Korizmeni susret četvrti: Gluhonijemi

Jedan od problema našega vremena je što su ljudi gluhi i nijemi za puno toga što se oko njih događa. Mnogi čuju samo sebe, a dobri čuju krik bolesnika, vapaj gladnoga, suze progonjenoga. Nije li nam, ponekad, molitva sebično moljakanje Boga da bude na našoj strani. Kada ste molili za druge i molitvom ih nosili pred Boga? Ovo je pogodno vrijeme da molimo za sluh, riječ i govor.

GLUHONIJEMI

Kud god je prolazio,
kažu,
nosio je
nebo
i svjetlo
u očima.

Rekoše da je zemlja drhtala
pod njegovim
stopama.

Imao je
uho
i ljubav za patnika
i riječ i
dodir za nevoljne.

Moj se nutarnji glas slio
u rijeku vapaja
svedenih
između
pješčanih obala srca.

Znao je da zovem
bezglasno.

Krik mi je ostao
u grlu.
“Progovori !”,
reče.

Prvo što sam čuo
bio je otkucaj
njegova srca.