je pridobio. ¹⁹Bio sam mladić lijepa stasa i plemenite duše. ²⁰Točnije rečeno: budući da sam bio dobar, ušao sam u neiskvareno tijelo. ²¹Znao sam da je neću zadobiti, osim Božjim darom – a razboritost je već i znanje da je ona Božji dar. Stoga sam se obratio Gospodinu, pomolio se i rekao mu iz dubine srca:

*Mudrost Salomonova* 9, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 9, kako je otisnuta 2025.
	Salomonova molitva za mudrost
¹Bože otaca i Gospodine milosrđa, koji si riječju svojom stvorio svemir ²i mudrošću svojom sazdao čovjeka, da vlada nad stvorenjima tvojim, ³i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti, i da sud izriče u pravednosti duše:	Bože mojih predaka i Gospodine milosrđa, riječju si stvorio svemir. ²Mudrošću si sazdao čovjeka da vlada tvojim stvorenjima, ³da sveto i pravedno upravlja svijetom i sudi u pravednosti duše.
⁴daj mi mudrost koja s tobom stoluje i ne isključi me između djece tvoje. ⁵Jer ja sam sluga tvoj i sin službenice tvoje, čovjek slab i kratka vijeka, slabašan u shvaćanju pravde i zakona. ⁶Sve kad bi tko od sinova ljudskih bio i savršen, ali bez tvoje mudrosti, opet ne bi ništa vrijedio.	⁴Daj mi mudrost koja s tobom stoluje i ne isključi me od svoje djece. ⁵Jer ja sam tvoj sluga i sin tvoje sluškinje, čovjek slab i kratka vijeka, slab u shvaćanju pravde i Zakona. ⁶Ali kad bi tko i bio savršen, bez tvoje mudrosti ne bi vrijedio ništa.
⁷Ti si me izabrao za kralja svome narodu, za suca svojim sinovima i kćerima. ⁸Rekao si da sagradim hram na tvojoj svetoj gori i žrtvenik u gradu tvoga boravišta, po uzoru na sveti šator koji si od početka spremio.	⁷Ti si me izabrao za kralja svome narodu, za suca svojim sinovima i kćerima. ⁸Rekao si da sagradim Hram na tvojoj svetoj gori i Žrtvenik u gradu tvoga boravišta, po uzoru na Sveti šator koji si pripremio od početka.
⁹Kod tebe je mudrost koja zna tvoja djela, koja je bila nazočna kad si stvarao svijet, i koja zna što je čestito u tvojim očima, i što je pravo po tvojim zapovijedima. ¹⁰Pošalji je sa svetih nebesa, i otpravi je od prijestolja slave svoje, da bude sa mnom u mom trudu, i da spoznam što je tebi ugodno.	⁹Kod tebe je mudrost koja zna tvoja djela. Ona je bila prisutna kad si stvarao svijet. Zna što je čestito u tvojim očima, i u skladu s tvojim zapovijedima. ¹⁰Pošalji je sa svetih nebesa, s prijestolja svoje slave, da bude sa mnom u svem što radim, i spoznam što je tebi ugodno.
¹¹Jer ona sve zna i razumije i razborito će me voditi u djelima mojim i čuvati me u svojoj slavi. ¹²Tako će ti biti prihvatljiva moja djela, ja ću pravedno suditi tvomu narodu i bit ću dostojan prijestolja oca svoga.	¹¹Jer ona sve zna i razumije. Razborito će me voditi kad radim i čuvati u svojoj slavi. ¹²Tako će ti biti prihvatljiva moja djela. Pravedno ću suditi tvojem narodu i biti dostojan prijestolja svojega oca.
¹³Ta tko može spoznati naum Božji, i tko proniknuti, što hoće Gospodin? ¹⁴Nesigurne su misli smrtnika i nestalni naši naumi. ¹⁵Jer propadljivo tijelo teret je duši, i zemni šator pritiska duh opterećen mnogim brigama. ¹⁶Jedva nagađamo o onom što je na zemlji i s mukom shvaćamo što nam je na dohvat ruke, a tko da istraži što je na nebu? ¹⁷Tko bi ikad doznao tvoj naum, da ti nisi dao mudrost, i da s visina nisi poslao svoga svetoga Duha? ¹⁸Tako su se ispravile staze pozemljara, ljudi su naučili što ti je milo, i spasili se tvojom mudrošću.	¹³Tko može spoznati Božji plan, i proniknuti što Gospodin hoće? ¹⁴Misli smrtnika nesigurne su, a naše su namjere nestalne. ¹⁵Propadljivo tijelo teret je duši. Zemni šator tlači duh opterećen mnogim brigama. ¹⁶Jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom shvaćamo što nam je nadohvat ruke, a kamoli ono što je na nebu. ¹⁷Tko bi ikad doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrost, i s visina poslao svoga svetog duha? ¹⁸Tako su se ispravile staze ljudi na zemlji; naučili su što ti je milo, i tvojom se mudrošću spasili.

*Mudrost Salomonova* 10, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 10, kako je otisnuta 2025.
	Djela mudrosti od Adama do Mojsija
	Mudrost je čuvala Adama
¹Ona je štitila prvostvorenog oca svijeta kad je sam bio stvoren, oslobodila ga iz grijeha njegova ²i dala mu moć da vlada nad svime.	Mudrost je štitila prvog stvorenog, oca svijeta, kad je bio oblikovan. Oslobodila ga je iz njegova grijeha ²i dala mu moć da vlada nad svime.
	Kain je napustio mudrost
³A grješnik, odmetnuvši se od nje u svojoj srdžbi, i sam pogibe u svojoj bratoubilačkoj mržnji.	³Ali grešnik se u svojoj srdžbi odmetnuo od mudrosti i poginuo u svojoj bratoubilačkoj mržnji.
	Mudrost je izvukla Nou
⁴A zemlju zbog toga potopom pogođenu mudrost je opet spasila vozeći pravednika na običnom drvetu.	⁴Zbog toga je zemlja bila potopljena. Ali mudrost je opet spasila pravednika i izvukla ga na običnom drvetu.
	Mudrost je vodila Abrahama
⁵I kad su se narodi, složni u svojoj zloći, slili u jedno, ona je pronašla pravednika, učinila ga neporočnim pred Bogom, i sačuvala ga da bude jači od ljubavi prema djetetu.	⁵Kad su se narodi, složni u svojoj zloći, slili u jedno, mudrost je pronašla pravednika. Učinila ga je neporočnim pred Bogom. Sačuvala ga je da bude jači od ljubavi prema svojem djetetu.
	Mudrost je pomogla Lotu
⁶Dok su bezbožnici ginuli, ona je spasila pravednika koji je bježao od ognja što je pao na pet gradova. ⁷O njihovoj zloći još uvijek svjedoče zadimljena pustinja, biljke kojima plodovi nikad ne dozrijevaju i stup soli kao spomenik nevjernoj duši. ⁸Oni koji su zaobilazili mudrost, ne samo da su izgubili spoznaju dobra, već su i živućima ostavili spomenik svoje ludosti, da ne bi ostalo skriveno u čemu su se prevarili. ⁹A mudrost je svoje štovatelje spasila iz svake nevolje.	⁶Dok su bezbožnici ginuli, ona je spasila pravednika koji je bježao od vatre što je pala na pet gradova. ⁷O njihovoj zloći još uvijek svjedoče zadimljena pustinja, biljke kojima plodovi nikad ne dozrijevaju i stup soli kao spomenik nevjernoj duši. ⁸Ljudi koji su tada zaobilazili mudrost izgubili su spoznaju dobra. Živućima su ostavili spomenik svoje ludosti – da ne bi ostalo skriveno u čemu su se prevarili. ⁹Ali mudrost je one koji je štuju spasila iz svake nevolje.
	Mudrost je pratila Jakova
¹⁰Pravednika koji je bježao pred bratovom srdžbom ona je povela pravim stazama; pokaza mu kraljevstvo Božje i dala mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila njegove napore i umnožila plod truda njegova. ¹¹Pomogla mu je protiv premoći njegovih tlačitelja i učinila ga bogatim. ¹²Sačuvala ga je od neprijatelja i zaštitila od onih što mu stavljahu zasjede. Ovjenčala ga je pobjedom u žestokom boju, da spozna kako je bogobojaznost jača od svega.	¹⁰Pravednik je jednom bježao pred bratovom srdžbom. Mudrost ga je povela pravim stazama, pokazala mu Božje kraljevstvo i dala znanje o svetinjama. Njegove je napore okrunila uspjehom i umnožila plod njegova truda. ¹¹Pomogla mu je protiv nadmoći njegovih tlačitelja i učinila ga bogatim. ¹²Sačuvala ga je od neprijatelja i zaštitila od zasjeda. Ovjenčala ga je pobjedom u žestokom boju, da spozna da je bogobojaznost jača od svega.
	Mudrost je spasila Josipa
¹³Pravednika prodana u roblje nije ostavila, već ga je sačuvala od grijeha. ¹⁴S njim je sišla u tamnicu i u okovima ga nije napustila, sve dok mu nije pribavila kraljevsko žezlo, vlast nad tlačiteljima njegovim i u laž utjerala one što su ga ocrnjivali, a njemu podarila vječnu slavu.	¹³Mudrost nije napustila pravednika koji je bio prodan u roblje, već ga je sačuvala od grijeha. ¹⁴S njim je sišla u tamnicu i nije ga ostavila u okovima – sve dok mu nije pribavila kraljevsko žezlo i vlast nad njegovim tlačiteljima. Razotkrila je laž onih koji su ga ocrnjivali, a njemu podarila vječnu slavu.
	Mudrost je izvela Izraelce iz Egipta
¹⁵Sveti narod i porod neporočan spasila je od naroda tlačiteljskog. ¹⁶Ušla je u dušu štovatelja Gospodnjeg te se čudesima i znakovima oduprla strašnim kraljevima. ¹⁷Svetima je dala plaću za njihov trud, vodila ih čudesnim putovima i postala im zaklon danju, a noću zvjezdani sjaj. ¹⁸Provela ih je kroz Crveno more i vodila ih preko golemih voda. ¹⁹Njihove neprijatelje utopila je u valovima, a njih je izbavila iz dubine bezdana. ²⁰Zato su pravednici oplijenili bezbožnike, dali hvalu, Gospode, tvom svetom imenu i jednodušno proslavili tvoju ruku braniteljicu. ²¹Jer mudrost je otvorila usta nijemima i nejakoj djeci dala vješt jezik.	¹⁵Mudrost je spasila narod koji je bio svet i bez poroka, spasila ga je od naroda tlačitelja. ¹⁶Ušla je u dušu čovjeka koji je štovao Gospodina. Čudesima i znakovima oduprla se strašnim kraljevima. ¹⁷Svetima je dala plaću za njihov trud i vodila ih čudesnim putovima. Danju im je postala zaklon, a noću zvjezdani sjaj. ¹⁸Provela ih je kroz Crveno more i prevela preko golemih voda. ¹⁹Izbavila ih je iz dubine bezdana, a njihove neprijatelje utopila u valovima. ²⁰Zato su pravednici orobili bezbožnike. Gospodine, dali su hvalu tvom svetom imenu i jednodušno proslavili tvoju ruku hraniteljicu. ²¹Mudrost je otvorila usta nijemima, a nejakoj djeci dala vješt jezik.

