Slomljeni cvijet


(Djevojčici ubijenoj u ratu, Osijek 1991.)


Za rođendan bi ti
rekli oni koji te vole:
“Rasti pod nebom,
s danima koji dolaze.
Ne boj se!
Ovo je tvoje vrijeme.
Ostvari snove, veliko dijete, dok ti
u rukama oči lutke imaju boju neba,
dok su ti snovi satkani od oblaka,
od anđela, vilenjaka i patuljaka…
iza sedam gora, brda i daleka mora.
S oblacima putuj,
voljene ponesi i
neka te srce vodi.
Budi jedro,
budi brod i brodi
po nemirnoj vodi kroz godine.
Čitav svijet ti počiva u zjeni.
Imaš oči – gledaj! Imaš uši – slušaj!
Imaš ruke – radi,
imaš vjeru – stvaraj, gradi!
Rasti do pod nebo u stablima granatim,
u cvijeću i travama,
u mašti prepunoj leptira.
Duga budi od svjetla i
neka ti Riječ Božja svjetiljka bude.
I tako; prepusti se vjetru i Suncu,
s anđelima druguj.
Imaš nebo u očima.
Imaš svjetlo u zjenama.
Imaš život u venama.
Važna si i velika.
Sve je u tebi satkano od cvijeća,
trava i mrava,
od neba i vode, od vjetra i sna,
od jave, od slobode.
A sad, nakon svega, pokoj vječni
daruj joj Gospodine!”