Ljepota života “ispod kamena”


Zanimljivi smo mi ljudi, itekako nam je jasno što nas u životu čini nezadovoljnima, malodušnima i depresivnima, a opet kao da namjerno srljamo u takva stanja. Vjerojatno bi svaki čovjek bio i za 90% sretniji i zadovoljniji već samim time što bi u potpunosti prestao pratiti politička i nepoželjna društvena zbivanja, odnosno kada bi redom zapečatio svoj televizor, otkazao pretplatu na Internet, te trajno prestao pratiti sve one radio postaje i tiskovine kojima najveći dio sadržaja nose političke analize i crna kronika. Strah da bi ga takav život “ispod kamena” doveo do toga da ništa ne zna i ni o čemu ne može izreći sud, vjerojatno nije opravdan, jer su informacije koje svakodnevno upija kratke kao sjenka i gotovo se jednakom brzinom zaboravljaju kako i nastaju.

A onda ako samo zamislimo koliko bismo takvim odbacivanjem svega onoga što nam diže adrenalin, a to je zapravo ono što nas melje veći dio dana, oslobodili vrijeme i prostor za nešto što nas doista može usrećivati, nije teško zaključiti da zapravo takav život “ispod kamena” otvara neke sasvim nove i itekako poželjne perspektive.

Ukoliko pak umjesto opterećivanja političkim i društvenim nepravdama, umjesto opterećivanja nečijim osobnim i širim tragedijama, odnosno opterećivanja onim na što baš ni na koji način ne možemo utjecati, niti pomoći, osim sebe do iznemoglosti iscrpljivati, pokušamo npr. svoje vrijeme posvetiti nečemu što nas stvarno raduje i što nas potiče na dobro, vjerojatno ćemo uskoro zaključiti da je takav život “ispod kamena” puno ljepši i čini nas neusporedivo zadovoljnijima.

Vrijeme došašća je u tom smislu izvrsno vrijeme da se u tom smjeru i zakorači. A mudrost Crkve nas uči da su dva puta, međusobno isprepletena, posebno lijepa i potrebna: onaj put koji će biti usmjeren prema Bogu i onaj koji će biti usmjeren prema čovjeku. Drugim riječima, ako umjesto većeg broja sati koje dnevno uludo i sebi na štetu, a nikom na korist, provedemo bilo u izravnom praćenju ili u promišljanju o onome što nam mediji nude, barem jedan sat posvetimo molitvi, čitanju Svetoga Pisma, razmatranju, odlasku na zornice…, zasigurno ćemo vrlo brzo osjetiti kako postižemo sve veći mir u duši i sve veće životno zadovoljstvo. Ako pri tome one preostale sate koje smo bacali u vjetar s mirom i s većom sabranošću posvetimo svojim svakodnevnim dužnostima i svojima najbližima, vjerojatno će to zadovoljstvo biti još i znatno snažnije.

Drugim riječima, takvim radosnim životom “ispod kamena”, kakav si možemo i trebamo barem s vremena na vrijeme omogućiti, činimo prije svega sebi fizičko i psihičko dobro, jer ćemo si spriječiti čir na želudcu, visoki tlak, stres i stotine drugih bolesnih stanja, kojima si podložnošću medijskim otrovnim strjelicama  širom otvaramo vrata, a pogotovo ćemo si učiniti dobro uzdignućem u duhovnom smislu istinskim otvaranjem srca Bogu i ljudima.

Zato je evanđeoska slika koja nam se nudi na početku liturgijske godine – poziv da izravnamo svoje krivudave i hrapave putove – izvrstan poticaj da uz popravljanje svega onoga što tu naiđemo da zahtijeva popravak, zastanemo i razmislimo o ljepoti, radosti i zahvalnosti Bogu na svemu onom vrijednom što nađemo “ispod kamena”.