*Mudrost Salomonova* 11, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 11, kako je otisnuta 2025.
¹Njihove je pothvate usmjerila k uspjehu rukom svetoga proroka. ²Putovali su nenastanjenom pustinjom i u neprohodnom kraju podizali šatore. ³Odupirali su se neprijateljima i odolijevali protivnicima. ⁴A kad su ožednjeli i tebe zazvali, dao si im vodu iz strme pećine i lijek njihovoj žeđi iz tvrda kamena. ⁵I tako ono čime su bili kažnjeni njihovi neprijatelji, njima je postalo dobročinstvo u njihovoj nevolji.	Mudrost je rukom svetoga proroka usmjerila pothvate Izraelaca prema uspjehu. ²Putovali su nenastanjenom pustinjom i podizali šatore u neprohodnom predjelu. ³Odupirali su se neprijateljima i odolijevali protivnicima. ⁴A kad su ožednjeli i tebe zazvali, dao si im vodu iz strme pećine. Iz tvrda kamena dao si lijek njihovoj žeđi – ⁵voda kojom su njihovi neprijatelji bili kažnjeni, Izraelcima je postala dobročinstvo u nevolji.
	Kazna Egipćana i kušnja Izraelaca
⁶Umjesto rijeke tekućice dao si im krvlju zamućenu rijeku ⁷kao kaznu za naređeno ubijanje djece, a svojima si, protivno očekivanju, dao obilje vode, ⁸pokazavši samo onom žeđom kako si kaznio njihove neprijatelje. ⁹Jer nakon što su kušani i samo blago kažnjeni, shvatili su kako su se napatili bezbožnici što si ih u srdžbi kaznio. ¹⁰Jer njih si iskušao kao otac koji blago opominje, dok si one iskušao sudeći im kao strogi kralj. ¹¹Jednaka muka obuzela je i nazočne i nenazočne, ¹²snašla ih je dvostruka žalost, i uzdah dok su se sjećali prošlosti. ¹³Jer kad su čuli da su se njihove kazne okrenule Izraelcima u dobročinstva, spoznali su ruku Gospodnju. ¹⁴Onom koga su nekoć izložili i rugajući se odbacili, sad su se nakon svega divili, iskusivši žeđ drukčiju od one pravednika. ¹⁵Da kazniš njihove bezumne i nepravedne misli, koje su ih navele da štuju nijeme životinje i bijedne nakaze poslao si na njih mnoštvo bezumnih životinja, ¹⁶da shvate kako se svatko kažnjava onim u čemu griješi. ¹⁷Tvojoj svemoćnoj ruci nije bilo teško – ta stvorila je svijet od bezlične tvari – poslati na njih mnoštvo medvjeda ili ljutih lavova, ¹⁸ili još nepoznate, istom stvorene, divlje zvijeri, koje plamte žestinom, ispuštaju zastrašujuću riku, ili im iz očiju sijevaju strašne iskre, ¹⁹koje ne samo da ih mogu smrviti, već ih i samom zastrašujućom pojavom uništiti. ²⁰Ali i bez svega toga, mogli su pasti od jednog jedinog daha, tjerani tvojom osudom i gonjeni tvojim moćnim duhom, da ti nisi sve uredio po mjeri, broju i utegu.	⁶Umjesto rijeke tekućice Egipćanima si dao rijeku zamućenu krvlju. ⁷Bila je to kazna jer su zapovjedili ubijanje djece. A svojem si narodu dao obilje vode – ⁸nakon što si dao da ožedni. Tako si mu pokazao na koji si način kaznio njihove neprijatelje. ⁹Izraelci su bili kušani i samo blago kažnjeni. Tako su shvatili koliko su patili bezbožnici koje si kaznio u srdžbi. ¹⁰Svoj narod si iskušao kao otac koji blago opominje, a bezbožne si iskušao sudeći im kao strogi kralj. ¹¹Jednaka muka obuzela je i one Egipćane koji su blizu, i one koji su daleko. ¹²Snašla ih je dvostruka žalost, uzdisali su dok su se sjećali prošlosti. ¹³Jer kad su čuli da su se njihove kazne kod Izraela pretvorile u dobročinstva, spoznali su Gospodinovu ruku. ¹⁴Nakon svega divili su se čovjeku kojeg su nekad odbacili i kome su se rugali – jer su iskusili žeđ drukčiju od žeđi pravednika. ¹⁵Njihove bezumne i nepravedne misli navele su ih da štuju nijeme životinje i bijedne nakaze. Da ih kazniš, poslao si na njih mnoštvo bezumnih životinja – ¹⁶da shvate kako se svatko kažnjava onim u čemu griješi. ¹⁷Tvoja svemoćna ruka stvorila je svijet od bezlične tvari. Stoga joj nije bilo teško poslati na njih mnoštvo medvjeda, ljutih lavova ¹⁸ili divljih zvijeri koje si tek stvorio pa su još nepoznate – što plamte žestinom, ispuštaju zastrašujuću riku ili im iz očiju sijevaju strašne iskre. ¹⁹One ne samo da ih mogu smrviti, već ih mogu uništiti i samom svojom zastrašujućom pojavom. ²⁰No i bez svega toga mogli su pasti od jednog jedinog daha, tjerani tvojom osudom i gonjeni tvojim moćnim duhom – da ti nisi sve uredio po mjeri, broju i utegu.
	Bog je moćan i pravedan
²¹I budući da uvijek raspolažeš silnom snagom, tko se može oduprijeti tvojoj moćnoj ruci? ²²Sav svijet pred tobom je kao zrnce prašine na tezulji i kao kaplja rose što jutrom pada na zemlju. ²³Ali svima si milostiv, jer si svemoćan, i opraštaš grijehe ljudi, da se obrate. ²⁴Ljubiš sve što postoji i ne mrziš ništa što si stvorio. Jer da si nešto mrzio, ne bi ga ni stvorio. ²⁵A kako bi nešto i moglo postati bez tvoje volje? Ili bez tebe opstati? ²⁶Ali ti štediš sve, jer sve je tvoje, Gospode, koji ljubiš život.	²¹Ti stalno raspolažeš silnom snagom. Tko se može oduprijeti tvojoj moćnoj ruci? ²²Sav svijet pred tobom sliči na trun prašine na vagi i na kaplju rose što jutrom pada na zemlju. ²³Ali svima si milostiv, jer si svemoćan; i opraštaš grijehe ljudi, da se obrate. ²⁴Voliš sve što postoji i ne mrziš ništa što si stvorio; jer da si nešto mrzio, ne bi to niti stvorio. ²⁵A kako bi išta bez tvoje volje moglo postati ili opstati? ²⁶Ali ti štediš sve, jer sve je tvoje, Gospodine, koji voliš život.

*Mudrost Salomonova* 12, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 12, kako je otisnuta 2025.
¹Jer u svemu je tvoj besmrtni duh. ²Zato blago koriš grješnike, poučavaš ih podsjećajući ih na grijehe njihove, da se oslobode zloće i vjeruju u tebe, Gospode.	Tvoj je besmrtni duh u svemu. ²Zato blago prekoravaš grešnike, poučavaš ih i podsjećaš na grijehe: da se oslobode zloće i vjeruju u tebe, Gospodine.
	Grijesi Kanaanaca
³Zamrzio si prijašnje stanovnike svoje svete zemlje ⁴zbog njihovih opakih djela: vračanja i bezbožnih žrtava; ⁵okrutne ubojice djece, što na ljudožderskim gozbama jedu ljudsko meso i piju krv; posvećene usred tog pira, ⁶i roditelje, ubojice bespomoćnih bića odlučio si uništiti rukama otaca naših, ⁷da tebi najdraža od svih zemalja primi stanovništvo dostojno djece Božje. ⁸Ipak i njih si kao ljude poštedio, šaljući ose kao preteče pred svojom vojskom, da ih polagano istrijebe. ⁹Premda si zlikovce u otvorenoj bitci mogao predati rukama pravednika, ili strašnim zvijerima, ili ih oštrom riječi odjednom istrijebiti, ¹⁰ti si, sudeći ih malo pomalo, ostavljao mjesta obraćenju, premda si znao kako je to opak narod, kojemu je zloća urođena, i koji svoju ćud nikad neće promijeniti. ¹¹Jer to pleme je od početka bilo prokleto, ali se ti nisi obazirao ni na koga kad si ostavio nekažnjene grijehe njihove.	³Prijašnje stanovnike svoje svete zemlje zamrzio si ⁴zbog njihovih zlih djela. Vračali su, prinosili bezbožne žrtve ⁵i okrutno ubijali djecu. Na ljudožderskim gozbama posvećivali su ljudsko meso i krv, a potom ih jeli i pili. ⁶Rukama naših predaka odlučio si uništiti te roditelje koji su ubijali bespomoćna bića ⁷– da tebi najdraža od svih zemalja primi stanovništvo dostojno Božje djece. ⁸Ipak si i te ljude poštedio, poslavši ose kao preteče pred svojom vojskom, da ih polagano istrijebe. ⁹Zlikovce si u otvorenoj bitci mogao predati rukama pravednika, strašnim zvijerima, ili ih istrijebiti u trenu oštrom riječi. ¹⁰Unatoč tomu ti si, sudeći im malopomalo, ostavljao mjesta obraćenju – premda si znao da je taj narod zao, da mu je zloća urođena i da nikad neće promijeniti ćud. ¹¹Iako je to pleme bilo prokleto od početka, ti se nisi obazirao ni na koga kad si njihove grijehe ostavio nekažnjene.
	Bog vlada svime
¹²Jer tko bi ti smio reći: što si to učinio? ili se oprijeti tvojoj odluci? Ili tko ti može predbaciti zbog uništenja naroda koje si ti stvorio? Ili tko da ustane protiv tebe u obranu nepravednih ljudi? ¹³Jer nema boga osim tebe koji se brine za sve, komu bi morao dokazivati da ne sudiš nepravedno. ¹⁴Nijedan kralj i nijedan vladar ne može ti proturječiti zbog onih koje si kaznio. ¹⁵Pravedan kao što jesi, svime pravedno upravljaš, i smatrao bi nedostojnim svoje moći kazniti nekoga tko ne zaslužuje kazne. ¹⁶Jer tvoja moć temelj je tvoje pravednosti, i jer vladaš nad svime, možeš sve i poštedjeti. ¹⁷Svoju silu pokazuješ samo kad se ne vjeruje u savršenstvo tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je poznaju.	¹²Tko bi ti smio reći: »Što si to učinio?« ili se oduprijeti tvojoj odluci? Tko ti može predbaciti ako uništiš narod što si stvorio? Tko će ustati protiv tebe i braniti nepravedne? ¹³Jer nema Boga osim tebe koji se brine za sve, komu bi morao dokazivati da ne sudiš nepravedno. ¹⁴Nijedan kralj i nijedan vladar ne može ti proturječiti zbog onih koje si kaznio. ¹⁵Pravedan kao što jesi, ti svime pravedno upravljaš, i smatrao bi nedostojnim svoje moći kazniti nedužnoga. ¹⁶Tvoja moć temelj je tvoje pravednosti. Budući da vladaš nad svime, možeš sve i poštedjeti. ¹⁷Silu pokazuješ kad se ne vjeruje u savršenstvo tvoje moći, ali kažnjavaš drskost onih koji je poznaju.
	Bog je milosrdan
¹⁸Ti, silni Gospodaru, sudiš pravično i upravljaš nama s velikom blagošću. ¹⁹Takvim si djelima poučio svoj narod, da pravednik mora biti čovjekoljubiv; a svojoj si djeci podario nadu, da ćeš grešnicima omogućiti obraćenje. ²⁰Jer ti si neprijatelje svoje djece, pa i one koji su zaslužili smrt, ipak obzirno i blago kažnjavao, dajući im vrijeme i priliku da se ostave zloće svoje, ²¹a kako si tek obzirno sudio djecu svoju, čijim si ocima dao zakletve, saveze i divna obećanja. ²²I dok nas opominješ, naše neprijatelje kažnjavaš tisućama udaraca, da se sjetimo tvoje dobrote dok sami sudimo, i da se nadamo milosrđu kad nama sude.	¹⁸Ti, silni Gospodaru, sudiš pravedno i upravljaš nama velikom blagošću, jer imaš moći djelovati kad god hoćeš. ¹⁹Takvim si djelima poučio svoj narod, da pravednik mora voljeti ljude. Svojoj si djeci podario nadu da ćeš grešnicima omogućiti obraćenje. ²⁰Jer ti si neprijatelje svoje djece, pa i one koji su zaslužili smrt, obzirno i blago kažnjavao. Dao si im vrijeme i priliku da se okane zla. ²¹A kako si tek obzirno sudio svoju djecu, čijim si precima dao prisege, saveze i divna obećanja. ²²Dok nas opominješ, naše neprijatelje kažnjavaš tisućama udaraca – da se sjetimo tvoje dobrote dok sami sudimo, i da se nadamo milosrđu kad sude nama.
	Grijesi Egipćana
²³Zato si one koji su u ludosti provodili nepravedan život izmučio njihovim vlastitim gnusobama. ²⁴I jer su strašno zastranili na svojim putovima. časteći sramotne i ogavne životinje kao bogove, varajući se kao nerazborita djeca. ²⁵Zato si im kao nerazumnoj djeci poslao kaznu da ih izruga. ²⁶Ali kako ništa nisu naučili od te kazne, iskusili su ubrzo kaznu dostojnu Boga. ²⁷Jer uvidjevši da su kažnjeni po tim životinjama koje su štovali kao bogove, spoznali su pravoga Boga o kom prije nisu htjeli ni čuti. Zato i dođe na njih najviša kazna.	²³One koji su u ludosti provodili nepravedan život izmučio si njihovim vlastitim grozotama. ²⁴Strašno su zastranili na svojim putovima. Kao bogove su častili sramotne i ogavne životinje. Varali su se kao nerazborita djeca – ²⁵a kao nerazumnoj djeci poslao si im kaznu da ih izruga. ²⁶Ali ništa nisu naučili od te kazne pa su ubrzo iskusili kaznu dostojnu Boga. ²⁷Tek kad su kažnjeni životinjama koje su štovali kao bogove, spoznali su pravoga Boga za koga prije nisu htjeli niti čuti. Zato je na njih i došla najveća kazna.

*Mudrost Salomonova* 13, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 13, kako je otisnuta 2025.
	Bog je veći od svega stvorenog
¹Po naravi su bili glupi svi ljudi koji Boga nisu upoznali, i koji iz vidljivih ljepota nisu mogli spoznati onoga koji jest, iako su im njegova djela bila pred očima, nisu upoznali umjetnika; ²nego sad su vatru, sad vjetar, sad nestalni zrak, sad kruženje zvijezda, sad opet vodenu silu ili nebeska svjetlila smatrali bogovima što vladaju svijetom. ³Jer ako su ih, očarani njihovom ljepotom, smatrali bogovima, morali su ipak spoznati koliko je od njih uzvišeniji njihov gospodar, jer i njih je stvorio sam tvorac ljepote. ⁴Ako su bili zaneseni njihovom silom i snagom, morali su ipak spoznati koliko je od njih moćniji njihov stvoritelj. ⁵Jer iz veličine i ljepote stvorenja može se zaključivati o njihovu stvoritelju. ⁶Ti ipak zaslužuju samo mali prijekor, jer su možda zastranili tražeći Boga i želeći ga naći ⁷Boraveći usred djela njegovih, oni ih istražuju ali ih zavodi vanjština, jer lijepo je to što vide. ⁸Pa ipak ni njima ne treba oprostiti. ⁹Jer ako su mogli steći toliko znanja, da su u stanju istraživati svemir, kako nisu mogli otkriti Gospodara svega!	Tko god nije upoznao Boga, glup je po naravi – jer iz vidljivih ljepota nije mogao spoznati onoga koji jest. Iako su im njegova djela bila pred očima, nisu upoznali umjetnika. ²Umjesto toga smatrali su da je bog koji vlada svijetom vatra, vjetar, nestalni zrak, kruženje zvijezda, vodena sila ili svjetla na nebu. ³Očarani njihovom ljepotom smatrali su ih bogovima, ali morali su spoznati koliko je od njih uzvišeniji njihov gospodar – jer i njih je stvorio tvorac ljepote. ⁴Iako su bili zaneseni njihovom silom i snagom, morali su spoznati koliko je od njih moćniji njihov stvoritelj. ⁵Jer po veličini i ljepoti stvorenoga može se zaključivati o njihovu stvoritelju. ⁶Takvi ljudi možda zaslužuju samo mali prijekor – ako su zastranili dok su tražili Boga jer su ga željeli naći. ⁷Žive usred njegovih djela i proučavaju ih, jer je ono što vide lijepo, ali ih zavodi vanjština. ⁸Pa ipak, ni njima ne treba oprostiti. ⁹Jer ako su mogli steći toliko znanja da mogu proučavati svemir, kako nisu uspjeli otkriti Gospodara svega!
	Idolatrija je nerazumna
¹⁰Bijedni su i u mrtve predmete se uzdaju koji bogovima zovu djela ljudskih ruku: zlato i srebro, umjetnička djela i životinjske likove, bezvrijedno kamenje, djelo drevne ruke. ¹¹Neki tesar odsjekao je prikladno stablo, vješto ogulio svu koru s njega i lijepo ga obrađujući, napravio korisnu posudu koja će služiti u životu. ¹²A trijeske od svoga obrta upotrijebio je za spremanje hrane kojom se siti. ¹³To što je preostalo i što nije ni za što, drvo krivo i granu kvrgavu uzme i u svojoj dokolici izrezuje, oblikujući ga nehajno, te napravi lik sličan čovjeku; ¹⁴ili oblikuje kakvu bijednu životinju, oboji je i crvenilom joj kožu premaže, obojivši svaku pjegu na njoj. ¹⁵Načini joj prikladnu kućicu, objesi je o zid, pričvrstivši je čavlom. ¹⁶Pobrine se kako ne bi pala na zemlju, znajući da sama sebi ne može pomoći. Jer samo je kip koji treba pomoći. ¹⁷Moleći za imetak, za ženidbu i djecu, on se ne stidi obraćati se mrtvoj stvari, za svoje zdravlje zazivati nemoćno stvorenje; ¹⁸on se za život moli smrti, u pomoć doziva bespomoćno, za pomoć na putu ono što ne može ni nogom maknuti; ¹⁹za uspjeh u poslu i radu svojih ruku traži snage od onog komu su ruke posve nemoćne.	¹⁰Bijedni su ljudi koji se uzdaju u mrtve predmete, a bogovima nazivaju djela ljudskih ruku: zlato, srebro, umjetnička djela, životinjske likove ili bezvrijedno kamenje, djelo drevne ruke. ¹¹Neki tesar odsjekao je prikladno stablo, vješto s njega ogulio koru, lijepo ga obradio i napravio posudu koja će mu koristiti. ¹²Triješće preostalo od toga rada zapalio je i na njemu pripremio obrok. ¹³Potom je uzeo ostatke koji nisu bili ni za što, krivo drvo i kvrgavu granu, i u dokolici ih rezbario. Nehajno ih je oblikovao pa izradio lik sličan čovjeku ¹⁴ili kakvoj bezvrijednoj životinji. Obojio ga je i crvenilom premazao površinu, prekrivši na njemu svaki nedostatak. ¹⁵Načinio mu je prikladnu kućicu i objesio je o zid, pričvrstivši je čavlom. ¹⁶Pobrinuo se da ne padne na zemlju, znajući da sam sebi ne može pomoći. Jer to je samo kip koji treba pomoć. ¹⁷Molio mu se za imetak, za ženidbu i djecu. Nije ga sram obraćati se mrtvoj stvari i za svoje zdravlje zazivati nemoćno rukotvorina. ¹⁸Za život se moli smrti, u pomoć doziva bespomoćno, traži pomoć na putu od onog što ne može napraviti ni korak. ¹⁹Za uspjeh u poslu i radu svojih ruku traži snagu od onog komu su ruke posve nemoćne.

*Mudrost Salomonova* 14, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 14, kako je otisnuta 2025.
	Drveni idoli i Noina lađa
¹Drugi opet spremajući se zaploviti i prevaliti bijesne valove, doziva u pomoć drvo slabije od lađe koja ga nosi. ²Nju je izmislila čežnja za dobitkom i sagradila mudrost graditelja. ³Ali njome kormilari tvoja providnost, Oče, jer si dao put na moru i sigurnu stazu kroz valove; ⁴tako pokazuješ da možeš izbaviti iz svake opasnosti, da se i nevješt smije ukrcati. ⁵Jer ti nećeš da djela tvoje mudrosti budu beskorisna, zato ljudi povjeravaju svoj život i najmanjem drvetu te i na splavi sigurno preplovljuju burne valove. ⁶Pa i u davnini kad su izginuli oholi divovi, nada ovoga svijeta pobjegla je na splav upravljanu tvojom rukom i svijetu ostavila sjeme za novi naraštaj. ⁷Neka je blagoslovljeno drvo po kojem dolazi pravda, ⁸a prokleta rukotvorina i onaj tko ju je načinio; on zato što je načini, a ona zato što je, iako prolazna, nazvana bogom. ⁹Bogu je jednako mrzak i bezbožnik i njegovo bezboštvo, ¹⁰a tvorevina i njezin tvorac bit će jednako kažnjeni. ¹¹Zato će osuda stići i poganske kumire, jer su postali gnusoba među stvorenjima Božjim, sablazan ljudskim dušama i zamka nogama bezumnika.	¹Čovjek se sprema zaploviti i prevaliti bijesne valove – a poziva u pomoć drvenog idola slabijeg od lađe što ga nosi! ²Lađa je nastala zbog želje za dobitkom, a sagradila ju je vještina graditelja. ³Ali njime kormilari tvoja providnost, Oče. Ti si dao put na moru i sigurnu stazu kroz valove. ⁴Tako pokazuješ da možeš izbaviti iz svake opasnosti, pa se i nevješt smije ukrcati. ⁵Jer ti ne želiš da djela tvoje mudrosti budu beskorisna. Zato ljudi mogu povjeriti svoj život i najmanjem brodu, pa čak i na splavi sigurno preploviti burne valove. ⁶Tako je bilo i u davnini, kad su izginuli oholi divovi. Nada ovoga svijeta našla je utočište na lađi kojom je upravljala tvoja ruka, i svijetu je ostavila sjeme za novi naraštaj. ⁷Neka je zato blagoslovljeno drvo po kojem dolazi pravda, ⁸a proklet idol i onaj tko ga je načinio – čovjek, zato što ga je načinio, a idol zato što je, iako prolazan, nazvan božanstvom. ⁹Bogu je jednako mrzak i bezbožnik i njegovo bezboštvo; ¹⁰tvorevina i njezin tvorac bit će jednako kažnjeni. ¹¹Zato će osuda stići i poganske idole, jer su postali odvratni među Božjim stvorenjima. Oni love ljudske duše u klopku i nogama bezumnika postavljaju zamku.
	Izvori štovanja idola
¹²S izumom kumira došla je pokvarenost, s njihovim otkrićem izopačenost života. ¹³Nije ih bilo otpočetka, niti će ih biti dovijeka. ¹⁴Po ljudskoj su ispraznosti došli na svijet i zato im je određen brz svršetak. ¹⁵Neki otac izmučen prijevremenom tugom zbog prerano ugrabljenog djeteta, načinio je njegov lik, te počeo mrtvog čovjeka štovati kao boga i odredio svojim podanicima obrede i žrtve. ¹⁶S vremenom se ukorijenio taj bezbožni običaj i postao zakon; po naredbi vladara počeli su se štovati njihovi likovi. ¹⁷A one koje ljudi, živeći daleko, nisu mogli osobno štovati, u mislima su sebi približavali njihovo obličje, praveći vidljiv lik čašćenog kralja, kako bi mu odsutnom mogli laskati kao da je prisutan. ¹⁸Častohleplje umjetnika navodilo je na sve veće štovanje i one koji kralja nisu ni poznavali. ¹⁹Vjerojatno u želji da se svidi kralju, upotrijebio bi sve svoje umijeće da lik bude što ljepši, ²⁰pa je svjetina, očarana ljepotom djela, počela smatrati božanstvom onoga koga je malo prije štovala kao čovjeka. ²¹I to je postalo zamka životu: ljudi, robujući bilo sudbini, bilo nasilju vladarskom, prenesoše neizrecivo ime Božje na kamenje i drvlje.	¹²Spolna besramnost došla je s izumom idola. Otkad se oni izrađuju, živi se izopačeno. ¹³Idola nije bilo od početka, niti će ih biti zauvijek. ¹⁴Oni su na svijet došli zbog ljudske ispraznosti, i zato im je određen brz svršetak. ¹⁵Neki otac, izmučen tugom zbog prerano umrlog djeteta, načinio je njegov lik. Mrtvog čovjeka počeo je štovati kao boga i zapovjedio svojim podanicima obrede i žrtve. ¹⁶Taj se običaj ukorijenio s vremenom i postao zakon. Po zapovijedi vladara počeli su se štovati njihovi likovi. ¹⁷Oni koji su živjeli daleko i nisu mogli osobno iskazati poštovanje kralju, izradili bi njegov vidljiv lik – tako su mu odsutnom mogli laskati kao da je prisutan. ¹⁸Častohleplje umjetnika navodilo je na sve veće štovanje i one koji kralja nisu niti poznavali. ¹⁹Vjerojatno u želji da se kralju svidi, upotrijebio bi sve svoje umijeće da lik bude što ljepši. ²⁰Stoga je svjetina, očarana ljepotom djela, počela smatrati božanstvom onoga koga je malo prije poštovala kao čovjeka. ²¹I to je postalo zamka životu. Ljudi, robujući bilo sudbini, bilo vladarskom nasilju, prenijeli su neizrecivo Božje ime na kamenje i drvo.
	Posljedice štovanja idola
²²Kao da nije bilo dosta što su zastranili u spoznaji Boga, živeći u velikom procjepu zbog neznanja, tako veliko zlo još su prozvali mirom. ²³Jer, čas žrtvuju djecu, čas vrše tajne obrede, ili priređuju sulude i neuobičajene gozbe. ²⁴Ne drže više do čistoće ni tijela ni ženidbe, jedan drugog ili iz zasjede ubijaju ili preljubom ponižavaju. ²⁵Sve je metež: krv i ubojstvo, otimačina i prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna i krivokletstvo, ²⁶uznemirivanje čestitih, nezahvalnost za dobročinstvo, oskvrnjivanje duša, nasilje nad naravi, nered u braku, preljub i besramnost. ²⁷Jer je štovanje bezimenih kumira početak, uzrok i vrhunac svakoga zla. ²⁸Oni ili luduju na pijankama ili lažno proriču, ili žive nepravedno ili se olako zaklinju. ²⁹Pouzdavajući se u mrtve kumire, ne boje se kazne za krivu zakletvu. ³⁰Ali će ih za oboje stići pravedna osuda: što su, štujući kumire, o Bogu krivo mislili, i što su, prezirući svetost, krvio se zaklinjali. ³¹Prijestupima opakih uvijek se osvećuje, ne moć onih koje su prizivali, već pravda koja stiže zlikovce.	²²Nije bilo dosta što su ljudi zastranili u spoznaji Boga, živeći u velikom procjepu zbog neznanja, nego su k tome tako veliko zlo prozvali mirom. ²³Žrtvujući djecu, vršili su tajne obrede ili priređivali sulude i neuobičajene gozbe. ²⁴Nisu držali više do čistoće tijela i ženidbe, jedni su druge ponižavali preljubom ili ubijali iz zasjede. ²⁵Nastao je metež: krv, ubojstvo, otimačina i prijevara; pokvarenost, nevjernost, buna i krivokletstvo; ²⁶uznemirivanje čestitih, nezahvalnost za dobročinstvo, razuzdanost, spolne nastranosti, bračna nevjera, preljub i besramnost. ²⁷Štovanje bezimenih idola je početak, uzrok i vrhunac svakoga zla. ²⁸Ljudi luduju na pijankama, lažno proriču, žive nepravedno ili olako prisežu. ²⁹Pouzdaju se u mrtve idole pa se ne boje kazne za lažnu zakletvu. ³⁰Ali će ih za dvije stvari stići pravedna osuda: jer su, štujući idole, o Bogu krivo mislili, i jer su se, prezirući svetost, krivo zaklinjali. ³¹Prijestupi zlih uvijek su osvećeni – ne osvećuje ih moć onih koje su prizivali u prisegama, već pravda koja stiže zlikovce.

*Mudrost Salomonova* 15, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 15, kako je otisnuta 2025.
	Bog daje besmrtnost
¹A ti si, Bože naš, dobar i istinit, strpljiv i milosrdan u upravljanju svime. ²Ako i sagriješimo, tvoji smo i tvoju moć priznajemo; nećemo griješiti, jer znamo da tebi pripadamo. ³Jer tebe upoznati, savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju, krojen je besmrtnosti. ⁴Nas nije zaveo nikakav opaki ljudski izum, ni isprazno umjetničko djelo, likovi našarani bojama, ⁵što u luđacima potiču žudnju, pa čeznu za neživim obličjem mrtva lika. ⁶Ljubitelji zla i dostojni takvih nada svi su koji ih prave, za njima žude i njih štuju.	Ti si, Bože naš, dobar i istinit, strpljivo i milosrdno svime upravljaš. ²Ako i sagriješimo, tvoji smo i tvoju moć priznajemo. Ali nećemo griješiti jer znamo da tebi pripadamo. ³Tebe upoznati savršena je pravednost. Poznavati tvoju snagu korijen je besmrtnosti. ⁴Nas nije zaveo nikakav zli ljudski izum, ni isprazno umjetničko djelo, likovi našarani bojama. ⁵Idoli potiču žudnju luđaka, pa čeznu za mrtvim likom. ⁶Tko ih god izrađuje, žudi za njima i štuje ih, taj voli zlo i dobiva što zaslužuje jer je u njih stavio svoju nadu.
	Obožavanje idola
⁷Lončar s mukom oblikuje mekanu glinu i pravi svakojake posude za našu upotrebu: od istoga blata pravi posude koje će služiti u čiste svrhe, i one koje će služiti protivnom: kako će se koja upotrebljavati, odlučuje lončar. ⁸Naopako se mučeći, od iste gline pravi ništavo božanstvo, on koji je sam malo prije od zemlje stvoren, koji će se uskoro vrati zemlji iz koje je uzet, kad se od njega natrag zatraži život. ⁹Nije ga briga što će brzo umrijeti, ni što je kratka života, već se natječe sa zlatarima i srebrnarima, oponašajući one što oblikuju mjed smatrajući svojom slavom pravljenje krivotvorina. ¹⁰Srce mu je kao pepeo i nada bjednija od prašine, a život bezvrjedniji od gline. ¹¹Jer nije spoznao svoga Stvoritelja, koji mu je udahnuo stvaralačku dušu i ulio mu dah života. ¹²Umjesto toga, on naš život smatra igrom i životni vijek unosnom trgovinom. »Treba – veli – iz svega, pa i iz zla, izvući dobit.« ¹³Takav znade bolje nego itko drugi da griješi, kad od iste zemljane tvari pravi krhke posude i kumire.	⁷Lončar s mukom oblikuje mekanu glinu i izrađuje svakojake posude za upotrebu. Od istog blata pravi posude koje će služiti za čiste svrhe, kao i one koje će služiti protivnom. Lončar odlučuje o tome kako će se koja upotrebljavati, ⁸a trati svoj trud kad od iste gline radi bezvrijedno božanstvo. On je i sâm maloprije stvoren od zemlje, a uskoro će se i vratiti zemlji iz koje je uzet – čim se od njega zatraži da vrati život. ⁹Ali nije ga briga što će brzo umrijeti i što kratko živi. Umjesto toga natječe se sa zlatarima i srebrnarima te oponaša one što oblikuju mjed, a svojom slavom smatra izradu lažnih bogova. ¹⁰Srce mu je kao pepeo, nada bjednija od prašine, a život bezvredniji od gline. ¹¹Jer nije spoznao svoga Stvoritelja, koji mu je udahnuo stvaralačku dušu i ulio mu dah života. ¹²Umjesto toga, on naš život smatra igrom, a životni vijek unosnom trgovinom. »Treba na svemu, pa i na zlu, izvući zaradu«, tako on misli. ¹³Ali baš on zna bolje nego itko drugi da griješi kad od iste zemljane tvari pravi i krhke posude i idole.
	Izlazak Izraelaca iz Egipta
	Egipatski idoli
¹⁴Ali su najluđi od svih i bjedniji od duše nejaka djeteta neprijatelji što su tlačili tvoj narod. ¹⁵Jer oni su smatrali sve poganske idole bogovima, koji ne mogu ni očima gledati, ni nosom disati, ni ušima slušati, ni prstima pipati, ni nogama hodati. ¹⁶Jer čovjek ih je načinio, oblikovao ih onaj kojemu je duh posuđen. Nema čovjeka koji može napraviti boga sebi slična. ¹⁷Kako je sam smrtan, načinio je mrtvo djelo bezbožnim rukama. On je dragocjeniji od svojih svetinja, jer on je primio život, a one nisu. ¹⁸Oni čak štuju i najogavnije životinje, koje su u usporedbi s drugima najgluplje. ¹⁹Nema na njima ni ljepote da bi privlačile kao druge životinje, izmakle su i Božjem priznanju i njegovu blagoslovu.	¹⁴Neprijatelji koji su tlačili tvoj narod najbjedniji su od svih, a duh im je nerazumniji nego u malog djeteta. ¹⁵Jer oni su smatrali bogovima sve poganske idole – iako nisu mogli očima gledati, nosom disati, ušima slušati, prstima pipati i nogama hodati. ¹⁶Jer čovjek ih je načinio, oblikovao ih je onaj kojemu je duh posuđen. A nema čovjeka koji može napraviti boga sebi slična. ¹⁷Budući da je sam smrtan, svojim bezbožnim rukama može načiniti samo mrtvo djelo. Ali čovjek je dragocjeniji od predmeta kojima se klanja, jer je jednom primio život, a oni neće nikada. ¹⁸Egipćani štuju životinje koje su u usporedbi s drugima najogavnije i najgluplje. ¹⁹Na njima nema ni ljepote da bi privlačile kao druge životinje. Izmakle su i Božjem priznanju i njegovu blagoslovu.

*Mudrost Salomonova* 16, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 16, kako je otisnuta 2025.
	Egipćani kažnjeni, Izraelci spašeni
¹Zato su bili primjereno kažnjeni sličnim životinjama i mučeni mnoštvom štetočina. ²Mjesto te kazne, narodu si svom iskazao dobročinstvo; i da utažiš njegovu silnu žudnju, pripravio si mu neobično slasne prepelice. ³Tako su Egipćani, premda čeznući za hranom, zbog odvratnih stvorova na njih poslanih, izgubili silnu čežnju za jelom, a tvoj narod, nakon kratke oskudice, dobio je čudesnu hranu. ⁴Na one tlačitelje morala je doći nemilosrdna glad, dok je tvojima bilo dosta samo pokazati kako su mučeni neprijatelji njihovi. ⁵I kad je na njih navalio užasan bijes divljih zvijeri, dok su ginuli od ujeda vijugavih zmija, srdžba tvoja nije potrajala do kraja. ⁶Za opomenu, bili su samo nakratko zaplašeni, dobivši znak spasenja, da se sjete zapovijedi tvoga Zakona. ⁷Tko god je u nj pogledao, bio je spašen, ne po tom što je vidio, već po tebi, spasitelju sviju. ⁸Time si uvjerio i naše neprijatelje da si ti izbavitelj od svakog zla. ⁹Oni su umirali od uboda skakavaca i muha, i nije bilo lijeka da im spasi život, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni. ¹⁰A tvoji sinovi nisu stradali ni od zubi zmija otrovnica, jer im je tvoje smilovanje priteklo u pomoć i ozdravilo ih. ¹¹Bili su ujedani, da bi se sjećali tvojih riječi, ali su i brzo ozdravljani, kako ne bi postali zaboravni i ravnodušni prema tvom dobročinstvu. ¹²Njih doista nije izliječila ni trava ni oblog, već tvoja riječ, Gospode, što liječi sve. ¹³Jer ti imaš vlast nad životom i smrću, ti dovodiš do vrata Podzemlja i natrag vraćaš. ¹⁴Čovjek doduše svojom zloćom može ubiti, ali ne može vratiti dušu ispuštenu, ni izbaviti dušu uzetu.	Zbog svega toga bili su primjereno kažnjeni sličnim životinjama i mučeni mnoštvom štetočina. ²A ti si, umjesto te kazne, svojem narodu iskazao dobročinstvo. I da utažiš njegovu silnu žudnju, pripravio si mu neobično slasne prepelice. ³Tako su Egipćani, premda su čeznuli za hranom, zbog odvratnih stvorova koji su na njih poslani, izgubili silnu žudnju za jelom. A tvoj je narod, nakon kratke oskudice, dobio čudesno jelo. ⁴Na one tlačitelje morala je doći nemilosrdna glad, dok je za tvoj narod bilo dosta samo pokazati mu kako su mučeni njihovi neprijatelji. ⁵Čak i kad je na tvoj narod navalio užasan bijes divljih životinja, dok su ginuli od ugriza vijugavih zmija, tvoja srdžba nije potrajala do kraja. ⁶Za opomenu su bili samo nakratko zaplašeni. Dobili su znak spasenja, da se sjete zapovijedi tvoga Zakona. ⁷Tko je god u nj pogledao, bio je spašen. Ne po tome što je vidio, već po tebi, spasitelju sviju. ⁸Time si uvjerio i naše neprijatelje da si ti izbavitelj od svakog zla. ⁹Oni su umirali od uboda skakavaca i muha, i nije bilo lijeka koji bi im spasio život, jer su zaslužili da tako budu kažnjeni. ¹⁰Ali tvoji sinovi nisu stradali ni od zuba zmija otrovnica. Tvoje im je smilovanje priteklo u pomoć i ozdravilo ih. ¹¹Bili su ujedani da bi se sjećali tvojih riječi, ali su i brzo ozdravljali, kako ne bi postali zaboravni i ravnodušni prema tvojem dobročinstvu. ¹²Njih doista nije izliječila ni trava ni oblog, već tvoja riječ, Gospodine, koja liječi sve. ¹³Jer ti imaš vlast nad životom i smrću, ti dovodiš do vrata Podzemlja i vraćaš natrag. ¹⁴Čovjek, doduše, svojom zloćom može ubiti, ali ne može vratiti dušu koju je tko ispustio, niti izbaviti dušu koja je uzeta.
	Vatra za Egipat, mana za Izraelce
¹⁵Ne može se umaći ruci tvojoj. ¹⁶Bezbožnike koji te nisu htjeli priznati kaznila je tvoja silna mišica; progonili ih silan pljusak, tuča i oluja, proždirala ih vatra. ¹⁷Najčudnije je bilo, što je voda koja sve gasi još veću snagu davala vatri, jer se i priroda borila za pravednike. ¹⁸Čas bi se plamen stišao, da ne spali životinje poslane na bezbožnike, već da oni vide i spoznaju kako ih progoni sud Božji. ¹⁹Čas bi opet usred vode buknuo još jači plamen, da uništi plodove opake zemlje. ²⁰Svom si narodu naprotiv davao hranu anđeosku i s neba mu slao gotov kruh bez ikakva truda, koji je u sebi imao svaku slast i godio svakom ukusu. ²¹Time si pokazao slatku ljubav prema svojoj djeci, jer dar je godio ukusu blagovatelja, mijenjajući se u ono što je tko htio. ²²Snijeg i led su odolijevali vatri i nisu se topili, da spoznaju kako je neprijateljske plodove uništio oganj što je plamtio za vrijeme tuče i sijevao za vrijeme pljuska, ²³dok je opet, da bi se nahranili pravedni, zaboravio svoju vlastitu snagu. ²⁴I jer stvorenje služi tebi, svome Stvoritelju, ono napinje svoju snagu da kazni opake, a popušta na dobrobit onih što se u te uzdaju. ²⁵Zato se i tada preobražavalo u sve moguće, da posluži tvojoj darežljivosti koja sve hrani, prema želji onih u potrebi, ²⁶kako bi tvoja ljubljena djeca, Gospodine, naučila da čovjeka ne hrane različiti plodovi, već da riječ tvoja uzdržava one što u te vjeruju. ²⁷Jer ono što vatra nije uništila, posve se rastopilo pod toplinom sunčane zrake, ²⁸da se znade kako treba preteći sunce i tebi zahvaliti i prije danjeg svjetla tebi se pomoliti. ²⁹Jer nada nezahvalnika nestaje poput zimskog mraza i razlijeva se kao voda nekorisna.	¹⁵Ne može se umaknuti tvojoj ruci. ¹⁶Bezbožnike koji te nisu htjeli priznati kaznila je tvoja silna mišica. Progonili su ih silan pljusak, tuča i oluja, proždirala ih je vatra. ¹⁷Najčudnije je bilo što je voda, koja inače sve gasi, još veću snagu davala vatri. Jer se i priroda borila za pravednike. ¹⁸Čas bi se plamen stišao, da ne spali životinje poslane na bezbožnike, već da oni vide i spoznaju kako ih progoni Božji sud; ¹⁹čas bi opet usred vode buknuo još jači plamen, da uništi plodove zle zemlje. ²⁰Naprotiv, svojem si narodu davao anđeosku hranu. S neba si mu slao gotov kruh, bez ikakva truda, a u sebi je imao svaku slast i godio svakom ukusu. ²¹Time si pokazao slatku ljubav prema svojoj djeci. Jer dar je godio ukusu onoga koji je jeo, mijenjajući se u ono što je tko htio. ²²Snijeg i led su odolijevali vatri i nisu se topili. Tako su ljudi spoznali da je egipatske plodove uništio oganj koji je plamtio za vrijeme tuče i sijevao za vrijeme pljuska. ²³S druge strane, da bi se nahranili pravedni, požar je zaboravio svoju vlastitu snagu. ²⁴Sve stvoreno služi tebi, svome Stvoritelju. Zato napinje svoju snagu da kazni zle, a popušta na dobrobit onih koji se uzdaju u tebe. ²⁵Zato se i tada sve preobražavalo u razne oblike, da posluži tvojoj darežljivosti koja sve hrani, već prema želji onih u potrebi. ²⁶Na taj su način tvoja voljena djeca, Gospodine, naučila da čovjeka ne hrane različiti plodovi, već da tvoja riječ uzdržava one koji u tebe vjeruju. ²⁷Jer mana koju vatra nije uništila, posve se rastopila pod toplinom sunčanih zraka. ²⁸To je zato da se zna da treba biti brži od sunca i tebi zahvaliti i pomoliti ti se prije nego dođe danje svjetlo. ²⁹Jer nada nezahvalnika nestaje poput zimskog mraza i razlijeva se kao nekorisna voda.

Mudrost Salomonova 17, preveo Ivan Dugandžić 2007.

Salomonova mudrost 17, kako je otisnuta 2025.

Užas je noću spopao Egipćane

¹Veliki su i neistraživi sudovi tvoji,
zato padaju u zabludu duše nepoučljive.
²Dok su bezakonici mislili da mogu tlačiti tvoj narod,
bijahu zarobljeni tamom i okovani dugom noći,
utamničeni pod vlastitim krovovima, prognanici vječne providnosti.
³Mislili su da će im grijesi ostati tajni,
prekriveni velom zaborava,
a raspršili su se strašno uplašeni
i užasnuti utvarama.
⁴Ni najdublje skrovište nije im bilo zaštita od straha,
već ih je sa svih strana okruživala strašna buka,
ukazivale im se grozne utvare mračnih lica.
⁵I nije bilo tako jake vatre koja bi im donijela svjetlo,
čak ni plameni sjaj zvijezda
nije mogao rasvijetliti tu strašnu noć.
⁶Jedino bi se iznad njih sama od sebe
pojavljivala neka zastrašujuća vatra,
a oni, izbezumljeni od straha nakon toga što su vidjeli,
držali su to još gorim nego što bijaše.
⁷Zatajile su njihove čarobnjačke vještine,
a njihovo hvalisanje mudrošću bilo je izvrgnuto ruglu.
⁸Jer oni koji su obećali da će istjerati strah i nemir iz bolesne duše
sami su oboljeli od neshvatljiva straha.
⁹I onda kad ih ne bi plašilo ništa zastrašujuće,
ginuli su od straha zbog gmizanja nakaza i siktanja zmija.
¹⁰Ginuli su dršćući,
ne želeći pogledati ni u zrak kojemu nisu mogli umaći.
¹¹Zloća kad je kažnjena svjedoči sama o svom kukavičluku
i pod pritiskom nemirne savjesti uvijek smišlja zlo.
¹²Jer strah i nije drugo doli prezir pomagala što ih razum pruža.
¹³Što manje pomoći čovjek od njih očekuje,
to mu se čini težim što ne zna uzrok patnji.
¹⁴I tako su Egipćani one zapravo nemoćne noći,
proizišle iz dubina isto tako nemoćnog Podzemlja,
usnuli istim snom,
¹⁵čas su bili progonjeni strašnim utvarama,
čas su klonuli duhom,
jer ih je snašao iznenadan i neočekivan strah.
¹⁶I tako je svatko pavši tamo gdje se zatekao,
ostao zaključan u tamnici bez zasuna.
¹⁷Bilo ratar, bilo pastir,
bilo radnik koji se sam na polju muči,
svi su bili jednako podložni neizbježnoj kobi,
¹⁸i svi okovani istim lancem tame.
Bilo olujni vjetar,
milozvučni pjev ptica na granama stabla,
žubor silovite vode tekućice,
¹⁹ili štropot stijena što se ruše,
nevidljiva trka životinja koje se igraju,
glas ričućih divljih zvijeri,
ili jeka što se razliježe iz gorskih dolova,
sve ih je to ispunjalo užasom.
²⁰Sav svijet je sjao od sjajne svjetlosti
prepuštajući se slobodno svojim poslovima.
²¹Jedino se nad njih spustila teška noć,
slika tame koja će ih uskoro progutati;
ali oni su sami sebi bili teži od tame.

Veliki su i neistraživi tvoji sudovi. Zato duše koje nisu poučene padaju u zabludu.

²Dok su bezakonici mislili da mogu tlačiti tvoj narod, bili su zarobljeni tamom i okovani dugom noći. Bili su utamničeni pod vlastitim krovovima, prognani iz tvoje vječne providnosti.

³Mislili su da će im grijesi ostati tajni, prekriveni velom zaborava, ali potom su se raspršili strašno uplašeni, užasnuti utvarama. ⁴Ni najdublje skrovište nije im bilo zaštita od straha, već ih je sa svih strana okruživala strašna buka. Ukazivale su im se grozne sablasti mračnih lica. ⁵¹nije bilo tako jake vatre koja bi im donijela svjetlo, čak ni plameni sjaj zvijezda nije mogao rasvijetliti tu strašnu noć. ⁶Jedino bi se iznad njih sama od sebe pojavljivala zastrašujuća vatra, a oni, izbezumljeni od užasa nakon svega što su vidjeli, smatrali su to još strašnijim nego što je bilo.

⁷Njihove su čarobnjačke vještine zatajile, a njihovo hvalisanje mudrošću bilo je izvrgnuto ruglu. ⁸Oni koji su obećali da će istjerati strah i nemir iz bolesne duše, sami su oboljeli od neshvatljiva straha. ⁹A kad ih i nije plašilo ništa zastrašujuće, ginuli su od užasa zbog gmizanja nakaza i siktanja zmija. Ginuli su dršćući, ne želeći pogledati ni u zrak kojemu nisu mogli umaknuti.

¹⁰Zloća, kad je kažnjena, sama svjedoči o svojem kukavištvu. Ona pod pritiskom nemirne savjesti uvijek smišlja zlo. ¹¹Jer strah i nije drugo nego prijezir pomoći koju pruža razum. ¹²Što manje pomoći čovjek dobije od razuma, to više pati jer ne zna uzrok patnji.

¹³I tako su Egipćani, te bespomoćne noći, koja je izišla iz isto tako nemoćnog Podzemlja, usnuli istim snom. ¹⁴Čas su bili progonjeni strašnim utvarama, a čas su klonuli duhom, jer ih je snašao iznenadni i neočekivani strah. ¹⁵I tako je svatko pao tamo gdje se zatekao, i ostao zaključan u tamnici bez rešetaka. ¹⁶Bilo ratar, bilo pastir, bilo radnik koji se sam na polju muči, svi su bili jednako podložni neizbježnoj kobi, ¹⁷i svi su okovani istim lancem tame.

Olujni vjetar, milozvučni pjev ptica na granama stabla, žubor silovite vode tekućice, ¹⁸štropot stijena koje se ruše, nevidljiva trka životinja koje skaču, glas ričućih divljih zvijeri, jeka što se razliježe iz gorskih dolova – sve ih je to ispunjavalo užasom.

¹⁹Cijeli svijet sjao je od sjajne svjetlosti i bavili su se svojim poslovima. ²⁰Jedino se nad njih spustila teška noć, slika tame koja će ih uskoro progutati. Ali oni su sami sebi bili teži od tame.

*Mudrost Salomonova* 18, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 18, kako je otisnuta 2025.
	Svjetlo obasjava Izraelce
¹Dok je tvojim svetima svjetlila najjača svjetlost, Egipćani su, slušajući im glas, a ne opažajući im lica, nazivali ih blaženima, zato što nisu trpjeli muku; ²zahvaljivali su im što se ne osvećuju za pretrpljenu nepravdu, i molili da im oproste neprijateljsko držanje. ³Umjesto tame, Izraelcima si dao stup od ognja, da ih vodi na nepoznatom putu, blago sunce na slavnom putovanju. ⁴A Egipćani su zaslužili da budu lišeni svjetla i da ih tama obuzme, jer su u tamnici držali tvoju djecu, po kojoj je svijetu trebalo biti darovano neprolazno svjetlo Zakona.	Tvojem svetom narodu svijetlila je najjača svjetlost. Egipćani su čuli njihov glas, ali nisu mogli vidjeti njihova lica – smatrali su ih blaženima zato što nisu trpjeli muku. ²Zahvaljivali su im što se ne osvećuju za pretrpljenu nepravdu, i molili ih da im oproste neprijateljsko držanje. ³Umjesto tame, Izraelcima si dao stup od vatre, da ih vodi na nepoznatom putu, blago sunce na slavnom putovanju. ⁴A Egipćani su zaslužili da budu lišeni svjetla i da ih tama obuzme. Oni su u tamnici držali tvoju djecu – po kojoj je svijetu trebalo biti darovano neprolazno svjetlo Zakona.
	Smrt prvorođenih u Egiptu
⁵Kad su odlučili pobiti djecu svetaca, i kad se tek jedno izloženo dijete spasilo, za kaznu si im uzeo mnoštvo djece pobivši ih sve odjednom u silnoj vodi. ⁶Ona noć bila je našim ocima unaprijed najavljena, da budu dobre volje, čvrsto se držeći prisega kojima su povjerovali. ⁷Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. ⁸Dok si kaznio naše protivnike, nas si proslavio, pozvavši nas k sebi. ⁹Tada su pobožna djeca pravednika kriomice prinijela žrtvu i jednodušno se obvezala na božanski zakon, da sveti tvoji jednako dijele i dobra i zla, otpjevavši prije svete pjesme otaca. ¹⁰Do njih je dopiralo strašno urlanje njihovih neprijatelja, potresni jauci za oplakivanom djecom. ¹¹Ista kazna stigla je i roba i gospodara, jednako je trpio i pučanin i kralj. ¹²Svi su jednako od iste vrste smrti imali nebrojene mrtvace. I nije bilo dosta živih da pokopaju mrtve, jer su u jedan tren izginuli najodličniji njihova roda. ¹³Iako zbog svojih vračanja nisu ni u što vjerovali, kad su im izginuli prvorođenci, morali su priznati, da je narod Izraelski sin Božji. ¹⁴I dok je sve okruživala mirna tišina i dok je noć brzo stigla do polovice svoga puta, ¹⁵jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebeskih kraljevskih prijestolja kao oštar ratnik u središte zemlje izručene propasti. ¹⁶Noseći kao oštar mač tvoju neopozivu odluku, zaustavila se i sve napunila smrću; stajala je na zemlji, a neba se doticala. ¹⁷Odjednom su ih u snu počele plašiti strašne prikaze, obuzeo ih je nenadan strah. ¹⁸Padali su polumrtvi, jedan ovdje drugi ondje, kazujući uzrok svoje smrti. ¹⁹Jer njima su uznemirujući snovi to unaprijed najavili, da ne bi poginuli ne znajući zašto ih je zlo pogodilo.	⁵Tada su odlučili pobiti djecu svetog naroda, a jedno se napušteno dijete spasilo. Za kaznu si im uzeo mnoštvo djece, pobivši ih sve odjednom u silnoj vodi. ⁶Ta je noć našim precima bila unaprijed najavljena, da budu dobre volje i čvrsto vjeruju u tvoju prisegu. ⁷Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. ⁸Onim čime si kažnjavao naše protivnike, nas si proslavio, pozvavši nas k sebi. ⁹Tada su pobožna djeca pravednika kriomice prinijela žrtvu i otpjevala svete pjesme predaka. Jednodušno su se obvezali na božanski zakon, da tvoji sveti jednako dijele i dobro i zlo. ¹⁰Do njih je dopiralo strašno zapomaganje njihovih neprijatelja, potresni jauci za oplakivanom djecom. ¹¹Ista je kazna stigla i roba i gospodara. Jednako je trpio i pučanin i kralj. ¹²Bilo je nebrojeno mnogo mrtvih, i svi su umrli istovrsnom smrću. I nije bilo dosta živih da pokopaju mrtve, jer su u jedan tren izginuli najodličniji njihova roda. ¹³Zbog svojih vračanja nisu ni u što vjerovali. Ali kad su im izginuli prvorođeni, morali su priznati da je izraelski narod Božji sin. ¹⁴Sve je okruživala mirna tišina, a noć je brzo stigla do pola svoga puta. ¹⁵Tada je u središte zemlje osuđene na propast tvoja svemoguća riječ, kao opasan ratnik, jurnula s nebeskih kraljevskih prijestolja. ¹⁶Kao oštar mač nosila je tvoju neopozivu odluku, zaustavila se i sve napunila smrću. Stajala je na zemlji, a doticala je nebo. ¹⁷Odjednom su ih u snu počele plašiti strašne prikaze, obuzeo ih je nenadan strah. ¹⁸Padali su polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje, kazujući uzrok svoje smrti. ¹⁹Jer njima su to unaprijed najavili uznemirujući snovi, da ne bi poginuli u neznanju zašto ih je zlo pogodilo.
	Aronova molitva spašava Izraelce
²⁰Smrtna opasnost dotakla se i pravednika, kad ih je u pustinji mnoštvo izginulo. No ta srdžba nije potrajala dugo. ²¹Jer za njih se zauzeo čovjek neporočan oružjem svoje službe, prikazavši molitvu i prinijevši kad; opro se srdžbi i dokrajčio nevolju, pokazavši se tako tvojim slugom. ²²On srdžbu nije nadvladao ni tjelesnom snagom, ni silom oružja, već je riječju svladao zatornika, podsjetivši ga na prisege i zavjete otaca. ²³Kad su mrtvaci već hrpimice ležali jedan po drugom, stupio je on u sredinu i zaustavio srdžbu, presjekavši joj put do živih. ²⁴Na njegovoj dugačkoj haljini bio je prikazan sav svijet, i u četiri reda dragulja urezana imena otaca, a na vijencu na njegovoj glavi tvoje uzvišeno ime. ²⁵Pred tim je uzmaknuo zatornik, pobojao se; dosta je bilo samo da okuša srdžbu.	²⁰Smrtna opasnost dotakla se i tvojih pravednika, kad ih je mnoštvo izginulo u pustinji. No ta srdžba nije potrajala dugo. ²¹Jer za njih se zauzeo neporočan čovjek – štitom svoje službe, molitvom i paljenjem tamjana. Odupro se srdžbi i dokrajčio nevolju, i tako je pokazao da je tvoj sluga. ²²On srdžbu nije nadvladao tjelesnom snagom ili silom oružja, već je anđela zatornika svladao riječju. Podsjetio ga je na prisege i zavjete predaka. ²³Kad su mrtvaci već hrpimice ležali jedan po drugom, on je stupio u sredinu i zaustavio srdžbu, presjekavši joj put do živih. ²⁴Na njegovoj dugoj haljini bio je prikazan sav svijet, u četiri niza dragulja bila su urezana imena predaka, a na vijencu na njegovoj glavi tvoje uzvišeno ime. ²⁵Pred tim je uzmaknuo anđeo zatornik, pobojao se. To je bio samo tračak tvoje srdžbe, ali i to je bilo dovoljno.

*Mudrost Salomonova* 19, preveo Ivan Dugandžić 2007.	*Salomonova* mudrost 19, kako je otisnuta 2025.
	Egipćani uz Crveno more
¹Na grešnike se do kraja oborila nemilosrdna srdžba, jer je Gospodin znao njihove namjere: ²prvo će Izraelcima dopustiti da odu, ispraćajući ih štoviše na put, a onda se pokajati za to i krenuti za njima u potjeru. ³Dok su još teško žalovali i jadikovali na grobovima svojih mrtvaca, na pamet im je pala druga luda misao te su stali kao bjegunce progoniti one koje su molili da odu. ⁴Na takav svršetak nagnala ih je zaslužena kob i pomogla im da zaborave ono što ih je pogodilo, kako bi dopunili broj svojih kazna. ⁵Dok je tvoj narod iskusio čudesnu pomoć na putu, ovi su našli neobičnu smrt.	Na grešnike se do kraja oborila nemilosrdna srdžba, jer je Gospodin znao njihove namjere. ²Najprije će Izraelcima dopustiti da odu, pa će ih čak i ispratiti na put; no potom će se za to pokajati i krenuti za njima u potjeru. ³Dok su još teško žalovali i jadikovali na grobovima svojih mrtvaca, na pamet im je pala luda misao. Kao bjegunce počeli su progoniti one koje su bili molili da odu. ⁴Na takav kraj nagnala ih je zaslužena sudbina. Pomogla im je da zaborave ono što ih je pogodilo, kako bi dopunili broj svojih kazni. ⁵Dok je tvoj narod iskusio čudesnu pomoć na putu, oni su našli neobičnu smrt.
	Bog vodi i čuva svoj narod
⁶Sve stvoreno još jednom je potpuno promijenilo svoju narav; služeći tvojim naredbama, da se tvoja djeca sačuvaju netaknuta. ⁷Oblak je zasjenio njihov tabor, a suha zemlja se pokazala tamo gdje je prije bila voda; od Crvenog mora nastao je slobodan put i travnato polje od silnih valova. ⁸Preko njega je prešao sav narod pod zaštitom tvoje ruke, promatrajući zadivljujuća čudesa. ⁹kao konji kada pasu i kao janjci što skakuću, slavili su tebe, Gospode, izbavitelja svoga. ¹⁰Još su se sjećali svega što se zbivalo u tuđini, kako je zemlja umjesto stoke rađala komarce, i kako je rijeka mjesto riba izbacivala mnoštvo žaba. ¹¹Poslije su vidjeli i novu vrstu ptica, kad su, gonjeni žudnjom, zatražili ukusna jela. ¹²Da ih zadovolje, prepelice su iz mora doletjele.	⁶Sve stvoreno još je jednom potpuno promijenilo svoju narav. Služilo je tvojim zapovijedima, da se tvoja djeca sačuvaju netaknuta. ⁷Oblak je zasjenio njihov tabor, a suha zemlja pokazala se tamo gdje je prije bila voda. Od Crvenog mora nastao je slobodan put, i travnato polje od silnih valova. ⁸Čitav narod je pod zaštitom tvoje ruke prešao preko njega, promatrajući zadivljujuća čudesa. ⁹Kao konji kada pasu i kao janjci koji skakuću, slavili su tebe, Gospodine, svoga izbavitelja. ¹⁰Još su se sjećali svega što se zbivalo u tuđini – kako je zemlja umjesto stoke rađala komarce, i kako je rijeka umjesto riba izbacivala mnoštvo žaba. ¹¹Poslije su vidjeli i novu vrstu ptica kad su, gonjeni glađu, zatražili ukusna jela. ¹²Da ih zadovolje, prepelice su doletjele iz mora.
	Grijeh protiv gostoljubivosti
¹³A grješnike su sustigle kazne, kojima je prethodila silna grmljavina. S pravom su trpjeli zbog svojih zlih djela, jer su iskazivali veliku mržnju prema strancima. ¹⁴I dok oni nisu primili nepoznate pridošlice, ovi su zarobili čak i dobrotvorne goste. ¹⁵Još više: njih čeka kazna i za to što su se neprijateljski ponijeli prema strancima. ¹⁶Ovi, pak, nakon što su svečano primili Izraelce, upravo tad su ih, već ravne sebi, pritisnuli teškom tlakom.	¹³Za to su vrijeme grešnike sustigle kazne, a prethodila im je silna grmljavina. S pravom su trpjeli zbog svojih zlih djela, jer su iskazivali veliku mržnju prema strancima. ¹⁴Zna se za ljude koji nisu primali nepoznate pridošlice, ali oni su zarobili čak i goste i svoje dobrotvore. ¹⁵Osim toga, njih čeka kazna i zato što su se neprijateljski ponijeli prema strancima. ¹⁶Naime, nakon što su Izraelce svečano primili, kao ravne sebi, pritisnuli su ih teškim radom.
	Egipćani su slični ljudima iz Sodome
¹⁷I njih je udarila sljepoća kao i one pred pravednikovim vratima; tako su i ovi bili okruženi dubokom tamom i svaki je tražio prolaz do svojih vrata.	¹⁷I njih je udarila sljepoća kao i one pred pravednikovim vratima. Sve ih je okružila duboka tama i svaki je tražio prolaz do svojih vrata.
	Čudesna Božja moć
¹⁸Tako se počela međusobno izmjenjuju, kao što glasovi na harfi mijenjaju ritam, zadržavajući uvijek svoj zvuk; to se može jasno zaključiti promatrajući pažljivo što se dogodilo. ¹⁹Kopnene životinje prometnule su se u vodene, a one što plivaju prešle su na kopno. ²⁰Vatra je i u vodi zadržala svoju snagu, a voda zaboravila svoju moć gašenja. ²¹Plameni jezici, protivno očekivanju, nisu više uništavali meso propadljivih životinja, dok su kroz njih prolazile, niti se u njima topila inju slična i lako topljiva hrana nebeska.	¹⁸Počela se međusobno izmjenjuju, kao što tonovi na harfi mijenjaju ritam, zadržavajući uvijek svoj zvuk. To se može jasno zaključiti ako se pažljivo promatra što se dogodilo. ¹⁹Kopnene životinje prometnule su se u vodene, a one koje plivaju prešle su na kopno. ²⁰Vatra je i u vodi zadržala svoju snagu, a voda je zaboravila svoju moć gašenja. ²¹Plameni jezici, protivno očekivanju, nisu više uništavali meso propadljivih životinja dok su kroz njih prolazili, niti se u njima topila inju slična i lako topiva nebeska hrana.
	Zaključne riječi
²²U svemu si, Gospodine, uzveličao i proslavio svoj narod, čvrsto stojeći uza nj i pomažući mu uvijek i svugdje.	²²U svemu si, Gospodine, uzveličao i proslavio svoj narod. Čvrsto si stajao uza nj i pomagao mu uvijek i svugdje.

[1] Biblija hrvatski standardni prijevod, 1. izdanje, Zagreb: Hrvatsko biblijsko društvo; Split: Verbum; Tomislavgrad: Naša ognjišta, 2025., str. 843–859; Biblija hrvatski standardni prijevod, 1. izdanje, Zagreb: Hrvatsko biblijsko društvo; Sarajevo: Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije, 2025., str. 843–859.

Knjiga Mudrosti u prijevodu iz 2007. i preradbi iz 2025.

Iz iste rubrike

Danijelovo proroštvo izaziva racionalizam

Pjesma stvorenju (Ps 33)

4. korizmena nedjelja (A) – homilije

O-govor

Božansko srce

Fenomen rata

„Terijanci“